Nakon što su u Ateni nakon 17 godina odigrali prvo natjecanje u Europi, kvalifikacijski turnir Lige prvaka u organizaciji FIBA-e (pobjeda nad AEK Larnacom, poraz od Fribourga), a uoči prve utakmice u Prvenstvu Hrvatske protiv Cedevite Junior u srijedu, na Gripama su upriličili konferenciju za medije na kojoj su Split predstavljali trener Srđan Subotić i Roko Leni Ukić, koji je naposljetku odlučio još malo produžiti impozantnu karijeru.

Bilo je veselo, bilo je smijeha napretek, pogotovo kad bi govorio Ukić, ništa ne skrivajući i ne bježeći od odgovora. Najbolji igrač Splita (dok se ne dokaže suprotno), koji će 5. prosinca proslaviti 37. rođendan, ujedno je i najveće pojačanje Žutih (dok se ne dokaže suprotno), jer cijelo je ljeto trajala neizvjesnost oko njegove budućnosti.

Ljeto bez stresa

Kad se u siječnju iz Cedevite Olimpije vratio u Split nakon 17 godina, stigao je da bi s matičnim klubom nešto osvojio i da bi dostigao zadovoljavajući formu za olimpijske kvalifikacije s reprezentacijom Hrvatske. Na kraju je sa Splitom pogodio dvije stative, Zadar je bio bolji i u finalu Kupa Krešimira Ćosića i u finalu Prvenstva Hrvatske u majstorici. Reprezentacija je, pak, doživjela brodolom u Spaladium Areni ispavši od Njemačke u polufinalu.

- Ljeto je bilo turbulentno za cijeli klub, znate kako klub funkcionira, povezan s politikom, izbori... Ista je situacija kao i kod Zadra i Cibone. Ja sam, pak, imao jako dugu sezonu, koja je završila 5. srpnja i u cijelom tom vakuumu nisam znao što, gdje, kako dalje u smislu nastavka karijere. Ljeto sam posvetio nekim drugim stvarima, privatnima. Baš sam se resetirao, možda prvi put u životu na način da sam stao i gledao u more, ništa nisam radio. Bez stresa, bez zivkanja klubova, agenata, reprezentacije i svih stvari koje me prate dvadeset godina. Uživao sam u tome, čak se pojavila misao da je to - to. Međutim, ja imam toga nekakvog sportsko-košarkaškog crva u glavi. Kad god izađem s malim i šutnem dva puta na koš, odmah se pojavi neka ambicija. Onda sam se vratio u Split, ljudi su me počeli pitati zašto ne igram, zašto se ne vratim, na takve stvari nisam navikao. Potaklo me na razmišljanje, jer ako sam prije dva mjeseca mogao vrlo ozbiljnim ekipama zabijati po tridesetak poena, zašto ne bih mogao probati opet? Nakon dva mjeseca nisam valjda toliko ostario? Plan je bio da krenem ranije, ali imao sam jednu neugodnu ozljedu leđa i to je razlog zašto kasnim u priključivanju momčadi. To me vratilo dva tjedna unatrag i zato sam tek u nedjelju napravio prvi trening. Prije toga nisam želio ništa govoriti o planovima, nisam htio privlačiti fokus na sebe, jer je klub već počeo igrati službene utakmice. Moja dvojba ovoga ljeta bila je igrati za Split ili ostaviti se košarke.

Bit će opet puno muke

Aktualna momčad ne doima se snažnom kao ona koja je završila prošlu sezonu, takav se dojam stječe.

- Tu ste u pravu. Počet ću od sebe. Ja sam, prema mom mišljenju, lani igrao iznad svojih mogućnosti. Možda to malo smiješno zvuči, jer se zna na kojoj sam razini igrao kroz karijeru, ali moja uloga je bila veća nego što sam mislio da ću imati. Spletom okolnosti sam šutirao nikada bolje i nitko sretniji od mene kad bih to mogao ponoviti. Što se tiče ekipe, sezona traje deset mjeseci i na kraju se mrtvi broje. Sjetimo se malo prve utakmice lani, u Osijek se išlo bez trenera, on se priključio na putu, igrači su dolazili i odlazili. Arapović, Luković... Sve se to zaboravi i sjećamo se samo kraja, osam pobjeda protiv Cibone. Neka, tako treba biti, nije to loše. Naša sezona lani nije bila senzacionalna, bila je dobra, napravljen je korak naprijed, ali nije od početka bila takva. Ove sezone će opet biti muke, bit će borbe, imamo užasno težak raspored na početku u oba natjecanja. Na nama je da što prije pohvatamo konce i počnemo igrati dobru košarku.

