Četiri godine, samo četiri godine trebale su Akademiji Žana Lelas od osnivanja do ulaska u Premijer ligu. Naša proslavljena košarkašica, srebrna s Olimpijskih igara u Seulu 1988. godine kao tinejdžerka, ne vidi u tome ništa čudno, nego nastavak prirodnog procesa u koji je utkano puno rada, truda, volje, znoja...

U petak su Žana i njene cure saznale da će u prvoligaškom društvu debitirati u gostima protiv Pule. Za petnaestak dana će klub početi s pripremama za novu sezonu, do tada će Žana sa familijom, suprugom Vjekoslavom Lokicom i kćeri Nikom odmarati u Mimicama, obnavljati energiju za izazove koji slijede.

- Moje cure još nisu ni svjesne da je za nas igranje u Premijer ligi nova dimenzija. Mi smo još zelene, jer osim kapetanice Josipe Zovko, sve ostale su doslovno tinejdžerke, od 2002. do 2006. godišta. Igranje na toj razini svakako će nam dobro doći, jer ionako druga liga više nije za njih. Mi smo do prekida sezone u regiji Jug dobile sve utakmice, u prosjeku pobjeđivale sa četrdesetak razlike. Ostati u tom rangu doista nije imalo smisla. Nikoga i ničega nas nije strah.

Bez Vjeke nema kluba

Kad se 2016. godine odlučila odvojiti od Adriatica, u kojemu je četiri godine radila kao trenerica, Žana je imala viziju što i kako hoće. Djevojčice su je slijedile u Osnovnu Školu Ravne njive, gdje je baza Akademije i onda su počele stizati medalje, jedna za drugom, na prvenstvima Hrvatske u mlađim uzrastima. Sedam medalja u četiri godine. Bilo bi ih još, ali nakon što su kadetkinje postale prvakinje Hrvatske, prvenstva za mlađe kadetkinje i juniorke nisu održana.

- Mi smo lani mogle također napasti plasman u Premijer ligu, ali nismo htjele dovoditi igračice sa strane. Nama su baza uvijek naša djeca, Vjeko i ja smo zacrtali ciklus od četiri godine i ovo je sada rezultat toga plana. U ovoj prekinutoj sezoni naš je omjer u tri kategorije 39 pobjeda i niti jedan poraz. Uvjerena sam da bismo osvojili medalje i u preostala dva uzrasta.

Suprug Vjeko je predsjednik kluba, kondicijski trener, vozač, “onaj koji viče na suce”...
- On je Katica za sve - skraćuje Žana Vjekin popis djelatnosti, dok se Nika smije.

- Otvoreno ću vam reći, da njega nema, ne bi bilo niti kluba. Drago mi je što protekle dvije godine nije radio svoj osnovni posao, a to je nogometni trener. Imao je nekih ponuda, vagao je, ali bi se na kraju priklonio nama. Ja bih voljela da to tako ostane...
Klub trenutno djeluje u tri dvorane. Osnovna je ona na Ravnim njivama, no odmah u susjedstvu je i dvorana OŠ Brda, a od lani imaju na raspolaganju tri termina u maloj dvorani na Gripama. Interesantno je da unatoč svim uspjesima u mlađim kategorijama, unatoč deset reprezentativki (toliko bi ih ovoga ljeta dobilo poziv za pripreme reprezentacija U14, U16 i U18 da nisu otkazana sva prvenstva pod okriljem FIBA-e), plasmanu u Premijer ligu... Akademija još nema nikakvu pomoć od grada Splita. Nisu u proračunu.

- Moramo izdržati još do veljače sljedeće godine. Imali smo obećanje da će se to dogoditi ranije, apsolutno smo zaslužili, no pravila su se promijenila nama na štetu. Kao klub smo imale ludu sreću da nas je prihvatio ravnatelj Miljenko Bitanga iz OŠ Ravne njive. Inače, u tu sam školu i ja išla kao dijete, išla je i Nika. Većina djece nam, zapravo, ide u tu školu ili u obližnje škole. Moja razrednica i profesorica tjelesnog odgoja u školi, Nena Bakalar, čuda je radila na animaciji djece kako bi se bavila sportom, pa i košarkom. Ravne Njive su bile prvakinje Hrvatske u košarci, ali nakon toga je Nena otišla u zasluženu mirovinu. I što se dogodi? Najmanje djece se upiše u košarku. Trend je takav da će curice radije odabrati odbojku. Kod nas je, doduše, prije korone bilo oko stotinjak djece, radimo i s dječacima do određene dobi, a onda oni najbolji prelaze u Split.

