Na terenu su se stvorile samo dvije boce, vjerojatno nekog jeftinog šampanjaca. Nije bilo prigodnih majica za osvajače, čak nisam vidio uz igrače i stožer nikoga iz kluba dok se slavio deveti kup i 46. trofej u prebogatoj povijesti kluba koji životari već godinama. Nije bilo niti organiziranog klupskog slavlja...
Iako je ovaj trofej zbog svoje simbolike i puta kojim se zidao, ali i kako je nastajala ova momčad vjerojatno puno važniji od čistog statističkog broja. Nije bilo prvi puta pod Tornjem da se teren uzdigao iznad svih problema, međutim, malo je kada bilo baš ovako. Kad je Cibona u svibnju podigla pehar za naslov prvaka, odmah sam napisao tekst kako bi se klub mogao ugasiti. I tri mjeseca je doista Cibona plesala po ivici, bilo je dana kad je realnije bilo da kluba više nikada neće biti. Onda su se skupili koncem kolovoza, na obraz i brk Josipa Sesara koji je napokon dočekao klupu koja mu je, budimo realni, i ranije trebala doći u ruke.
Nagovorio je čitav niz igrača da ne prihvaćaju ponude i da čekaju Cibonu. Jer, možda se nešto dogodi. Gotovo mjesec dana kasnije od ostalih Cibona je počela s pripremama i nekako stidljivo crtala svoje ciljeve. Ostati u ABA ligi, boriti se za domaće trofeje. Na polovici veljače su Vukovi po svoj prilici ostali u ABA ligi, na polovici veljače imaju u vitrinama osvojen Kup i trenutačno vode u HT Premijer ligi.
Četvorica imaju ponude
Pri tome je bilo čupavo, jer plaće kasne, u momčadi je dosta igrača kojima egzistencija ne dozvoljava da budu bez redovnih prihoda. Bilo je problema i s kemijom u momčadi, pa kad su oko Nove godine upali u krizu, Josip Sesar je dva tjedna uoči podjele prvog trofeja iz momčadi maknuo papirnato najboljeg igrača, Blaža Mesičeka i opet zaorao.
Cibona je na završnicu stigla kao najbolja od svih mašina u konkurenciji. Napadački šira, obrambeno čvršća od svih konkurenata. Nakon što je sredila Split s plus dva još u prosincu, u četvrtfinalu je preživjela šut Darija Drežnjaka za polufinale, onda u posljednje dvije utakmice s kombiniranih pedeset razlike sredila Šibenku i do tada u 2023. neporaženu Cedevitu Junior. Bila je to dominacija.
I kad bi čovjek pomislio da će Vukovi sada prepuni samopouzdanja uletjeti u borbu za doigravanje u ABA ligi, pa se pobiti i za dvostruku krunu u Hrvata, opet je situacija u najmanju ruku izazovna. Nekakav načelni dogovor u svlačionici bio je da su svi zajedno do konca veljače, što bi prevedeno značilo da bi Cibona - ako se neki novac ne pojavi na računima - mogla odigrati još samo derbi u Zadru 28. veljače u ovom sastavu.
Nakon toga, tko zna. Četiri igrača imaju ponude, od kojih su i dva ključna, Borna Kapusta i Aleksandar Aranitović. Niti jedan u svlačionici nije zaradio kroz karijeru brdo novca i sve što imaju na stolu puno je lukrativnije od onoga što imaju li nemaju u Ciboni. Jer i te plaće koje su dogovorili na početku sezone ionako ne vide.
Bila bi ova pobjeda još i blistavija da se nije dogodio onaj timeout na kraju, premda duboko vjerujem kako on nije bio usmjeren na Cedevitu. I da je bilo sve normalno, da Cibona živi normalan život, ta se minuta odmora valjda i ne bi dogodila.
Ovih dana sam čuo kako je Josip Sesar možda i talentiraniji trener nego je bio igrač, iako je to možda i presmjela ocjena. Međutim, vjerojatno bi Sesar mogao biti kompletniji trener nego je bio igrač. A to je puno.
Kao što je Borna Kapusta dokazao svoju raskoš ideje. I petlje. On je najveći dobitak košarkaške sezone u Hrvata.
Dogovor HKS - ABA
I za kraj, još jedna završnica Kupa, što je postao standard posljednjih sezona prošla je bez sudačkih repova i na tome treba čestitati i s tog puta se ne smije odustati. Također, za pozdraviti je uspostavljena komunikacija HKS - ABA liga, vezana za čišće kalendare natjecanja od sljedeće sezone, o čemu se na marginama Kupa razgovaralo i s klubovima i trenerima. Sve je manje prijepora u našoj košarci i to je dobra vijest.
Ali, love i dalje nema. Iz Zadra su već počeli odlaziti igrači, iz Cibone bi mogli, a ako se to dogodi, onda će do konca sezone Split biti pozicioniran u prvog favorita za naslov prvaka. Jer, Split od velike trojke jedini plaća. I s Gripa nitko ne odlazi.
POGLEDAJTE NOVU ‘VAR SOBU‘:
Što je Ivan Leko želio poručiti s izjavom kako nije u Hajduk došao kako bi trenirao juniore? U kakvom stanju splitski klub dočekuje najveći hrvatski derbi protiv Dinama? Je li se u redovima Modrih jedan igrač napokon stabilizirao? Kako je Istra 1961 došla do četvrtog mjesta u prvenstvu i je li to dokaz kako je projekt s Alavesom uspio? Odgovore na ta i druga pitanja saznajte u novom izdanju podcasta ‘VAR soba‘ s Ilijom Lončarevićem i Robertom Šolom:
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....