Osvajao je trofeje sa Zadrom, između ostalih i famoznu Goodyear ligu iz 2003. Bio je sudionik i osvajanja prvog prvenstva Hrvatske 2005. Nakon što je iz tenisica prešao u cipele, ponovno je sa Zadrom osvajao trofeje, trostruku titulu prvaka Hrvatske. Desna je ruka trenera, Danijela Jusupa, igrači ga vole, hvale i cijene. Naravno, riječ je o Toniju Dijanu.
Pokazao je u ove tri godine neizmjeran talent za trenerski posao. Nekad su baš njegove odluke ili savjeti bili ključni. Jusup mu sve više vjeruje, a to pokazuje tako da mu daje sve više ovlasti, odnosno obaveza. Da, u Zadru se kali odličan trenerski potencijal, a mnogi navijači vjeruju kako će baš on jednog dana naslijediti svog mentora Jusupa na klupi Zadra.
Sad kad su se slegli dojmovi, možete malo prokomentirati sezonu Zadra?
- Sezona je bila izuzetno teška, imali smo dosta problema, ali smo na kraju izvukli maksimum. Imali smo dobru sezonu i u ABA ligi, a na kraju smo sve to okrunili još jednim naslovom prvaka Hrvatske. Bilo je turbulentno, bilo je naporno, ali kad završi slavljem onda znaš da se sav uložen napor isplatio.
U prethodne tri godine napravljena je dobra priča, igrači su iz Zadra odlazili u daleko jače klubove, osvajali su se trofeji, prisutna je sinergija s navijačima...
- Velika većina igrača koji su bili kod nas nakon tih sezona su postajali boljim igračima i išli su stepenicu više. Cilj stručnog stožera je da svaki igrač koji dođe kod nas nakon sezone bude bolji i kao igrač i kao čovjek. To je prvo, a drugo je da ako se uz to još potrefi da se rade rezultati, a zadnje tri godine se rade, onda je to stvarno puni paket. Naravno da je zadovoljstvo kad igrači odu od nas u neke bolje klubove, to je potvrda dobrog rada, individualnog, a na kraju, kad se još osvoje i trofeji, onda je to potvrda i kvalitetnog timskog rada. I naravno da to sve ne bi bilo moguće da nije te sinergije s navijačima. Oni nam puno znače, podrška su nam cijelu sezonu. Kada je teško, kada je naporno, oni dođu u velikom broju i na domaće i na gostujuće utakmice i to nam daje stvarno ekstra energiju. Kad se potrefi kvalitetan rad i sinergija s navijačima, onda rezultat ne može izostati.
Možete li opisati kako izgleda vaš posao?
- Imam sreću da u stožeru trenera Jusupa imam veliku slobodu. On uvažava svoje suradnike i poštuje njihovo mišljenje. Moj posao je individualni rad s igračima, kolektivni rad s ekipom, priprema utakmica, razgovori s trenerom o taktici, o načinima na koji ćemo napadati i braniti, tako da je to dosta veliki obujam posla. Naravno, dajem mišljenje o svemu, ali je na kraju trenerova ona zadnja.
Često vas trener Danijel Jusup hvali i ističe kako mu olakšavate posao. Kako biste opisali vaš odnos?
- Naš odnos je stvarno jako dobar. U tri godine naše suradnje nije bilo nikakvih problema. Od njega sam stvarno jako puno naučio, što se tiče trenerskog posla, što se tiče psihologije, taktike, svega. Sav plod tog rada je timski. Cijeli stožer, uključujući i liječničku službu, ima svoje zadatke i kada se ti zadaci ispunjavaju, onda na kraju dođe i rezultat. To je jedan tim koji je stvarno pogođen, a upravo je to potrebno kako bi se izvukla jedna ovakva teška sezona.
Iz vašeg kuta, koja je uloga zahtjevnija: igrača ili trenera?
- Svakako je zahtjevnija uloga trenera. Kad si igrač onda imaš jednu stvar na pameti: da ti budeš što bolji. Na to je moguće utjecati 100 posto. Odnosno samo o tebi ovisi hoćeš li biti pravi ili ne. Uloga trenera je zahtjevnija jer su tu pripreme za svaki trening, puno je zahtjevnije pogoditi psihologiju kompletne ekipe. Tu je 12, a nekada i više igrača, koji su različiti karakteri. To je posao od 0 do 24, ako se želiš time baviti na ozbiljnoj razini.
Kao igrač osvajali ste trofeje sa Zadrom, sad ih osvajate kao pomoćni trener. Koji su slađi?
- Teško je to govoriti, nema nekog trofeja koji je slađi ili nije. Svi su mi jednako dragi, a osjećaj koji sam imao kad sam osvajao trofeje kao igrač i osjećaj koji imam sad kad ih osvajam kao trener su potpuno isti. To je veliko zadovoljstvo i osjećaj koji stvara ovisnost kod igrača i trenera da se to ponavlja iz godine u godinu.
Vidite li se jednog dana u ulozi glavnog trenera ili pak želite postati vrhunski pomoćni trener?
- Ovako ja to vidim sada: imam još godinu dana ugovor sa Zadrom kao pomoćnik i tu sam unutra 100 posto. Moja ambicija je da svaki dan radim na sebi, da postajem što bolji trener i da budem spreman na svaki izazov koji dođe pred mene. Što će i kako će biti, to je stvarno teško govoriti u trenerskom poslu jer vas uvijek iza ugla čeka nekakva prilika ili zamka. Neke ciljeve za budućnost nemam, osim rada na sebi. Kad sam završio igračku karijeru vidio sam se u omladinskom pogonu jer sam mislio kako neke stvari koje sam ja radio krivo mogu ispraviti s mladim igračima, kako ne bi radili greške koje sam ja radio. I tu sam našao zadovoljstvo. Međutim, Ivan Perinčić je kad je bio trener Zadra inzistirao da se priključim prvoj ekipi. Nakon toga sam, jednako kao i u omladinskom pogonu, bio izuzetno zadovoljan u ulozi pomoćnog trenera i sad uživam u tom poslu. Nekakve dugoročne planove je jako teško imati u košarci - zaključio je Toni Dijan.
Komentari (0)
Komentiraj