Ostavimo li po strani trzavice na relaciji bivši direktor Cibone Mauro Lukić vs. Aco Petrović, nevažne za širu sliku traženja rješenja za spas kluba, inicijativa koju je pokrenuo Petrović poprima sve veći obujam, sve je više uplata na račun udruge Mi smo Cibona, koji je poslužio kao referentno mjesto na kojemu se prikuplja novac za novo poglavlje života kluba.
Uplaćuju poduzeća, obitelji, uplaćuju bivši treneri ili igrači, a drugi, koji su pod nazivom vjerovnici odriču se potraživanja, barem verbalno, dok se ne ustanovi pravni okvir u klubu koji bi te pomake važne za budućnost kluba mogao provesti. Trenutačno se čini vrlo značajnim dopuštenje ljudima koji pripadaju Petrovićevoj grupaciji ulazak u tijela kluba, na ista ona mjesta koja su im uskraćena proteklog ljeta, jer i dalje nema konkretnih naznaka da ljudi koji su i sada u klubu pronalaze bilo koje rješenje.
Osim najave koja se neformalno proširila, a ona govori o tome da će se predstavnik investitora naći sa zagrebačkim gradonačelnikom Tomislavom Tomaševićem. Hoće li na tom sastanku pokazati ček na kojemu je novac za funkcioniranje kluba, ili će to opet biti priča o tome kako će se novac jednog dana pojaviti, ostaje za vidjeti.
Međutim, inicijativa koju je pokrenuo Petrović ne smije utjecati na inicijativu investitora, ako ona doista bude u sferi nečega opipljivog, a ne u sferi gatanja. Odnosno, te su dvije akcije upravo idealne za klub, jer bi tim zajednički prikupljenim sredstvima Cibona mogla biti samo bolja.
A Cibone kao kluba, što je i možda najbolja, ali i najvažnija vijest će biti i ubuduće, jer za takvo što sada postoje realne opcije.
Kako bi se Cibona pokrenula s točke u kojoj je bilo praktički izvjesno njezino gašenje, u klub je trebalo ubrizgati barem milijun eura svježeg kapitala. Taj bi iznos trebao biti prikupljen već u prvom krugu Acine inicijative, takav je barem trend, iako svaki onaj euro više koji se skupi, značit će i bolju budućnost kluba.
S otprilike milijun eura platio bi se BAT na FIBA-i, kako bi se omogućilo dovođenje igrača koji posljednju sezonu nisu igrali u Hrvatskoj, trebalo bi platiti zaostale plaće momčadi i trenerima, ali i radnoj zajednici, a tek onda vidjeti tko se nije povukao s blokade na FINA-i, iako se očekuje kako će to učiniti gotovo svi vjerovnici. Ona svota koja se skupi, a premaši svotu potrebnu za plaćati zaostatke, odnosno pokrenuti se mrtve točke, bit će uložena za momčad u sljedećoj sezoni. Vrlo jednostavno, ukoliko klub skupi dva milijuna eura, a s milijun pokrene novi klupski život, ostao bi milijun eura u proračunu za sljedeću sezonu.
One svote s kojima je baratao Aco Petrović u startu, svote od deset milijuna eura kao cilju, a sedam milijuna kao neophodnim novcima, treba gledati kroz prizmu plaćanja svih postojećih dugova, koji su u rasponu od pet, do eventualno šest, šest i pol milijuna eura. Međutim, kako je najavljeno na presici u ponedjeljak, svi ti dugovi bi se pretvorili u dionice budućeg Š.D.D.-a, pa ukoliko odmah krene proces preoblikovanja (prilično je optimistična varijanta o šest mjeseci, moglo bi sve to skupa potrajati i dvije godine) svota od pet, šest milijuna eura više neće biti opterećenje svih budućih proračuna, pa tako i onog za sljedeću sezonu.
Odnosno, svaka nova investicija u klub bila bi utrošena za proračun, bez straha da će isti novac pojesti nekakvi kosturi iz ormara na račun bivših dugova.
Zadatak ljudi koji bi se bavili klubom od ovog trenutka, pa u sljedećem razdoblju, jest osigurati transparentno korištenje proračuna već od sljedeće sezone. Dakle, ukoliko je plaća igrača 10.000 kuna netto, onda na taj iznos vrijedi uplatiti doprinose, i servisirati svoje obveze iz mjeseca u mjesec. Bez kašnjenja, bez pozajmica, bez akontacija i kakvih se već sve nismo nagledali vratolomija u kojima su nestajali novci prethodnih sezona.
Sezona transparentnog poslovanja, sezona bez dugova, sezona s čistim računima, posve smo uvjereni, rezultirala bi privlačenjem novih sponzorstava za onu iduću sezonu, pa bi proračun slijedom toga mogao samo rasti.
Kombinacija Petrovićeve inicijative s potencijalnim investitorima, sinergija dva izvora svježeg novca, stoga, nije opcija koja s jednim isključuje drugo. Zajednička ideja je najbolji put za novi život kluba u kojemu je prečesto bilo važno samo tko je glavni.
Pri tome onaj tko je bio glavni, nije donosio ništa više u klub od vas koji sada ovo čitate.
Aco Petrović će u petak, tako je kazao, objaviti koliko je novaca trenutačno na računu, možda u međuvremenu stignu i neke atraktivne uplate koje se najavljuju, ali se imena tih donatora za sada ne otkrivaju. Moguće je i da za neke nikada ne saznamo. Sljedećeg tjedna ili čak i ranije bi trebalo biti poznato i što je s mogućim investitorima i kada će se objediniti nova Skupština kluba. Jer, ukoliko je već sada jasno da će Cibona opstati, a u tom smjeru je govorio u utorak i gradonačelnik Tomislav Tomašević, onda se odmah treba krenuti u skiciranje momčadi i struke za novu sezonu...
Jer sport ima svoje rokove i termine, a Cibona se mora, tko god što radio, od 1. srpnja posvetiti sportskom dijelu priče. Koji se, doduše, nikada nije niti smio dovesti u hibernaciju koja se događa posljednjih mjeseci, a konkretno otkako je sirena za kraj finala označila Cibonin naslov.
U odnosu na taj početak lipnja, sada su stvari ipak bliže pozitivnoj perspektivi. Iako, svaki prikupljeni euro bit će od neophodne važnosti za zajamčenu budućnost. I svaka dobra volja vjerovnika, također.