Vjekoslav Lokica, Nika Lokica i Žana Lelas

BOZIDAR VUKICEVIC/CROPIX

Gašenje klubova

Sustavan rad, ljubav prema onome što radiš, Žani se vraćaju kroz tu djecu.
- Najvažnije je od početka im usaditi radnu etiku. Od toga sve kreće. Malo koja od njih će preskočiti trening, znaju dolaziti i bolesne.

Žana, napisali smo, ne smatra da je ovo što su napravile čudo. Jedan od razloga jest i evidentno propadanje ženske košarke u Hrvatskoj.

- Uopće mi nije jasno što se dogodilo nakon što se reprezentacija plasirala na Olimpijske igre u Londonu prije osam godina. Mislila sam da ćemo na osnovu toga uspjeha krenuti naprijed, a dogodilo se obratno. Istina, veliku ulogu u tome odigralo je gašenje dva ozbiljna kluba, u Gospiću i Jolly u Šibeniku. U redu, onaj u Gospiću još postoji, ali ne igra više nikakvu ulogu. Ponavljam, zbilja je teško pridobiti žensku djecu u košarku, a i kad ih pridobiješ, nije ih lako zadržati. Kad nema novaca, teško je bilo što planirati. U šali znam kazati kako naše protivnice plaćaju igračice, dok naše cure plaćaju članarinu. Nama je u ovoj sezoni najvažnije ne ispasti i financijski opstati.

Idemo prema gore

Akademija će u svojoj skupini igrati s Pulom, Ragusom, Zadrom, Šibenikom i Splitom. Prva tri kluba će nakon osnovnog dijela ići u Ligu za prvaka, posljednja tri u Ligu za ostanak.
- Idemo gore, ne želim se boriti za ostanak - ispalila je hrabro Nika.

- Polako, kćeri, sve su te ekipe puno iskusnije od nas. Kad bismo uspjele dovesti jednu visoku igračicu za peticu, za centra, to bi bilo odlično.

VLADIMIR DUGANDZIC/CROPIX

Takvu igračicu mogu dovesti samo na reputaciju Akademije, kao što su iz Gospića privukle talentiranu Linu Strilić, čiji je otac igrao nogomet u Zadru, Orijentu...
- Nama je i dalje osnovna stvar rad s djecom. Potpuno je jasno da ih mi nakon završetka srednje škole i upisivanja na fakultet, ako odlaze iz Splita studirati u neki drugi grad, ne možemo zadržati. Nemamo na to pravo. Pogotovo što znam da će tako biti i s mojom Nikom kad završi srednju školu. Čujem i da će četiri igračice Trešnjevke otići u SAD.

Njena Nika će, ako sve bude u redu, za dvije godine. Po mnogim stručnjacima najbolja hrvatska košarkašica 2003. godišta već je u razgovorima sa sveučilištima, čak i zna što će studirati.
- Menadžment i novinarstvo - vesela je Nika, koja igra na pozicijama jedan i dva.
Nije visoka na mamu, pa tako i u igri, po kretnjama, po svemu, ne podsjeća na Žanu.
- Svi koji su je gledali kažu da je ista moja sestra Ana.
Ana je isto imala lijepu karijeru, naosvajala se titula u raznim zemljama, sudjelovala na Olimpijskim igrama u Londonu.
- Tetka je bila na Igrama, valjda ću i ja.

Niki je uzor Ionescu

Znači, nakon koledža nastavlja karijeru, diplomu će spremiti sa strane.
- Da, takav je plan. Možda bih se okušala u WNBA ligi, ali više me privlači Euroliga, u njoj se vidim.
Opet je uslijedilo ono “polako, kćeri”, kako od majke, tako i od oca. No, Nika je puna samopouzdanja.

- Uzor mi je Sabrina Ionescu, ona je sada sa sveučilišta Oregon kao prvi pick na draftu izabrana od New York Libertyja.
Ionescu je prva košarkašica u povijesti NCAA s najmanje 2000 koševa, te po 1000 skokova i asistencija. Vodeća je po broju triple-double učinaka u NCAA-u ikada.
- Zato mi se sviđa, njena svestranost me oduševljava.
Baš nas zanima kakve će brojke Nika imati u NCAA-u kad za dvije godine krene preko Atlantika.