Kad se prošle godine vraćao kući da bi nakon pet godina ponovo zaigrao u jednom klubu iz rodnog grada, Sven Smajlagić (inače sin našeg proslavljenog rukometaša Irfana Smajlagića) je na Velesajam stigao kao ključno pojačanje u pohodu na HT Premijer ligu.
Dijete Cibone koje pod Tornjem nije dobilo ništa više od prilike da debitira za seniorsku momčad, u posljednjih je 10 godina promijenilo 16 klubova iz pet zemalja, nekoliko se puta Smajlagić vraćao u Hrvatsku, tri puta u Zabok, najduže je, tri godine, igrao u Slovačkoj, sa Zrinjskim je osvojio naslov prvaka BiH, da bi sada sa Cedevitom Junior drugi put u karijeri izborio najviši rang hrvatske košarke nakon što je to napravio i 2017. s Kaštelima za koja su još igrali današnji suigrači u Maccabiju, tada jedva punoljetni Ante Žižić i još uvijek maloljetni Dragan Bender...
- Slavlje je bilo veliko jer nam je pobjedom u majstorici pao veliki teret s leđa, jer smo ostvarili zadani cilj na početku sezone - reći će Smajlagić nakon burne noći.
- Odmah bih naglasio da ni u kojem slučaju nije bilo lagano kao što bi to možda sugerirao naš omjer pobjeda i poraza (24-3) kroz ligu i doigravanje, pogotovo jer je Dinamo u finalu pokazao koliko je zapravo dobar. Ta serija je bila jako zanimljiva, neizvjesna do kraja.
Presudilo je iskustvo
Nakon što ste mjesecima imali u vidu samo ulazak u HT Premijer ligu, koliko je teško bilo naći se u dvoznamenkastom zaostatku rano u drugom poluvremenu odlučujuće utakmice?
- Nije bilo ugodno otići u svlačionicu nakon primljene trice za devet razlike, tu je trebalo pronaći izlaz, motivirati se za preokret. I srećom smo uspjeli, taj loš osjećaj na poluvremenu brzo je nestao.
Cedevita Junior je razliku u odnosu prema Dinamu napravila na iskustvu jer nakon što je Smajlagić znao zatvoriti prvu, isto je Karlo Vragović napravio u trećoj utakmici finalne serije.
- Da, slažem se da je presudilo iskustvo jer bez da neke stvari prođeš ne možeš znati kad u kojem trenutku moraš povući neki potez. Ja sam, recimo, pogodio jedan šut u završnici, dok je Karlo na kraju uzeo loptu i vezao četiri slobodna bacanja za koja sam bio uvjeren da će ih pogoditi. Oni možda nisu očekivali to od njega jer u prve dvije utakmice nije imao ni sreće s obzirom da su mu neki šutevi iscurili. Ali je zato pokazao koliko nam vrijedi kad je bilo najvažnije.
Najdraži uspjesi
Ulaskom u Premijer ligu se na Velesajmu mogu okrenuti sljedećoj sezoni u kojoj bi se Smajlagić na pravi način konačno mogao predstaviti na najvećoj domaćoj sceni...
- Postoji opcija u ugovoru i obostrana želja za mojim ostankom, vidjet ćemo uskoro što će biti s tim. Puno klubova sam promijenio posljednjih godina, volio bih se negdje konačno skrasiti. U Cedeviti su uvjeti zaista na najvišoj mogućoj razini, ugodno je tu raditi, biti profesionalac jer stvari funkcioniraju kao i kad je klub bio na euroligaškoj razini, zadržali su taj standard. Volio bih igrati u svom gradu za klub koji može rasti, posebno veliki izazov bi to bio u slučaju da se bude igralo još neko natjecanje kako se spominje.
I za kraj, gdje bi on ovaj trofej smjestio u svojoj karijeri?
- Odmah uz naslov prvaka BiH sa Zrinjskim, makar mi je ta titula u Mostaru posebno draga zbog ambijenta i načina na koji smo je osvojili - zaključio je Sven Smajlagić.