Sportske novosti su u srijedu dobile nekoliko različitih informacija koje kazuju kako ljudi koji su još uvijek u tijelima kluba pokušavaju na sve moguće načine pronaći izlaz provalije u koju je zapala Cibona. Iz dobro obaviještenih izvora bliskih ljudima u klubu, saznali smo tako da se pokušavaju pronaći modeli po kojima bi Cibona opstala i to je glavni prioritet. Pri tome se prvenstveno traži model po kojemu bi se skinula aktualna blokada na računu i stvorili preduvjeti za kakav takav normalan život kluba, dok opcije sa stečajem ili stečajem s preustrojem i dalje postoje, no fokus je prebačen na prvu ideju po kojoj bi Cibona ostala na životu bez pravnih zavrzlama u kojima bi mogla ostati bez sportskog statusa.
Ljudi u tijelima kluba su ovih dana na različitim sastancima na kojima pokušavaju razgovarati i s vjerovnicima, ali i s mogućim novim ulagačima u klub, koji bi, pak, trebali imati neko jamstvo da onaj novac koji bi donijeli u klub ne bi nestao s računa na ime bivših dugova, odnosno da bilo kakav novi priliv novca ne bi postao puko doljevanje financijskih sredstava u bunar kojemu se ne vidi kraj.
Također, prema istom izvoru, klub ima doista još negdje dva mjeseca za srediti financijsku zavrzlamu, jer i ukoliko se otvori stečaj sljedećeg tjedna, odnosno kad nastupi 60. dan blokade računa, a to će biti 21. lipnja, tek će se tada otvoriti postupak u kojemu se može intervenirati u sljedećih 60 dana.
Situacija nije niti malo laka, no ljudi u klubu ne pomišljaju otići bez da pokušaju istražiti sve moguće opcije života Cibone. Opstojnost kluba je prva zadaća.
Pri tome valja reći da bilo koje rješenje znači i da će Cibona, barem u sljedećoj sezoni, a vjerojatno i sezonama nakon sljedeće, ako i poživi, živjeti isključivo od realnog novca koji će biti u stanju namaknuti. Živjeti iznad realnih mogućnosti - uz cijelu nisku potencijalnih kriminalnih djela koje su bivše uprave ostavile za sobom, a koje će se, i to se može doznati i te kako procesuirati - više nikada neće biti opcija.
Što god od ideja koje vode u smjeru spašavanja kluba, upali, značilo bi da će Cibona zadržati svoj sportski status, a samim time bi se morala početi voditi briga o igračima za sljedeću sezonu. Manje više svi igrači mogu bez odštete trenutačno napustiti klub, neki će to i učiniti sljedećih dana, ali ima nekih koji bi rado ostali u Ciboni ukoliko se pronađe neko rješenje. Tu je riječ o Roku Prkačinu, Toniju Nakiću, pa i Mateu Drežnjaku, a ukoliko se stvari hitno dovedu na mirnu stazu, mogao bi se spriječiti i odlazak Lovre Gnjidića prema Cedeviti Olimpiji, iako je transfer mladog playmakera, kako se može doznati, prilično izvjestan rasplet.
Za sve kojima je Cibona na srcu, za sve oni koji se nadaju da klub neće biti ugašen, ostaje jedino za nadati kako će se u sljedećim danima pronaći model s kojim bi klub mogao i dalje živjeti. Rješenje nije lako pronaći, ali za rješenje koje će biti najbolje moraju, barem s dobrom voljom, biti svi na pozicijama moći.
Jer bez Cibone nikome od njih neće biti bolje.