Nakon što je Vlada RH podržala zahtjeve sportaša, koje su predočili SDUŠ i HOO, o zaštiti sportskog kadra po savezima i klubovima, javili su se iz Cibone.
Dan ranije je za JL Domagoj Čavlović, direktor kluba, jedini koji je ostao zaposlen pod Tornjem, doduše i on na minimalcu, ustvrdio da ne zna kako dokazati da je “Cibona trebala dobiti novac od Grada, kad za to ne postoji ugovor”, ali samo u jednom danu su se stvari, očito je, promijenile, pa Čavlović sada u novoj odluci Vlade vidi šansu.
- S ovom mjerom je vrlo izvjesno i moguće da vratimo radnu zajednicu u radni odnos. Još nisu poznati uvjeti dobivanja ovih mjera, no ako ih budemo ispunjavali povući ćemo radnike s burze. Vjerujem kako je naš potez da pošaljemo radnu zajednicu na burzu koji je imao glasan odjek u javnosti, pripomogao donošenju ovakvih mjera. Pozdravljam ovu odluku i vjerujem da će to imati veliki utjecaj na to da se sport spasi i da ostane bitna grana - kazao je Čavlović.
Cibona igra važnu utakmicu. Malo je toga u njezinim rukama. Iako, i za to si je, iskreno govoreći, sama kriva. Odnosno, za ovo stanje odgovorni su ljudi koji su je vodili. U klubu i izvan njega.
Trebaju li to nastaviti i dalje, možda je ključno pitanje. Nakon što se Cibona spasi. Još jednom. Jer oko toga nitko ne dvoji.
Samo ovoga puta se ona ne smije spašavati da bi netko kroz to spašavanje dobio sinekure. Cibona, možda treba podsjetiti još jednom, nije opljačkana (samo) zbog nerealnih igračkih ugovora koji su godinama cirkulirali pod Tornjem, a godinama je to mantra kojom se stvara kakofonija u javnosti. Cibona je opljačkana kad joj je oduzeta njezina imovina. Jer, samo je cijena Tuškanca, vjerojatno i realno, veća od svih tih ugovora zajedno...