Prof.dr.sc. Mladen Bušić došao je na čelo Cibone još u prosincu 2016., ali ovog vrhunskog oftalmologa, te ravnatelja Kliničkog bolničkog centra “Sveti Duh” sportska javnost nije uspjela nešto dublje upoznati. Mladen Bušić Cibonu vodi tiho, samozatajno, bez većih medijskih istupa, ali i bez nekakvih afera, što je još važnije.
Znamo koliko su turbulentne bile godine koje su prethodile njegovom mandatu i kako su se gomilali dugovi. Bušića je u Tornju dočekala predstečajna nagodba pa je u svaku godinu ulazio s minusom većim od dva milijuna. Međutim, Bušić je svejedno uspio napraviti veliki zaokret u poslovanju kluba, složiti održivi budžet, te klub u tim teškim vremenima ipak osoviti na noge. Naravno da bi svi mi htjeli da su te noge još čvršće i zdravije, ali vrijeme kad smo mogli uživati u košarkaškim pobjedama i punim dvoranama polako se već zaboravlja...
Samozatajni Bušić proteklih je dana ipak došao pod veliku medijsku lupu. S promjenom vlasti u Zagrebu - Bušić politički nikad nije bio aktivan, ali zna se da je predsjednik Cibone postao tako što ga je pokojni gradonačelnik Bandić bio zamolio da pomogne u ozdravljenju kluba - pokrenuti su i neki procesi u sportu, poglavito u Ciboni. Bušić je dobio signal da novi ljudi u gradu žele depolitizirati Cibonu, te mu je rečeno da bi se iz kluba trebali maknuti ljudi povezani s politikom. Pa je Bušić sa suradnicima "ispunio želju" nove vlasti te je dvoje "političkih" ljudi napustilo Ciboninu skupštinu, kao upravljačko klupsko tijelo.
Međutim, odmah nakon toga na Bušićeva su vrata u Ciboni pokucali ljudi spremni preuzeti klub. Znamo da imaju veliku potporu Cibonine legende Ace Petrovića, ali očito uživaju i potporu vladajuće strukture u Zagrebu. No, tu se dogodio prvi "zastoj", jer Bušić očito nije spreman samo tako napustiti Cibonu. I dok su ljudi koji žele ući u klub imali niz medijskih aktivnosti, Bušićeva je strana uredno šutjela, sve do četvrtka kad su u javnost pustili šturo priopćenje u kojem se ključna poruka mogla svesti na nekoliko riječi, "mi smo još tu i nećemo se samo tako povući".
U potrazi za što je moguće relevantnijim informacijama nazvao sam Mladena Bušića i zamolio ga za intervju. Koji se napokon i dogodio u petak predvečer, kada sam u Ciboni sjeo zajedno s Bušićem i Ciboninim direktorom Domagojem Čavlovićem. U vrlo ugodnom, ali neslužbenom razgovoru objasnili su zašto nisu iz prve prihvatili primopredaju kluba grupaciji iza koje stoji nova gradska vlast, te Aco Petrović. Međutim, intervju nisu htjeli napraviti kroz razgovor, nego su se odlučili pismeno odgovoriti na pripremljena pitanja.
Prije nego što pročitate i pitanje i odgovore, red bi bio da kažem poneku i o tome kako sam doživio Mladena Bušića kao predsjednika Cibone. Nema sumnje da je to čovjek koji je uložio puno svog vremena, znanja, živaca i poslovno-privatnih veza kako bi održao Cibonu tu gdje je danas. Je, mogao je pritom biti uspješniji, ali mogao je bez problema i krenuti putem svojih prethodnika, koji su klub neodgovornim ponašanjem kombinirano zadužili za više od 120 milijuna kuna. Pa je klub morao rasprodati kompletnu imovinu - koja mu je godinama bila financijski oslonac - da bi kroz predstečajnu nagodbu Cibona jedva sačuvala živu glavu.
Dakle, Bušić je u nešto manje od pet godina radio vrlo savjesno, racionalno, a na kraju i sportski sasvim solidno u datim okolnostima. Cibona je jedini hrvatski košarkaški klub koji je svoj rad odlučio graditi na odgoju mladih hrvatskih igrača. Osobno ne vidim drugačiji put ne samo za Cibonu, nego za bilo koji sportski klub u Hrvatskoj. Osim Dinama koji je po svemu potpuno nevjerojatna sportska priča iz Hrvatske. Naravno da put kojim je Cibona krenula iziskuje puno strpljenja i rada, to je put koji donosi i puno poraza, ali - opet ponavljam - boljeg puta u našim sportskim okvirima nema.
