Kad u 40 minuta košarke primite 65 poena velike su vjerojatnosti da ćete pobijediti utakmicu. Zapravo, trebali biste ju pobijediti. No, Split je takvu izgubio. Zabio je 19 poena manje, apsurdnih 46 poena. Doista se to ne viđa svaki dan. Dovoljno govori pogled na statistiku koja kaže da su Žuti pogodili dvije trice iz dvadeset pokušaja i da je Zadar imao 18 skokova više. Jasno je da je u splitskom taboru prisutno veliko razočaranje, što puka, što igrača. Kad se zabije 46 poena u cijeloj utakmici sve analize i priče automatski padaju u vodu. Kao ono "pa što vi pričate, zabili ste 46 poena". Takvo stajalište nakon prve finalne utakmice ima jasno i logično uporište i naravno da je izbilo u prvi plan. Potisnuta je s razlogom činjenica da je Split primio 65 poena, što je također malo, ali je opet za 19 više od 46.
O brojkama dosta, što se to događalo na utakmici iz perspektive Splita? Obrana je tijekom cijele utakmice zapravo izgledala dobro i stabilno. Zadar u uvodnim minutama nije pronalazio sebe, a do ritma je došao kroz ukradene lopte i natrčavanja Gilberta i Ramljaka. Konstantno je bilo napadanje preko niskog posta, većinom kroz okršaje Wahla i Škare koji je u prvoj minuti nepotrebno dobio prvi faul. Logična je bila Jusupova ideja da dodatno optereti glavnu vedetu Splita koja je u ovom doigravanju ipak daleko od takvih epiteta i to je jedan od većih problema za Žute kojeg će što prije morati riješiti misle li Zadru u ovoj seriji "dati papra". Ipak, domaćin kroz tu igru leđima nije stvarao gotovo nikakvu prednost, a u obrani je kod Splita sudjelovalo svih 5 igrača. Nije to bila odveć gledljiva utakmica, mogli smo se tek diviti pokojoj inspiraciji Mihailovića i Shortera koji se jedini od Žutih pojavio u Višnjiku. Crnogorski šuter pokazao je klasu i zabio 22 poena. Nije to prvi put i on će takve izvedbe ponavljati, jer je za to sposoban. Ali, Split s njegovih 18 do čak 25 poena može živjeti ako uspori druge igrače Zadra, spriječi podršku Mihailoviću. A to je u prvoj utakmici dobro odrađeno.
Problem je bio napad i to što se Žuti na tom dijelu terena nikako nisu uspjeli sastaviti. Promašivale su se mnoge otvorene situacije, a problem su predstavljali i čisti ziceri. S dvije trice i 33 posto šuta iz igre ne mogu se pobijediti ni znatno lošije ekipe od Zadra. Dojam je bio da je Split dva ili tri vanjska šuta udaljen od egala i žive utakmice. Na Gripama vlada uvjerenje da ovako lošu napadačku partiju više ne mogu ponoviti, a pitanje je kakvu će obranu igrati. U prvom nadmetanju taj je segment bio na nivou, ali mora se nešto napraviti i u napadu. Takav nesrazmjer u finalu nije dopušten.
Slijedi druga utakmica i onaj najzanimljiviji dio svake serije: prilagodbe. Što će Jusup i Mršić smisliti valja provjeriti, s tim da Žuti moraju u drugoj utakmici češće pogađati koš Zadrana. Ne pojave li se na tom dijelu parketa, ova serija će kraj njih protutnjati. Problem je bizaran, ali opet je lako rješiv. I nameće se kao glavni preduvjet za konkurentnost Splita u ovoj seriji. Zabadava Žutima dobra obrana, ako će iz igre šutirati malo iznad 30 posto.
Komentari (0)