Subotić je kao kapetan podigao zadnji trofej u prvenstvu (2003), Ukić je kao kapetan podigao zadnji trofej u kupu (2004). Mogu li sada u paru podići jedan?

- Nismo ni lani bili predaleko, Suba je bio asistent. U kupu smo izgubili na dvije lopte, u prvenstvu je odlučivala posljednja utakmica. Na žalost, oba ta trofeja su bila davno, ali su motiv više da probamo to napraviti i nitko to ne bi volio više od nas. U ovom trenutku nam fokus nije na dizanju trofeja, nego kako preživjeti današnji trening, pa sljedeća dva tjedna, ući u neki pozitivan ritam…

Suba se satrao od posla

Odigrane su prve utakmice u prvenstvu Hrvatske, kako on gleda na konkurenciju?

- Meni je to sve li-la, Ako nisi dobar, ako nisi fokusiran, ako si preumoran, pogotovo u gostima, onda možeš izgubiti od svakoga. Kad dođe stani-pani, svakog protivnika izuzev Cibone, Zadra i donekle Gorice, koja je opet respektabilna, moraš pobijediti u važnoj utakmici. Prva utakmica je uvijek neugodna, ali ne trebamo bježati od toga da smo po svemu kvalitetnija ekipa od Cedevite Junior. Favoriti smo, trebamo dobiti i tako se svaki naš igrač mora postaviti na parketu. Što se mene tiče, teoretski mogu igrati u srijedu, ali ako zaigram u srijedu, pitanje je hoće li sljedeću. Godine čine svoje. Ja sam igrao 5. srpnja onu nesretnu utakmicu protiv Njemačke i sljedeći pravi trening napravio prije dva dana. Jesam ja preko ljeta trenirao i održavao se u formi, nisam ležao doma i dobio 15 kilograma. Za košarkašku formu ne znam koliko će mi trebati, znam da momčadi pomoć treba što prije, ali moram biti pametan da zbog jedne utakmice ne izgubim mjesec dana. Ako ne budem zdrav, od mene neće biti apsolutno nikakve koristi. Jedan od razloga zašto sam lani bio dobar jest što sam bio zdrav. Jedna ozljeda na meni će se vidjeti “puta deset”.

Hoće li njegova uloga na Gripama biti samo igračka ili ima još nešto, možda sportski direktor u budućnosti?

- Vežem brod ovo ljeto i dolazi mi kolega, “ala, složio si ekipu”, a ja njemu, “koju ekipu, jesi ti normalan?”. Takve stvari sam čuo od dosta ljudi, ali to je prije svega podcjenjivanje onoga što je napravio Subotić i drugi ljudi u klubu. Suba se satrao ovo ljeto od posla, mobitela, gledanja videa... To je nenormalna količina vremena i posla da bi doveo jednog igrača. Ja sam stvarno u to vrijeme samo gledao u more. Glupo mi je i smiješno da netko misli da ja sastavljam momčad, da nešto uvjetujem. Baš bez veze. Ne znam što budućnost nosi, već pet godina mislim da mi je to zadnja kao igraču. Ne opterećujem se što ću raditi sljedeće godine. Sada se isključivo vidim kao igrač, moram što prije ući u formu, to je jedini gdje joj mogu pomoći. I prije su me treneri pitali za mišljenje o nekom igraču, Spahija me pitao za Bogdanovića kad ga je dovodio u Fenerbahče, Diamantidis i trener su me kad sam bio u Panathinaikosu pitali za Gista... To je najnormalnije, inače, o Bogdanoviću sam rekao sve najbolje - prasnuo je u smijeh.

Ipak, vidi li se kao savjetnik ili kao sportski direktor?

- U ovom trenutku me to ne interesira toliko. Dvadeset godina živim intenzivno kao košarkaš i ne mogu zamisliti da bih iz patika odmah išao razgovarati s agentima. S druge strane, nikada ne znaš što te čeka u životu. Znam da je to ljudima zanimljivo, tako se pričalo i lani kad sam došao, kakva je priča iza toga. A nema priče, dođem i ubacujem balun u koš najbolje što znam.