Kad je dolazio na koncu siječnja pod Toranj Gašper Okorn je zatekao momčad na trećem mjestu u HT Premijer ligi, ali i u nizu poraza u ABA ligi koji su je doveli do neizvjesne sudbine u regionalnoj ligi. U petak je potpisao sjajna četiri mjeseca, jer Cibona ima dvostruku hrvatsku krunu, a posljednji je put to postigla daleke 2013. godine, ostao je bez puno briga u ABA ligi i napravio je sve što je mogao.
A klub je u međuvremenu, od svijetlih obećanja i spektakularnih presica doveden do ruba provalije. Visi on na jednom kotaču s litice, malo jači vjetar sve će odnijeti. A u Zagrebu baš puše posljednjih dana...
Toni Nakić je bio odličan
Okorn je još vrtio film petka dok se spremao na posljednji ručak s momčadi.
"Evo, baš sam još jednom pogledao utakmicu od petka, napravio analizu. Otvorili smo loše, nervozno, ali nam je pomogao Ivan Novačić koji je pogodio prvu tricu. Obrana je bila jako dobra, cijelo prvo poluvrijeme je bilo možda i naše najbolje poluvrijeme u ovoj seriji za prvaka. U drugom je dijelu bilo - strašno. Ne sjećam se, recimo, da sam ikada dobio bilo koju utakmicu kao trener, a ne onu za naslov, u kojoj je moja momčad postigla 18 poena u drugom dijelu. Obrana je bila odlična, jedan na jedan Zadar nije imao šanse, sve smo zatvarali, zatvarali smo ih i s preuzimanjima, ali i s običnom obranom. Međutim, stali smo napadački, nije bilo igrača koji bi povukao."
Ipak, neke je želio izdvojiti.
"Toni Nakić je bio odličan u stizanju Zadra, ali i miran na kraju, racionalan. Roko Prkačin je bio fenomenalan u drugoj četvrtini u kojoj smo napravili prednost, ne samo s poenima, jer razigravao je s low posta, igrao obranu. Jako je važna uloga Natea Reuversa i Amara Gegića, s time da da su svih osam Gegićevih poena bili teški i strašno važni. Mateo Drežnjak je bio bolestan, ali je dao svoj doprinos, dok su Lovro Gnjidić i Krešo Radovčić bili jako dobri u defanzivi, ali i napadački solidni. Novačić je bio naše iznenađenje za ovu utakmicu i dao ja važnih šest poena, svoje je odradio i Josip Popić."
No, Danko Branković je igrao malo, Jose Vildoza niti malo.
"Jest, praktički smo odigrali bez obojice, a da je netko prije samo četiri mjeseca tako što predvidio, malo tko bi u to povjerovao. Dečki su, cijela svlačionica, kroz ovo finale maturirali."
Koliko mu osobno znači ova dvostruka kruna?
"Puno mi znači. Kad sam dolazio vjerojatno to nitko nije očekivao, a da sam to tada najavio, možda bi se netko i nasmijao. Došao sam u Cibonu kako bih nešto odradio i kako bih nešto pokazao i mislim da sam posao odradio i više nego OK. Napravio sam svoj maksimum. Neke sam stvari morao prespavati, neke su se stvari morale poklopiti. Pratila me je momčad koja je to željela, imao sam sjajan stožer koji me dobro prihvatio i podržavao. Na kraju dana naša mlada momčad sve je do kraja psihički izdržala. Izgradili smo pobjednički mentalitet, a posebno mi je drago da je većina tih momaka doista jako mlada, puna hrvatskih reprezentativaca."
Jako je teška situacija
Ono na što nije računao je potpuni financijski slom kluba unazad posljednjih mjeseci, momčad i stožer bez plaća su tri mjeseca, na koncu i bez klupskih čelnika.
"Jako je teška situacija. Mi nismo željeli pričati o tome, ali kad je stiglo doigravanje znao sam se uhvatiti u razmišljanjima hoćemo li sve izdržati. Radio sam u rukavicama, jer nisam imao alate da idem na igrače. Sva je sreća da smo prošli Goricu u dvije utakmice, jer tko zna što bi bilo da smo morali igrati majstoricu polufinala. Onda sam skupio igrače i rekao im da sam na njihovoj strani i kazao im ili idemo dalje bez da spominjemo do kraj sve naše probleme ili ne. Odlučili su svi da idemo dalje. Svašta smo radili ne bi li ih opustili, pa smo tako igrali nogomet na treninzima, zatim smo odigrali i međusobnu utakmicu na dan majstorice Splita i Zadra. Čak smo doveli i suce za tu košarkašku utakmicu. Rekao sam da ne želim nikakve priče o alibijima, iako su ta dugovanja lebdjela zrakom. Uoči majstorice finala nismo trenirali, nije bilo niti sastanak, tek smo utvrdili neke taktike stvari. Ideju s Novačićem, minute za Popića, više preuzimanja. Igrače sam večer uoči majstorice odveo na večeru, usredotočili smo se na stvari izvan parketa uoči te utakmice odluke."
I upalilo je. A što sada? Što će biti s klubom?
"Ne znam. Odmah nakon utakmice sam kazao kako će od subote biti puno više pitanje nego odgovora. Vidjet ćemo što će se događati. Jednostavno, ja si ne želim predstaviti u glavi situaciju da će se Cibona ugasiti. To meni zvuči i dalje nestvarno, poput znanstvene fantastike."
Jeste li vi dobili ikakav signal iz kluba što i kako dalje?
"Ne, za sada ništa. Ali, moramo popričati u kojemu sve to smjeru ide. Uostalom, moram znati i što je meni za činiti. Još jednom bih samo želio zahvaliti za sve igračima, svom stožeru, od prvog do posljednjeg čovjeka u njemu, ljudima koji su mi dali šansu za rad i u Ciboni, i u Hrvatskoj"
Ostaje li Slovenac na klupi Cibone, opstaje li uopće Cibona kao klub, sve se to mora raspetljati u vremenu koje slijedi.