Kad su nam početkom prosinca iz redova Adria Oil Škrljeva javili da se sprema “nešto veliko”, priznati moramo, ni u projekcijama naših misli nije moglo biti da će potpisati Frana Pilepića. Iako trenutnom formom možda nije razina ACB-a (Bilbao) ili vrlo jake talijanske lige gdje je svojedobno branio boje Cantua, ovaj će 31-godišnji Riječanin itekako dobro poslužiti treneru Damiru Rajkoviću do kraja sezone.
Da odmah raščistimo, negdašnji reprezentativac (pogledati okvirić!) ozbiljnu košarku do sredine prosinca nije igrao sezonu i pol. Naime, točno je 562 dana prošlo od zadnje utakmice finalne serije prvenstva Hrvatske kada će Cibona ostvariti i četvrti punat protiv Cedevite, ispratiti je u Ljubljanu i podignuti još uvijek aktualni naslov domaćeg prvaka do Pilepićeve sljedeće utakmice. Tada je Škrljevo na Mavrincima dočekalo Hermes, a Fran na domaćem parketu zaigrao, u majici domaćina. Dolazio bi na Škrljevo ili u Rijeku, na Kozalu ili Zamet igrati protiv Kvarnera 2010, ali uvijek, ili kao Cibos, ili kao - Vitamin. Jer, između dobrih rola u dva zagrebačka kluba, našlo se mjesta, osim za Cantu i litavski Lietkabelis, čak i za tursku drugu ligu.
Još 3-4 sezone
- Sezonu i pol nisam igrao, mislio sam još početkom studenog da za mene više nema povratka na parket - rekao nam je Pilepić i odmah podvukao:
- Sada kad sam tu, znam da su ispred mene još barem 3-4 ozbiljne, ali baš ozbiljne košarkaške sezone, samo da namjestim ruku.
Škrljevo, ambiciozno kakvo oduvijek jest, poslužit će mu, ako ni za što drugo, onda barem za to uštimavanje nišanskih sprava. Ako bude mogao, a nada se da hoće, Riječanin će Zelene uvesti u doigravanje, a onda...
- Ma ne bih ništa planirao. Nema od planova ništa. Evo, ja sam se vratio i sada sam zdrav, ne boli me više. Samo nek’ je zdravlja, uz malo sportske sreće. Samo to tražim, da smo dobro moja obitelj i ja, da su mi najbliži, kako u obitelji, tako i na terenu zdravi.
Krenuli smo put njegove priče. I tu ćemo reći, malo je mučna. Ali prava sportska, reklo bi se - herojska.
- Boljelo me, ali jako. Još u toj polusezoni u Litvi, prije dolaska u Cibonu nisam mogao živjeti od tih leđa. Još sam to proljeće 2019. izgurao, a onda sam osjetio da više ne mogu. Nema što nisam probao, nema u kojoj hrvatskoj klinici i kod kojeg specijalista nisam bio. Slike svih pregleda pokazivale su da je s mojim leđima sve u redu, a mene je sve jače boljelo. Bio sam očajan - kaže ex-reprezentativac.
Jedna je životna odluka i samo nekoliko dana slobodnog vremena promijenila sve.
- Našao sam jednu kliniku u Düsseldorfu. Tamo mahom dolaze Amerikanci, ali i ljudi s istim problemima kao ja iz cijelog svijeta. To sam si zadao kao konačan cilj. Da Njemačka nije riješila moj problem, odustao bih. Bio je to moj zadnji pokušaj...
I onda?
- Tamo su mi najprije pronašli još neke degenerativne promjene na kralježnici, primio sam kroz ta dva-tri dana tamo nekoliko injekcija. Liječnik ima metodu “iz krvi” koja me doslovno oslobodila svega. Vratio sam se u Hrvatsku bez bolova, i već nakon tri-četiri tjedna, dakle početkom prosinca počeo trenirati.
Baš tada kad nam je iz Škrljeva javljeno da stiže božićni poklon. Doduše raniji, jer Fran Pilepić je zeleni dres navukao već 12. prosinca u tom ogledu s Analitičarima.
- Bio sam svugdje, igrao u ozbiljnim klubovima i u ozbiljnim ligama, ali niti jedan trener nije me praktički pitao ni kako sam. Osim Damira Rajkovića. On je bio tu, zvao me i rekao da mu trebam. Nisam ni trenutka razmišljao. Tu sam, kod kuće i želim pomoći. Do kraja sezone sigurno, a za dalje ćemo vidjeti. Želim još probati negdje, jer znam da mogu, ali samo da me tijelo sluša. Valjda se to s leđima neće više vraćati - veli.
Operirao sam i kuk
Ako je i bilo vrijeme za pauzu, onda je to Pilepić odradio taman na vrijeme, u jeku pandemije.
- Da, zapravo nisam nešto puno od igre ni izostao. Šalim se tako s obitelji i prijateljima da sam našao pravo vrijeme. Ali, ne bih se više vraćao na to. Imao sam kronične bolove, a nitko mi, od “pravih” do alternativnih medicinara nije znao reći što mi je. Operirao sam i kuk prije godinu dana, valjda je sad s time gotovo- zaključio je naš sugovornik.