Turska razbila domaćina i potvrdila da je sila: ‘Svima smo pokazali da smo jedni od najboljih‘

Na papiru je to znalo izgledati jako dobro, talentirano i opasno u bilo kakvom natjecanju. Onda je, međutim, stiglo i samo natjecanje, a Turska, izuzev opcija kad su i sami bili domaćini, poput SP-a 2010. ili Eurobasketa 2001., nikada nije mogla do kraja materijalizirati svoj talent.

Na koncu, već je godinama na klupi reprezentacije Ergin Ataman, a on iza sebe ima dva naslova prvaka Europe s Efesom i jedan s Panathinaikosom. I sasvim je jasno da čovjek zna kako menadžerirati ozbiljnu skupinu igrača.

Turskoj se, ipak, morao dogoditi titularni igrač. Neki na koje su se kladili to ipak nisu bili u stanju, bilo kvalitetom, bilo mentalno. Dok nije stasao Alperen Šengun. Momak koji košarku ima u malom prstu i koji je igra sa smiješkom na licu. Koji ne izgleda kao čovjek s tonom tereta očekivanja na svojim leđima, nego kao onaj koji uživa u svakom trenutku na terenu i čini cijelu momčad boljom. Nisu ga slučajno prozvali "Baby Jokić".

Ali, tu su još uvijek i oni u koje su se kleli godinama. Danas s drugačijim ulogama. Vratio se u reprezentaciju Shane Larkin, ali važnija od njegovog pojavljivanja je činjenica da je američki bek s turskim papirima napokon zdrav. Cedi Osman je i dalje ozbiljna zvijerka, a tu je i cijeli niz igrača s jasnim ulogama. Kenan Sipahi je sazrio kao bek, Sehmus Hazer je tu za odraditi prljavi posao na vanjskim pozicijama, Furkan Korkmaz je svjestan da mu se karijera nije razvijala na pravi način i čeka kao zapeta puška na klupi da vezanim šutevima okrene utakmicu. A može svaku.

I pod košem je cijeli serijal momaka koji čuvaju leđa Šengunu. Svakako je tu Adem Bona, još jedan NBA igrač, ozbiljan defenzivac, koji će Turcima biti ono što je bio Garuba Španjolcima kad su postajali prvaci Europe prije tri godine. Tu su i Osmani i Šanli, još dvije opcije na visokim pozicijama, koji su prihvatili ulogu s klupe, kao što je to prihvatio Yurtseven.

Koliko je ozbiljna Turska svjedoči i razbijanje na startu skupine u Rigi, kad su domaćina Latviju sredili s 92:73. Latvija će živjeti i umirati od šuta, a Kristaps Porzingis, barem u prvoj utakmici turnira, a za to imaju zasluge i Turci, nije izgledao kao čovjek kojega se čekalo za konačni iskorak. Pogodili su Latvijci 13 trica, što je ozbiljan broj šuteva, bez obzira na postotak, ali oni su u stanju zabiti i njih 20. I ne postoji šut koji im se ne dopada. Ne jednom, dvojici, nego svima. Turci su bili dimenzija više.

- Odlično smo krenuli. Igrali smo obranu, lopta je išla u napadu, imali smo realizaciju iz reketa i s vanjskih pozicija. Igrali smo savršenu košarku - podvukao je Ergin Ataman, 59-godišnji turski trener, silno zadovoljan onime što je vidio od svoje reprezentacije na otvaranju Eurobasketa, dodajući:

- Pokazali smo ovom utakmicom svima da smo jedna od najboljih reprezentacija u Europi.

I jesu, ako je uoči turnira bilo upitnika, ako se Turska tretirala kao prvom iza uže skupine favorita, a to su Srbija, Njemačka i Francuska, sada je jasno da je Turska tu s njima. Doduše, mogli bismo malo promijeniti taj narativ, jer vjerojatno je točnija prognoza kako su Srbi broj jedan, a onda iza Nijemci, Francuzi i - Turci.

- Prije utakmice vidio sam da se domaćin Latvija svrstava u jednog od favorita. I kazao sam igračima kako smo jaki i kako to moramo pokazati na terenu. Jesmo, a sada tu košarku samo trebamo nastaviti igrati - zaključio je turski trener.

A poneku o tome kako se ugođaj u svlačionici Turske promijenio i kako je sada to drugačije potvrdio je nakon utakmice i Kenan Sipahi.

- Apsolutno je sada bolje. Moguće da je razlog tome i to što smo godinama zajedno i što nitko tu ne iskače. Između sebe smo jako dobri. I to je nešto što sigurno ima utjecaja. Nadalje, tu je Šengun kao glavni igrač, a mi se s njim doista igramo košarke. Zadatak nas ostalih je da radimo sve što treba oko njega i to smo činili protiv Latvije - objasnio je Kenan Sipahi, rođen u Prištini, kojemu je već okruglih trideset.

Slično je zborio još jedan koji je rođen daleko od Turske. Cedi Osman je Sipahijev vršnjak, rođen na Ohridu.

- Vidjet ćemo u sljedećim utakmicama koji je limit naše reprezentacije. Osobno vjerujem u ovu momčad. Dugo igramo zajedno i način na koji izgledamo za mene generalno i nije neko iznenađenje.

Ne bi trebalo biti ni za koga. Ataman i dobro izbalansirana momčad. OK, neće se možda ponoviti dan u kojemu će se trice kao protiv Latvije šutirati 15-25, još manje dan u kojemu će Kenan Sipahi šutirati perfektnih 5-5. Ali, može li se netko okladiti da tako što neće napraviti Shane Larkin? I bi li to bilo neočekivano? Recimo, kad se stigne do nokaut faze.

Prije toga treba zaključiti skupinu u Rigi, a slijede dvoboji protiv Češke, Portugala i Estonije. Za bildanje samopouzdanja. Iako Turke tek 3. rujna čeka Srbija, već sada se čini kako će to biti spektakl...