Cibonin toranj i spomenik Draženu Petroviću

 RONALD GORSIC/CROPIX Cropix
DOTAKNUTO JE DNO

Šok i nevjerica: Gasi se simbol Zagreba! Kako? Zašto? Sve je počelo prije 20 godina

Neki od odgovora na nevjerojatna pitanja postoje u ovoj kronologiji.
Piše: Toma DragičevićObjavljeno: 14. lipanj 2022. 16:07

Cibona se gasi! Šok i nevjerica. Kako netko može dozvoliti da jedan gradski simbol nestane!? Tko se to usudi ugasiti jednu takvu instituciju!? Legitimna pitanja u trenutku kad nitko ne vidi izlaz iz situacije u kojoj se taj “gradski simbol”, ta “institucija” nalazi već bar desetljeće i pol, možda i puna dva. Nakon velikih devedesetih u kojima je svemoćni direktor Božo Miličević izgradio europsku Cibonu, onda i s “pajdašima” iz Hrvatske i bližeg susjedstva pokrenuo regionalnu ligu u kojoj su Vukovi predstavljali, uz u startu ljubljansku Olimpiju i nešto kasnije Partizan, nositelje kvalitete jedne od najjačih košarkaških liga u Europi...

image

Ivo Jelušić i Bože Miličević

SRĐAN VRANCIC/CROPIX

Bilo je to prije samo 20 godina.

Samo su se ‘gasili požari’

Međutim, istovremeno dok se Miličevićeva Cibona pozicionirala kao euroligaška i regionalna sila, u klubu je krenula strahovita borba za vlast, “vječnom” direktoru rat je objavio tada friški zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, koji je - ispostavit će se - u sve krenuo zbog Saloona, garaže na Tuškancu, poslovnih prostora u Ciboninom prolazu... Sve ono što će nekoliko godina kasnije završiti u vlasništvu Grada, dok se Cibona zauzvrat “sanirala” na način da se odblokirao račun, “pogasio požar” i krenulo u gomilanje novih dugova.

Bilo je to krajem prvog desetljeća 21. stoljeća, dakle prije samo 12 ili 13 godina.

Iako će Miličević ostati u Ciboni sve do ljeta 2009. godine, spomenuti iscrpljujući rat izgubio je dosta ranije, već tamo 2006. kad je Milan Bandić postavio svog prvog predsjednika, bio je to tada Ivo Jelušić s kojim će se pak gradonačelnik politički razići četiri godine kasnije, u međuvremenu će danak platiti i klupska legenda Andro Knego, koji je direktor Cibone bio tek desetak mjeseci, da bi gradonačenik potpunu kontrolu - tako se tada to prezentiralo - pod Tornjem preuzeo imenovanjem novih čelnih ljudi, predsjednika Ivice Lovrića i direktora Zdenka Antunovića s kojima je u tročlanu Upravu ušao i Slavko Kojić.

Bilo je to nakon sezone u kojoj je Cibona posljednji put igrala Euroligu, godinu prije no što će direktor Antunović objaviti kako je “klub spašen jer je dug s 88 sveden na 30 milijuna”. Da bi Cibona već 2014. osvajanjem ABA lige izborila nastup u Euroligi, i to nakon što se pompozno najavljena momčad s Nevenom Spahijom na klupi raspala do studenog jer klub nije mogao isplaćivati sve ono potpisano na ljeto 2013. Međutim, momčad su od Spahije preuzeli i istu pokrpali Slaven Rimac i Jurica Golemac, Vukove je poveo Dario Šarić i sve je završilo velikim slavljem u Beogradu, jedinim regionalnim naslovom i prvim međunarodnim trofejem pod Tornjem nakon Kupa Saporte 1987. Da bi nekoliko mjeseci kasnije Cibonino mjesto u Euroligi zauzela Crvena zvezda koju su Šarić i društvo eliminirali u polufinalu ABA lige. Kako? Zašto? Nikad nije objašnjeno. Ali se zato znalo da je Cibona ponovo “pred provalijom” zbog sve većeg duga.

Bilo je to prije samo osam godina.

U sljedećih pet, dok je najtrofejniji klub u Hrvata čekao na trofej - što se posljednji put prije toga dogodilo od već spomenutog Kupa Saporte ‘87. do prvog naslova prvaka Hrvatske ‘92. - Cibonu je prvo pokušao spasiti Aco Petrović, koji je 2014. “zatvorio krug” i postao predsjednik kluba u kojem je bio dugogodišnji igrač i trener. Petrović je, uz podršku Grada, pokrenuo predstečajnu nagodbu na 17 milijuna kuna nakon što je taj dug reduciran s ukupnih 40,5 milijuna.

Bilo je to prije samo šest godina.

Kako je istovremeno bio i hrvatski izbornik, Petrović se 2015. povukao s predsjedničke funkcije, no, još je godinu dana obnašao dužnost izvršnog dopredsjednika, dok nije ušao u sukob s direktorom Domagojom Čavlovićem nakon dvogodišnje uske suradnje. Aco je ostavku u Ciboni podnio nakon što je Ante Žižić usred sezone prodan u Darüšafaku, a s njim je otišao i predsjednik Ivo Markotić kojeg je zamijenio Mladen Bušić, dugogodišnji ravnatelj Kliničke bolnice Sveti Duh, dok je kao glavni operativac u klubu ostao samo Čavlović koji će otići tek u studenom prošle godine zbog usklađivanja Statuta Zakonu o sportu po kojem direktor Cibone nije smio biti na toj funkciji.

image
RONALD GORSIC/CROPIX Cropix

Pompozna ‘presica’

Bilo je to prije samo osam mjeseci.

Nakon Domagoja Čavlovića umjesto kojeg je Skupština kluba imenovala Maura Lukića vršiteljem dužnosti, s mjesta predsjednika, potom i iz Skupštine se povukao Tomislav Bušić na čije je mjesto došao Mario Petrović, da bi krenula “sanacija štete” i pregovori s investitorima koje će novo klupsko vodstvo najaviti početkom ožujka na pompoznoj konferenciji za novinare nakon osvajanja Kupa Krešimir Ćosić.

Bilo je to prije samo tri mjeseca.

Ostavke koje su Petrović i Lukić “kuvertirali” 23. svibnja bile su - kaže bivši direktor - “zbog ulaska u treću fazu restrukturiranja, odnosno imenovanja predstavnika investitora na operativne funkcije”, da bismo niti tri tjedna kasnije došli do toga da je “Cibona pred gašenjem i samo je Grad može spasiti”.

image
RONALD GORSIC/CROPIX Cropix

Kako? Zašto? Zbog čega? Neke od tih odgovora imate u ovoj našoj kronologiji. Kao i odgovorne za propast “gradskog simbola”...

'Posljednja' Uprava Cibone

POČASNI PREDSJEDNIK: Mirko Novosel

PREDSJEDNIK: Mario Petrović*

SPORTSKI DIREKTOR: Marin Rozić

SKUPŠTINA: Mario Petrović, predsjednik*, Branimir Fingler, Tomislav Šerić, Ivan Artuković, Hari Iyengar

NADZORNI ODBOR: Ivan Idžojtić, predsjednik, Velimir Vuga, Frane Staničić

UPRAVNI ODBOR: Mauro Lukić, predsjednik*, Ivan Matasić, Saša Turkalj

* - podnesene ostavke.

Standings provided by SofaScore LiveScore
Linker
24. studeni 2022 04:44