Cibona je pristojno odigrala subotnji meč protiv Partizana, u trećoj je četvrtini čak i dominirala nad deset puta skupljom momčadi koja je baš ovih dana doznala kako će joj država - čitaj: Aleksandar Vučić - pomoći s još milijun eura (kao i Zvezdi) ne bi li popravila krvnu sliku tijekom pandemije.
Tih milijun eura dodatne pomoći otprilike je dvostruko više nego što je na sezonskom računu Cibone u gradu i državi koji su kudikamo financijski ili kako god želite stabilniji od istočnog susjeda.
Naravno, Vukovi su na kraju položili oružje, hrabro su se borili, no Partizan je, kako to uostalom radi od 2016. godine naovamo, opet uzeo pun plijen pod Tornjem u ogledu koji u regiji još uvijek ima tretman klasika. Iako to, zapravo, odavno nije.
Sašo Filipovski je slovenski stručnjak na klupi Partizana, a upravo je on prije gotovo deset godina, tada na klupi Olimpije, izrekao pod Tornjem rečenicu koja se danas čini kao prokletstvo. Govorio je o Ciboni, ali i o Olimpiji.
- Olako se odnosimo prema činjenici da smo dio Eurolige, a kad jednom ne budemo u tom društvu, jako će nam ono nedostajati.
Prkačin u korneru
I Cibona i Olimpija tih su godina bili neupitni sudionici najboljeg europskog klupskog natjecanja. I nešto što se u tim godinama podrazumijevalo zdravo za gotovo, s godinama je postala nedostižna zabava za koju ne možete dobiti ulaznicu.
I postali su to frustrirani klubovi velike povijesti, trenutačno s rupom, barem Cibona, na računu, s malo vizije i slabom nadom u budućnost. Jer, ako se ona i pojavi, ti neki vjesnici boljih dana brže-bolje odlepršaju, a ovdje se zadrže tek mediokriteti.
Cibona je doduše, slažući ovo ljeto momčad s onim mladim igračima koji imaju potencijal, probudila nadu. Roko Prkačin je sve bolji, ali samo zato što igra i što je stariji (iako još nema 18), a ne zato što mu je Cibona, odnosno trener Ivan Velić postavio igru u kojoj bi mogao izvući sav Rokov potencijal.
Pitao sam tako ovih dana Roka Prkačina zašto ne koristi onaj čudesni crossover u koji ste se morali zaljubiti kad ste ga prvi put vidjeli jer tako nisko u driblingu, na prednjoj promjeni, nije spuštao loptu niti jedan visoki igrač. Roko nije znao što bi odgovorio.
Iako je tu stvar jasna. On ne igra jedan na jedan jer mu to netko, a Velić se tu čini najprozvanijim, ne omogućava u igri.
Pitate se ima li u Ciboninoj igri išta osim od agresivnog pritiska bekova na loptu, pogleda u nebo ako protivnik spusti loptu na visokog igrača, seljačkog puštanja na šutu onog igrača protivnika za kojeg klupa procijeni da će najslabije šutirati te dosadnog pick and rolla u napadu. Koji vrte i oni koji ga mogu igrati i oni koji to nisu u stanju. S Rokom Prkačinom koji to gleda iz kornera, bez izolacija.
Pogreške u selekciji
I sve je to Velićeva košarka, taktički tanka već dvije i pol sezone. Doduše, donijela je naslov prvaka u onoj prvoj sezoni, ali otad je prošlo dosta vremena. Evo, Velić je najavio, nakon što pogriješio s tko zna kojim visokim igračem u svom mandatu, pa dovodio naknadno Damira Markotu umjesto Kristijana Krajine, kako će sada u promjenu i Ronalda Moorea.
Taj play, navodno, nije zdrav, što bi se moglo i zaključiti jer jednostavno odbija otići na prodor čak i kad ima ispred sebe samo protivničkog teškog centra na sedam metara od koša. Opet, taj Moore je u Europi deset godina i tu je zaradio za život - riječ je o beku koji ima jedva preko 180 cm, daleko od toga, dakle, kako je riječ o atletskoj zvijeri, nego o tipu od 33 godine koji nikad nije bio otpušten u svojoj karijeri, a i po tri sezone je znao biti vezan za isti klub (Pistoia) - pa se onda zapitate kako mu se sprema puška baš u Ciboni.
I onda se pokušate sjetiti koji Amerikanac u Ciboni pod Velićevim mandatom nije bio sporan. Pa se sjetite kako je to izgledalo na jednoj od najtragičnije vođenih utakmica s obje strane, onom hrvatskom derbiju u Splitu, domaćina i Cibone. Na posljednjem time-outu, recimo. Velić je govorio što treba igrati, a Josip Bilinovac je prevodio Amerikancu. Koji je ostao izgubljen u prijevodu.
I doći će novi. Ivan Velić će ostati, njegovi su krediti za Cibonine čelnike neupitni. Dok se ne bude radilo o njima samima.