Malo je dobrih, velikih priča u hrvatskoj košarci, uglavnom u vrijeme kad se sklapaju momčadi za novu naši klubovi saniraju proteklu sezonu. I ako se pojavi neka vijest, ona govori o odlascima, ne o dolascima. Stoga je imenovanje Slavena Rimca (48) za trenera Splita vijest koja je uzburkala hrvatsku košarkašku scenu. Rimac je od ljeta 2020. do konca ove sezone bio pomoćnik Andrei Trinchieriju u Bayernu, posljednji je puta samostalno vodio momčad prvih dana 2020. godine, kada se razišao s Cedevitom koju je kao trener vodio i u Zagrebu, ali i u Ljubljani i s kojom ima upisan i osvojen Kup Krešimir Ćosić 2019. Još ranije Rimac je, naravno, bio na klupi Cibone koja je 2014. godine osvojila ABA ligu.

Prije nego li će prihvatiti ponudu Andree Trinchierija da mu bude pomoćnik, Rimac je ozbiljno razmišljao o preuzimanju Šibenke, no poziv iz Münchena nije želio odbiti. Nakon pune dvije sezone u kojoj je asistirao u euroligaškom pogonu, Rimac se vraća poslu prvog trenera. Iako, on sam na to ima drugačiji pogled...

- Rekao sam već ranije kako ja ne dijelim trenerski posao. Uostalom, imamo tu i primjer iz NBA lige gdje je normalno da neki trener jednu godinu pomoćnik, onda u sljedećoj glavni trener. Ljudi kod nas na te stvari ipak gledaju malo drugačije. Ako si bio prvi trener pa onda pomoćni, netko može zaključiti kako nemaš ambicije, ili ako si duže pomoćni trener, teško o tebi netko razmišlja kao o opciji za glavnog trenera. Međutim, kažem, ja na to ne gledam tako.

Posao se može napraviti

U interesu Splita nije nevažan “link” koji Rimac imao s Teom Čizmićem, danas sportskim direktorom Žutih, nekad Rimčevim pomoćnikom u Cedeviti.

- Najveća želja za povratkom u Hrvatsku jest moje uvjerenje da se ovdje doista može napraviti dobar posao. Ne utvaram si da će biti lagano, niti da je bilo što samo po sebi sigurno, ali dosta mislim da se posao može napraviti.

Roko Ukić i Slaven Rimac

RONALD GORSIC/CROPIX Cropix

Otkako je Rimac trener nikada se nije morao susresti sa skromnijim proračunom od onoga koji će se dočekati u Splitu. I dok u Cedeviti nije bilo problema s novcem, u Ciboni ih je bilo, ali Rimac je i tada rukovodio s momčadi koja je bila barem tri puta skuplja nego će to biti Split u sljedećoj sezoni, ali i ostali naši klubovi, kako je to uostalom, već bilo protekle sezone...

- Manji proračun je nešto na što si klubovi s ovih prostora moraju računati, pa se tome treba prilagoditi. Mislim da to sve skupa, s obzirom na trenutačno stanje naše košarke i nije loše, jer se momčadi moraju prisiliti da rade s mladima. Naravno, ne može se igrati bez dovođenja kvalitetnijih stranca, nekih nositelja, ali iz drugog kuta bit će to veća šansa za mlade igrače i za kvalitetni rad.

Nešto od tih mladih igrača (Runjić, Tišma, Gizdavčić, Perkušić, Dubravčić, nije star niti Kalajžić) Rimac će zateći u svlačionici Žutih, ali u svakom slučaju pokušat će se ta selekcija još malo popraviti nekim akvizicijama sa strane.

- Ma to je jasno, iako u ovom trenutku ne bih želio govoriti o konkretnim imenima. Sasvim je jasno da moramo dovesti dva, tri nositelja, procijeniti što tu ima od mlađih igrača, kako se u sve uklapaju ljudi koji su već sada pod ugovorom.

Split je bio nadomak trofeja u posljednje tri sezone, no trofeja za Žute nema već dvadeset godina ako tu računamo na naslov prvaka, bit će i okruglih dvadeset godina otkako se nije osvojio Kup sljedeće godine, baš u vrijeme kad će se igrati završnica za Krešin trofej. Zanimljivo je primijetiti kako je Slaven Rimac bio u sastavu Cibone koju je Split 2003. svladao u finalu doigravanja za svoj posljednji naslov. Odnosno, nije bio, jer je u prvoj utakmici finala doskočio na nogu Dina Rađe i nije mogao participirati dalje. Veliki cilj Splita i Slavena Rimca je vratiti trofej na Gripe već u sljedećoj sezoni...

- Jasno je da je to neki cilj. Postojala je u hrvatskoj košarci dominacija Cibone, onda Cedevite, sada je to sve više-manje izjednačeno. Nije, doduše, nikako otišlo na stranu Splita, iako je bilo moguće i da u ranijim sezonama Split dođe do trofeja. Kako sada stoje stvari, ako se nešto ne promijeni, čini mi se da će momčadi koje su lani igrale za trofeje tu borbu nastaviti i u novoj sezoni. Odnosno da će biti glavi konkurenti za naslove. Što se tiče nas, mi moramo napraviti sve što je u našoj moći da na kraju dođemo u poziciju za slavlje.

Vratili su se navijači

Nema spora kako će povratak Slavena Rimca dati novi zamah, ne samo Splitu, nego i hrvatskoj košarci. Split je dobio vrijednog trenera, čovjeka kojem nije strano promovirati mlade igrače, jer radio je to i u Ciboni, promijenio tada igru Darija Šarića i doveo ga do MVP razine u ABA lige, kasnije radio jako dobar posao s Cedevitinom drugom momčadi, nešto od tih svojih trenerskih vrhunaca donijet će i u Split.

Doduše, sada iza sebe ima i sezone naukovanja kod Andree Trinchierija, pa se Slaven Rimac u hrvatsku košarku zasigurno ne vraća kao lošiji, nego samo kao bolji trener. Što je za Split odlična vijest, posebno ako se uzme u obzir kako bi Žuti do konca kalendarske godine mogli vratiti sve svoje dugove i čistog računa biti privlačniji za svježi kapital. Uz ambijent u kojem su navijači vratili na Gripe i sa Slavenom Rimcem na klupi, ili, bolje je reći, uz klupu, mogla bi ovo ispasti jako, jako dobra priča.