“Svi na raspolaganju imaju ista 24 sata, ali ja ću svoja 24 sata iskoristiti maksimalno”. Rekao je to svojedobno američki hrvač Bobby Lashley, a upravo je ta motivacijska deviza prošla kroz glavu potpisnika ovih redova nakon razgovora s Hrvojem Garafolićem.
Naime, kad ne predvodi KK Dinamo u pohode prema vrhu Favbet Premijer lige, kapetan Sesarovih trupa, radi s djecom s teškoćama u razvoju, a istodobno pohađa doktorski studij na Kineziološkom fakultetu i priprema disertaciju koja bi mogla pridonijeti, ne samo znanstvenoj zajednici - već i hrvatskoj klupskoj košarci u cjelini.
S glavnim junakom ove priče razgovarali smo u Draženovu domu, a intervju smo otvorili pitanjem vezanim uz ovosezonske ciljeve.
- Vjerujem da imamo dovoljno kvalitetan sastav za završiti među četiri najbolje momčadi ove sezone, no pred nama je dug put - rekao nam je dobro raspoloženi Gara.
Fokus smo potom prebacili na aktivnosti izvan parketa. Pitanje koje se nametalo jest kako uspijeva uskladiti obiteljske (otac dvojice dječaka), sportske, poslovne i akademske obaveze.
- Nije lako, ali najvažnije je da doma imaš dobro posloženu situaciju, moja supruga odrađuje veliki dio posla. Ne razmišljam puno, jednostavno idem iz obaveze u obavezu i trudim se biti što bolje organiziran. Volim raditi i jedno i drugo, to je već postala moja svakodnevica. Uživam u svakom trenutku, i na poslu i na košarkaškom terenu - kaže nam Dinamov bek, pa opisuje kako izgleda njegov prosječni dan.
- Dižem se u 6.30, kratko se podružim s klincima, a onda od 7.30 do 14 radim kineziterapiju s djecom s teškoćama u razvoju. Nakon posla dolazim ovdje, u 15 sati sam u teretani, a od 16 do 18 na terenu. Oko 18.30 dolazim doma, ponovno se družim s klincima, i to je otprilike to. Navikao sam na taj ritam, koji put budem malo umorniji na treningu, ali to mi se tolerira.
Hrvoje radi u Centru za odgoj i obrazovanje, a ovom nam je prilikom malo detaljnije ispričao o svom poslu.
- Radim u sklopu dnevnog centra, to su djeca s višestrukim teškoćama u razvoju, u dobi od treće godine do punoljetnosti. Oni pohađaju različite terapije. Od terapije edukacijske rehabilitacije, senzorne integracije, logopeda, pa do kineziterapije, u kojoj im se, ovisno o njihovim teškoćama, prilagođavaju sadržaji. Programi su, dakle, individualizirani za svako dijete - govori nam 33-godišnji Varaždinac, pa ističe.
- Taj mi posao puno znači iz više gledišta, a jedno od njih je ta protuteža, odnosno činjenica da je ovaj dio posla isključivo je usmjeren na zdravlje te djece i na to da im olakšaš neke svakodnevne aktivnosti. To mi pruža jedan dobar balans, a opet koristim puno sadržaja koji se koriste i u vrhunskom sportu, samo na jednoj drugoj razini.
Sustav bi mogao primjenjivati i Savez
Kao što je uvodno navedeno, Garafolić pohađa i doktorski studij, te priprema disertaciju na temu “Prevencija ozljeda u Premijer ligi”, a nas je zanimalo u kojoj je trenutačno fazi s izradom doktorskog rada.
- Uspostavljena je suradnja s gotovo svim klubovima u ligi, i istraživanje je počelo. Temelji se na dva dijela; jedan je kvantitativni, gdje pokušavamo prikupiti podatke o svim ozljedama koje su se dogodile u svim klubovima tijekom cijele sezone. Drugi dio istraživanja je kvalitativni, gdje pokušavamo saznati koje preventivne strategije klubovi provode, i koji su zapravo implementacijski čimbenici, olakotne ili otegotne okolnosti u provođenju preventivnih strategija, kao što su, primjerice, financijska situacija, kadrovski problemi i slično. Mi trenutačno jako puno znamo o prevenciji ozljeda u nekakvim idealnim uvjetima, ali ne znamo kako to implementirati u uvjete u kojima radimo u Hrvatskoj - objašnjava Garafolić i dodaje.
- Pokušali smo to postaviti tako da je vrlo malo opterećenja na klubovima, a da dobijemo mnogo podataka. Oni tjedno imaju nekoliko minuta posla da bi popunili te upitnike, a mi dobivamo sve potrebno. To je sustav koji bi se, ako se pokaže dobrim, u budućnosti mogao primjenjivati od Saveza.
Kako se rodila ideja o izradi doktorskog rada u čijem je fokusu prevencija ozljeda igrača?
- U suradnji s Cvitom Gregov, izvrsnom profesoricom s Kineziološkog fakulteta, koja je prije nekoliko godina pokrenula veliki europski projekt i otvorila Centar za skrb o sportašima pod imenom “We Care”. Ona je već krenula u tom smjeru i uvela me u tu priču, a ovo je jedan manji dio tog projekta. Klubovi su zatvorene sredine i teško puštaju znanstvene timove unutra, a ovdje se stvorila dobra priča, jer poznajem puno ljudi, kao igrač sam dio tog svijeta, i to mi je olakšalo pristup - kaže Gara, pa uz osmijeh zaključuje.
- Najčešće sam u kasnim večernjim satima za laptopom. Usmjeren prema cilju, a sada kada je krenulo, nema stajanja - zbori za kraj Hrvoje Garafolić. Vrhunski sportaš, budući doktor, glava obitelji.