Kad je završila lanjska sezona, Kruno Simon je prelomio da se vraća s obitelji u Zagreb. Imao je u planu odigrati još nešto, ali se nije želio micati iz svojega grada u kojemu ga nije bilo puno desetljeće. U međuvremenu je bio u Unicaji, Lokomotiv Kubanu i posljednjih pet godina u Efesu, s kojim je postao i dvostruki prvak Europe, u kojemu je zauvijek etablirao svoje ime i postao jedna od klupskih legendi.

U međuvremenu stigla je i reprezentativna priča, u kojoj je Simon pokušao pomoći Hrvatskoj da u zadnjem svojem nastupu, ali i posljednjem nastupu Bojana Bogdanovića napravimo barem korak više. Nije išlo, stigla je finska pljuska i Lauri Markkanen koji se gotovo nije nije niti oznojio, a zabio nam je skoro 50.

Kruno Simon je imao je na stolu nekoliko ponuda. Od one Efesove, preko kombinacije s odlaskom u Ljubljanu, ali nije želio iz Zagreba. Tu se tri kluba natjecala tko će privoliti Simona. U kombinaciji su bili Cibona i Dinamo, a Simon je napokon odabrao Cedevitu Junior. I Damira Mulaomerovića.

Povratak u Trnsko

Sada su zajedno u novom izazovu. Koji će početi u petak navečer, od 19 sati, i to baš u Simonovom Trnskom, u Pepsijevoj dvorani, a suparnik će biti Bosco u okviru HT Premijer lige.

- Odigrao sam posljednju utakmicu u hrvatskoj ligi prije deset i pol godina i nekako imam pozitivan, dobar osjećaj. Super je i što ću prvu utakmicu odigrati u Trnskom, ali nije dobro što tog kluba, za koji sam najviše vezan više nema. Sada sam u novoj sredini, u kojoj mi je lijepo, dečki su super i nekako s nestrpljenjem iščekujemo prvu utakmicu u prvenstvu.

Na koncu sezone imao je dva pitanja na koje je tražio odgovore sam sa sobom. Prvo je bilo hoće li uopće igrati...

- Odmorio sam se dva tjedna nakon Eurobasketa, a tamo je bila doista velika potrošnja s obzirom na moje godine, pa i zbog problema s ozljedom koju sam imao. I odlučio sam da mi se još igra, da je prerano da zaključim karijeru, jer još mogu.

‘Potući’ se sa svima

Onda je stiglo sljedeće pitanje, gdje igrati?

- Ono što sam znao jest da se vraćam u Zagreb, i da moj Zagreb kao klub postoji, ja bih igrao u njemu. Ostale su tri opcije, a od te tri opcije u gradu odlučio sam se za Cedevitu Junior i od prvog dana mi je jasno kako nisam pogriješio.

Nadala mu se Cibona, nadao mu se i Dinamo, novi premijerligaš. Čak su se pojavili i neki transparenti nakon Simonog potpisa za Cedevitu Junior...

- Mogu samo još jednom ponoviti. Što se tiče mojih emocija i odrastanja u Zagrebu, to je bilo košarkaški kroz Cibonu i nogometno kroz Dinamo, onaj koji igra u Maksimiru. KK Dinamo je dobra priča, dobro je i da se pojavio još jedan klub u gradu, ali moja je profesionalna odluka bila Cedevita Junior. Tu je uostalom i Mula, a on je moj prijatelj, pa je i to bio jedan od razloga za ovu odluku.

I čim je Simon stigao u Cedevitu Junior, porasle su, koliko se god na Velesajmu trudili o tome ne govoriti, i ambicije. Uostalom, nekako sa strane sada to izgleda kao da su četiri kluba, Zadar, Cibona, Split i Cedevita Junior tu negdje, svaki u deset, dvadeset posto. Doduše, Zadar je prije svih krenuo s pripremama i izgleda najbolja, ali duga je sezona. Kako na te omjere snaga gleda Simon?

- Nije mi lako tu donositi sudove, jer još nisam odigrao niti jednu utakmicu, pa tako ne znam niti koja je naša realna snaga, ali nisam osjetio niti snagu ostalih. Definitivno su Zadar, Cibona i Split u prednosti jer iz tjedna u tjedan igraju jače utakmice, pa nas zbog toga ne bih stavljao u istu razinu. Opet, imamo zanimljivu momčad i vjerujem da ćemo biti u stanju potući se sa svima.

Mentorstvo mladima

Kako je on nakon cijelog desetljeća treniranja u vrhunskim projektima sada prihvatio jednu nižu kvalitetu?

- Nije to isto, definitivno, jer sam deset godina igrao protiv najboljih igrača Europe, na visokoj razini. Međutim, na taj sam dio priče bio spreman kad sam dolazio. Tu su dečki kojima treba pomoći, koji trebaju minuta da stasaju, ali ambcija imam i ja. Mogu im pomoći u tom stasavanju, otkriti kako je to dijeliti parket ili svlačionicu s iskusnijim igračem.

Od tog Simonovog mentorstva mogao bi profitirati Viti Kučić, igrač koji je pod povećalom u Cedeviti Junior.

Nema jučer, samo sutra

- Sve su tu super dečki, a i Vito je super, ekstra talentiran dečko koji ima još puno prostora za napredak i za stasavanje. Kažem, ima tu dosta zanimljivih igrača kojima ću, nadam se, pomoći.

Od Eurobasketa i eliminacije od Finaca prošlo je dosta vremena. Simonu dovoljno da sabere dojmove.

- Mislim da smo dali svoju maksimum, a na koncu se ispostavilo da je to bilo dovoljno samo za osminu finala. Eurobasket je pokazao kako je dosta reprezentacija bilo podjednake kvalitete, a bilo je to stoga i prvenstvo s puno iznenađenja. Izgubili smo od Finaca, koja je kasnije namučila u četvrtfinalu Španjolsku, konačnog prvaka Europe. I ne treba se na to više osvrtati, jer u sportu nema jučer, samo sutra.

A kakvo je to sutra za hrvatsku košarku?

- Na to pitanje nije lako odgovoriti u dvije rečenice, to je za dublju analizu, ozbiljnu debatu. Činjenica jest da smo na dnu, da imamo malu bazu igrača, da više nema tu igrača za Euroligu, Eurokup i treba napraviti neki dugoročniji plan. Mi ćemo opet imati ekstra talenata, novih Bogdanovića ili Zubaca, ali će nam faliti ono vezivno tkivo, fali nam šira baza.

I za kraj, malo o Efesu, na novom putu ka europskom naslovu.

- Efes vidim kao prvog favorita za naslov. Okosnica je ostala ista, tu su Larkin i Micić, Beaubois, stigao je Clyburn jedan od najboljih igrača u Europi. Sustav Ergina Atamana odgovara igračima i pokazao se uspješnim i siguran sam da će Efes opet biti na Final Fouru, a onda je sve moguće. Svakako su jedan od glavnih favorita...