Prije dvije godine, negdje u ovo vrijeme, hrvatsku košarku ošamarila je velika vijest. Bio je to grom iz vedra neba. Između treće i četvrte utakmica finala domaćeg prvenstva, onog okršaja Cedevite i Cibone, a Vukovi su tada već imali 3-0 i meč loptu u Dvojci, stigao je poziv iz Ljubljane. Cedevita se seli u Ljubljanu, postaje Cedevita Olimpija.
Jutro iza, baš na dan četvrte utakmice, vijest je provjerena, koliko je to bilo moguće provjeriti, jer sve se držalo daleko od očiju javnosti. Toliko da je Slaven Rimac, tadašnji trener Cedevite o svemu doznao baš preko novinara, odmah nakon što je izgubio i četvrtu utakmicu finala, baš u vrijeme dok je Cibona slavila naslov prvaka na terenu, a Damir Markota mahao s metlom po zraku.
Prve impresije bile se dvojake o ovom potezu Cedevite. On svakako, a bilo je i takvih tumačenja, nije stigao zbog poraza u finalu od Cibone, to je bila priča koja se svakako nešto duže pripremala. Odmah je bilo jasno kako će u Zagrebu ostati nešto što je trebao biti razvojni klub za Cedevita Olimpiju, iako je i u startu ta ideja bila mutna. Što će se u sljedeće dvije godine i pokazati kao takvom, pa su danas puno prisniji, ako govorimo o regiji, odnosi Zvezde i FMP-a, svakako Budućnosti i novog ABA ligaša Studentskog centra, nego što su to odnosi Cedevite Olimpije i Cedevite Junior.
Poveznica svakako ima, no u ovom trenutku Cedevita Junior svakako nije razvojni klub Cedevite Olimpije. Iz više razloga, jedan od glavnih je i taj jer su dva kluba u dvije države, pa se ta suradnja odnosi, kako je to bilo ove sezone, na korištenju istih uvjeta za tehničkog sponzora i na kombiniranu juniorsku momčad koja je zaigrala na euroligaškom turniru U-18. Proračun Cedevite Olimpije je jedna stavka, proračun Cedevite Junior druga.
Iako je odlazak u Ljubljanu Cedevite trebao značiti i brže pozicioniranje kluba u euroligaškim ambicijama, s obzirom na ono što se dogodilo unazad dvije sezone to se baš i ne može naslutiti, jer Cedevita je kao isključivo zagrebački klub imala konkurentnije regionalne sezone, pa i one europske, nego je to bio slučaj otkako je u Ljubljani. Novi sustavi prema kojima se ulazi u Euroligu (još samo ove ove jeseni prvak ABA lige), ali i u Eurokup (Cedevita Olimpija je dobila trogodišnju pozivnicu za to natjecanje), znači i to kako će Cedevita Olimpija, ukoliko je cilj i dalje biti jednog dana euroligaš, do toga pokušati stići samo kroz europske utakmice.
Međutim, u subotu je u majstorici Prve lige Cedevita Junior izborila preko Dinama plasman u elitni razred hrvatske košarke, u HT Premijer ligu. Pozicioniranje tog kluba u odnosu na nekadašnje pozicioniranje Cedevite mnogo je opreznije, temeljitije ako želite. Ne traži se tu instant rezultat, što će potkrijepiti i činjenica kako Cedevita Junior neće tražiti pozivnicu za ABA 2 ligu u sljedećoj sezone, nego je fokusirana samo na to da postane stabilan premijerligaš, a proračunom neće, kao što je to bio slučaj ranije, posve uništiti klupsku scenu u Hrvata, nego će taj proračun biti na razini momčadi koje su u ovoj sezoni između četvrtog i šestog mjesta. Otprilike, Cedevita Junior će vrijediti u narednoj sezoni onoliko koliko vrijedi Gorica danas. I tu se ide stepenicu po stepenicu.
Također, nema velikih priča o tome kako se Cedevita Junior seli u Draženovu dvoranu, nego se najlogičnijim čini kako će novi premijerligaš svoje utakmice igrati u dvorani Boška Božića Pepsija, u kultnom Trnskom, koji je ionako pet minuta šetnje udaljen od Velesajma.
Uglavnom, Cedevita Junior imat će proračun koji je tek za nijansu veći nego je to ovaj trenutačni, imat će dva, tri igrača više za ozbiljnu rotaciju i ne bi trebala biti kao takva u opasnosti da se bori za život u elitnom razredu, nego bi trebala bez problema biti dio onih momčadi koje će doigravati za naslov. I čekati da im juniorski pogon, koji je jedan od najboljih u državi, izbacuje igrače za prvi sastav, a netko od tih klinaca, poput darovitog Andrije Jelavića, mogao bi zaigrati već od jeseni i HT Premijer ligu.
Hoće li ti klinci sutra biti projekt za Ljubljanu ili će ostati u Hrvatskoj, pokazat će vrijeme.