Kako je Veljko Mršić preporodio splitske Žute i kako je Split postao momčad s identitetom? Pitanja su to koja se sama od sebe nameću nakon nešto više od tri mjeseca koliko je bivši izbornik na klupi. Nakon poraza od Zadra u Velikoj dvorani Gripe smijenjen je trener Rimac, nedugo potom stigao je Mršić. I nije odmah sve profunkcioniralo, niti se očekivalo da će tako biti. Jer nema niti jedan trener kakav čarobni štapić. Jednostavno, trebalo je vremena da nove zamisli - ima ih kod Mršića - sjednu na svoje mjesto.
Što je promijenilo izgled?
Što je to Mršić uveo, da je toliko promijenilo izgled ekipe? Prvo, sve kod njega polazi iz obrane, ako na tom dijelu terena ne odgovoriš slijedi ti klupa. I to su igrači vrlo brzo spoznali. Prije sezone najveći je upitnik bio na bekovima, odnosno manjku visine koji bi ih sputavao u obrani, dolaskom Mršića pokazalo se da su upravo ti igrači nepremostiva prepreka. Recimo, Jordano i Shorter su ta “prva crta”, dok kapetan pokazuje da u 35. godini života može odigrati sjajnu obranu jedan na jedan. Obranu sada igraju svi i svi probijaju blokove. Jer znaju da im je to ulaznica za više minuta.
Nadalje, često vidimo i miks obrana, od najjednostavnije zone do zonskog presinga kako bi se protivnika izbacilo iz komfora, što recimo kod Rimca viđali nismo. Žuti su u tri mjeseca od ekipe koja je mislila samo na napad došli do obrambene orijentacije koja im donosi rezultat. I to se sviđa i navijačima koji su se polako počeli vraćati na Gripe. Kako iz dobre obrane ide dobar napad, otvorilo se i na tom dijelu terena, dok Split ove sezone ima više rješenja i talenta no što je to bilo prijašnjih godina. Mršić je uveo i obvezan protok lopte pa je sve manje “gušenja” iste i “gnječenja” napada. Traži se igrač u boljoj poziciji, Što je bit košarke. Na taj je način Split u prve dvije utakmice trećeg prvenstvenog kruga postigao - 202 poena. Točnije, 99 protiv Šibenke i 103 protiv Alkara stigla su iz čak 56 asistencija!
Nešto sasvim novo
Treći krug prvenstva je nešto sasvim novo, kako je rekao nakon Šibenke Krešo Ljubičić. Gotovo svi su ovaj prijelazni rok iskoristili za osvježenja, dok je Split, recimo, jači za hrvatskog reprezentativca Antonija Sikirića i najnovijeg Amerikanca Adama Smitha. To je značajno iz perspektive noviteta koji je Mršić uveo, tiče se korištenja igrača. Trener Splita koristi minimalno deset igrača, što je, kaže, svugdje u Europi normalno. Igrači su na terenu u manjim intervalima, ali im to omogućuje veću produktivnost i doprinos ekipi. Rijetko tko kod Mršića na terenu boravi preko 25 minuta, način vođenja ekipe ne izuzima čak ni Shortera koji je znao igrati i po 38 minuta ranije kroz splitski mandat.
Povukao je Mršić i neke krucijalne poteze što se napada tiče, prvi je pomicanje Borisa Tišme na poziciju “četvorke”, gdje Zagrepčanin pokazuje koliko je zapravo dobar igrač. Često je ranije Tišma igrao na krilu, ali njegova “dužina” lakše dolazi do izražaja kada je bliže košu. Mršić je to brzo ustanovio i od Tišme dobiva ono najbolje. Isto tako, Shorter izgleda bolje, kvalitetnije u smanjenoj minutaži. Ovih 26 ili 27 minuta za njega u 35. godini izgleda optimalno i igra sjajno. Više otvorenih šuteva ima i Antonio Jordano pa ih - gle, čuda - pogađa, bolje izgleda i često osporavani Borna Kapusta, dok je David Škara puno više involviran u napadačke akcije.
Split je narastao, raznovrstan je i sva je kvaliteta došla do izražaja, ali morao je netko to ukalupiti na pravi način. Taj netko je se zove i preziva Veljko Mršić. Kako će to izgledati kada debitira nominalno najkvalitetniji, Adam Smith, to tek treba vidjeti, ali jedno je sigurno: Pred Žutima su uzbudljivi i lijepi dani.










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....