Priča je bila slična onoj Luke Šamanića. Opet je riječ o centru, opet je riječ o igraču koji živi u Zagrebu, jer ovdje je došao iz Hercegovine još kao klinac u dres Cedevite, i opet je bilo riječ o igraču koji je bio bez ugovora.

Bariša Krasić, Cibonin trener, otvorio je vrata za Markusa Lončara na treninzima Vukova, a odmah je bilo jasno kako trener ima ideju da se Lončar zaveže ugovorom. I proteklog tjedna se sve dogovorilo, pa je Lončar svoj prvi nastup imao protiv Cedevita Olimpije u ABA ligi, a onda je u ponedjeljak upisao i svoj prvi double-double u Ciboninom dresu, u FAVBET Premijer ligi protiv Dubrovnika.

Markus Lončar je rođen u Livnu 1996. godine, narastao je do 214 cm i trenutačno je najviši košarkaš koji igra u Hrvatskoj. Kako se kod Cibone nikada ne zna tko će u kojom trenutku napustiti klub, a Luka Šamanić ionako igra na otvorenom ugovoru, Krasić nije želio propustiti priliku da se osigura na visokim pozicijama.

Trenutačno Cibona tu ima opcija više nego itko drugi od hrvatske konkurencije, jer tu su Luka Šamanić, Filip Bundović, Domagoj Vuković i Markus Lončar.

Kemija me baš iznenadila

No, kako je Lončar uopće došao u poziciju da u ovo doba bude bez ugovora?

- Igrao sam u Saudijskoj Arabiji, no tu je nastupilo neko nezadovoljstvo, pa mi je bilo teško pronaći način da se raziđemo. I zbog nekih privatnih okolnosti želio sam se vratiti kući. Meni je dom u Zagrebu, tu mi je i supruga, a kako sam počeo trenirati s Cibonom, došlo je do toga da pronađemo neko obostrano zadovoljstvo i potpisao sam ugovor.

Kako mu izgleda nova momčad?

- Dečki su zaista super, nema tu zle krvi u svlačionici i moram priznati da me ta kemija u momčadi baš iznenadila. Usto, Bare je dobar trener. Znamo svi kakva je situacija s Cibonom, ali kažem, što se tiče parketa, tu je sve super. Igrali smo jako dobro protiv Cedevita Olimpije, kažu svi da je to bila jedna od boljih Ciboninih utakmica ove sezone i na nama je sada samo da nastavimo u ovom ritmu. Evo, siguran sam da možemo nešto dobro napraviti u petak protiv Mege u Beogradu.

Ciboni ove sezone nasušno treba jedna pobjeda u utakmicama u kojima nije veliki favorit. Treba im jedna pobjeda koja bi promijenila kurs sezone. Možda je to upravo Mega?

- Sigurno je to tako. Bilo bi jako lijepo kad bi to uspjeli. Evo, Krasić kao da bi nam sjajan poklon za Božić i Novu godinu ble pobjede u posljednja sva susreta 2024. godine u ABA lige, u utakmicama protiv Mege i Borca. Ako budemo igrali u ritmu kakav smo imali protiv Cedevite Olimpije to će biti i te kako moguće.

Trenutačno je situacija na visokim pozicijama dosta gužvovita. Gdje tu sebe vidi Lončar?

- Mislim da mogu puno pomoći. Posebno obrambeno, da zatvorimo reket i kontroliramo skok, što je možda u dosadašnjem dijelu sezone nedostajalo momčadi. Mobilan sam, visok, tu sigurno mogu dati ruke. Filip Bundović je dobar skorer, a ja ću mijenjati Luku Šamanića, to bi tako trebalo biti.

Prije nego li će dogovoriti suradnju s Cibonom, Markus Lončar je bio u one dvije utakmice s BiH u sastavu naših protivnika. Kako je te utakmice doživio na suprotnoj strani od naše?

- Hrvatska ima jako dobru reprezentaciju. U Zagrebu su nam pogodili 18 trica, a mi smo istom mjerom uzvratili u Sarajevu. Nema tu puno filozofije.

Volim igrati za reprezentaciju

Gledajući s ove strane, BiH je odigrala u transu drugo poluvrijeme u Sarajevu, a bilo je evidentno da ta reprezentacija ima dobru kemiju.

- U reprezentaciji sam BiH od svoje 16. godine, što je dovoljno za objasniti koliko je volim tu reprezentaciju, te momke. Stvorila se dobra kemija, Aziz Bećiragić to dobro vodi, skupili su se dobri igrači, sve su to momci koji su nešto stekli u životu, normalni su, s dvije noge na zemlji i to je sve produkt toga.

Kakav je bio plan za ono drugo poluvrijeme u Skenderiji, BiH je izgledala na otvaranju drugog dijela kao da je puštena s lanca.

- Nije tu bilo previše priče, nešto su rekli Kamenjaš i Musa, kao igramo pred svojim obiteljima, u onom ambijentu. I jednostavno jedni smo druge gurali. Nisam nešto previše igrao. Gegić je pogađao one lude šuteve, a pomogla je i psihologija. Kad se Skenderija onako napuni, kad gura svoju momčad, onda nikome nije lagao igrati.

Kakav je taktički bio plan BiH?

- Znali smo da će puno ići preko Hezonje, to je bio neki naš cilj. Usto, Kapusta, koji je odličan igrač nije pronašao svoj ritam. Gegić je počeo pogađati, Lazić je stavljao i s jedne noge...

I evo nas, slijedi veljača. BiH čeka Cipar i ide Francuskoj, Hrvatska čeka Francusku i ide Cipru. Kako će se sve rasplesti?

- Ne znam. Hrvatska još uvijek ima šanse i ništa nije gotovo. Niti za nas nije sigurno. Lopta je doista okrugla i ja stvarno ne znam što se u veljači može dogoditi. Uostalom, postoji šansa da se sve zavrti tako da ispadne i Francuska s dva poraza. Bit će to sve na rubu...

A netko će s tog ruba skliznuti u provaliju. Za sada najveće šanse za tako što u trokutu Hrvatska - Francuska - BiH ipak ima - Hrvatska. Ali znate kako je to već, dok postoji nada...