Podsjetimo na kronologiju, koju već svaki navijač Cibone jako dobro zna. I to ne na ono što se pod Tornjem događalo od listopada do početka lipnja kad su Vukovi osvojili dvostruku krunu, već na posljednja dva mjeseca u kojima je Cibona prošla put od izvjesnog gašenja do “spasa”. Ili se ovo drugo ipak još nije dogodilo? Uglavnom, krenimo...
Nakon osvajanja naslova prvaka Hrvatske, pobjedom u majstorici finala protiv Zadra, a bilo je to 10. lipnja, javnim prostorom se proširila informacija da će Cibona 21. lipnja automatski u stečaj jer će se tog dana zaokružiti točno 60 dana otkad je račun u neprekidnoj blokadi. Okvirne informacije o ukupnom dugu varirale su od 30 do 40 milijuna kuna - ispostavilo se da je riječ o ovoj višoj brojci - i stečaj je bio neizbježan.
Onda se pojavio Aco Petrović s udrugom Mi smo Cibona i krenuo skupljati sredstva za spas kluba, da bi nakon nekoliko tjedna od svega odustao i vratio novac donatorima, uz objašnjenje da je “Cibona odlučila nastaviti ići istim putem”.
Bizarne ideje
U međuvremenu se skupina investitora o kojoj su sad već bivši čelnici - predsjednik Mario Petrović i direktor Mauro Lukić - pretvorila u jednog investitora kojeg je Gradu, odnosno gradonačelniku Tomislavu Tomaševiću, predstavio novi - u međuvremenu službeno imenovan - direktor Ivan Matasić. Taj investitor, kojeg predstavlja izvjesni Hari Iyengar, već oko pola godine, možda i više član Upravnog odbora kluba, navodno je sve dogovorio s gradonačelnikom, da bi to ohrabrilo - citiramo kolegu s Indexa koji je s njim razgovarao - “Indijca koji se predstavlja kao Talijan s britanskom putovnicom, a rođen je u Nigeriji”.
Taj Iyengar je pak pred novinarima iznio “viziju nove Cibone”, koja se temelji na tehnologiji, preciznije aplikaciji s kojom bi se onda pokušalo probiti u Kinu i Indiju, gdje bi Vukovi trebali zarađivati odigravanjem prijateljskih utakmica. Spominjao je i indijska vjenčanja do 4000 uzvanika, makar nije jasno je li ciljao na to da se održavaju u KC Dražen Petrović, kao i rođaka “jednog od njih” - mislio je, valjda, na investitore - koji je oženio kćer kineskog generala preko kojeg se može doći do kineske vlade...
Eto, tako je “spašena Cibona”, što je poruka emitirana podno Tornja nakon pomalo i bizarnog sastanka Matasića i Iyengara s nekoliko novinara u klupskim prostorijama.
Sesaru ‘složena’ momčad
Desetak dana kasnije, Cibona je i dalje na istom mjestu gdje je bila 10. lipnja. Ne postoji. Točnije, pregovori s vjerovnicima - već treći ili četvrti u proteklo desetljeće i pol - još uvijek traju, račun je i dalje blokiran, BAT (blokada dovođenja igrača) nije riješen i Vukovi zaista ne postoje. Točnije, sportski direktor Marin Rozić, uz Matasića jedini s funkcijom u klubu, s potencijalnim - ugovor nije potpisan jer ne može biti potpisan dok se ne odblokira račun - trenerom Josipom Sesarom ne može ni složiti, a kamoli pokupiti momčad na pripremama za sljedeću sezonu.
Iako je momčad - i to se može saznati - već posložena. Ili je možda bolje reći dogovorena. Pa bi tako za Cibonu - ako će opstati - sljedeće sezone trebali zaigrati Krešo Radovčić, Borna Kapusta, Sven Smajlagić, Ivan Perasović, Lovro Mazalin, Ivan Novačić, Darko Bajo, Krešo Ljubičić... S naglaskom na “trebali”.
Da se Ciboni ne piše dobro znali smo još u lipnju, no, nakon “tračka nade” koji se ukazao u srpnju, na početku kolovoza smo došli do toga da ni “spasonosni investitor” ne djeluje kao rješenje problema, čak i ako se preživi ljeto, odnosno složi momčad s kojom bi se ušlo u sezonu...
Jer tko može jamčiti da, recimo, već u listopadu ili studenom opet ne budemo na početku odnosno - dnu?