Bušić je zbog svega što je napravio u Ciboni predsjednik koji zaslužuje puni respekt i poštovanje. I doista djeluje kao razuman čovjek svjestan težine trenutka u kojem Cibona živi. Cibonina perspektiva bez snažne podrške Grada, ili bez ulaska jakog financijskog kapitala nije nimalo ružičasta. A Bušić je taj koji trenutačno ima mogućnost biranja i usmjeravanja Cibonine budućnosti. Uvjeren sam da će na koncu izabrati put koji je najbolji za klub, jer na takav je način radio od prvog dana kada je ušao u Draženovu dvoranu...
Evo sada i intervjua, odnosno zajedničkih pisanih odgovora Mladena Bušića i Domagoja Čavlovića.
Još ste uvijek na čelu kluba, iako postoje jasni signali da bi nova vlast u Zagrebu htjela i nove ljude na čelu kluba?
- Cibona je velika čast i velika obaveza. Ljudi koji su u klubu imaju obavezu napraviti maksimalan napor kako bi klub normalno funkcionirao i postizao što bolje sportske rezultate. Tu je zaposlen određen broj ljudi koji žive taj klub i zbog toga o njima treba skrbiti, kao i o igračima, kako u omladinskom, tako i u seniorskom pogonu te o stručnom stožeru.
Tko su ljudi koji su htjeli ući u klub?
- Svim ljudima koji žele ući u Cibonu, vrata su širom otvorena kako bi pridonijeli radu i razvoju kluba, svatko u dijelu u kojem najviše može pomoći. Trenutno pregovaramo s tri grupacije ljudi od kojih svaka na svoj način iskazuje interes za ulazak u klub, a svima im je zajedničko oduševljenje depolitiziranim uvjetima rada kluba i otvorenim mogućnostima da pronađu konkretan način suradnje i/ili ulaska u klub, odnosno Skupštinu kluba.
Što vam je rekla nova vlast u Zagrebu?
- Kao i svi građani Grada Zagreba poštujemo rezultate demokratskih izbora. Cibona je Udruga građana sa sjedištem u Gradu Zagrebu, a vojska naših navijača raširena je diljem Hrvatske i mnogih kuteva Europe i svijeta. Gdje god živjeli i djelovali naši navijači, uvjereni smo da svi oni žele da njihove sredine prosperiraju, uživajući sve blagodati suvremenih demokratskih društava, kakvom i mi pripadamo. Jedna od temeljnih postavki takvih društava jest i sloboda udruživanja građana, lišena bilo kakve politizacije. Zato izražavamo zadovoljstvo jer Cibona sa sjedištem u glavnom gradu Hrvatske djeluje u okruženju koje podupire upravo takav standard.
Je li Cibonin račun blokiran?
- Ne, nije blokiran.
Jeste li u posljednje vrijeme ostali bez značajnih sredstava od Grada, odnosno Holdinga?
- Protekle dvije godine svjedoci smo nezapamćene pandemije koronavirusa koja je u velikim razmjerima promijenila, ne samo svakodnevno ponašanje i živote ljudi, nego i nanijela ogromne ekonomske štete praktično svim državama svijeta, a sukladno tome i svim lokalnim zajednicama. Unutar svih tih država posve je razumljivo da nije pošteđena ni Republika Hrvatska ni Grad Zagreb, a time ni Zagrebački Holding, a uz sve to Grad Zagreb je pogodio i katastrofalna potres. Bez obzira na posljedice takvog stanja zahvalni smo Gradu Zagrebu na svemu što je činio za Košarkaški klub Cibonu i cjelokupni zagrebački sport proteklih godina, što će čini danas i što će, uvjereni smo, nastaviti činiti i narednih godina.
Imate li na FIBA-i zabranu dovođenja inozemnih igrača?
- Sustav zaštite prava igrača kroz HKS i FIBA-u jedan je od najbolje riješenih sustava zaštite prava igrača od svih sportova. Cibona kao klub koji ima poznatu omladinsku školu, koja je iznjedrila veliki broj vrhunskih igrača i njeguje s njima partnerski odnos, u potpunosti podržava takvu zaštitu prava igrača. Proteklih godina smo svjedoci da se preko ljeta poneki igrač odluči na korištenje navedenih prava što rezultira kratkoročnom nemogućnošću registriranja inozemnih igrača, u pravili preko ljeta. Posebno napominjem da se Cibona, za razliku od većine drugih klubova, primarno oslanja na igrače iz vlastitog pogona, te na domaće igrače, čemu smo svjedočili i u protekloj sezoni.
Kako mislite dići klub, navijači nisu sretni ovim što vide?
- U postojećim okolnostima financiranja sporta, vaše pitanje je pitanje svih onih koji u Hrvatskoj vode bilo koji klub, u bilo kojem sportu. Mišljenja sam da je nužno žurno promijeniti paradigmu odnosa prema sportu i stimulativnim politikama poticati sve one koje svojim izdvajanjima za razvoj sporta mogu aktivno doprinijeti realizaciji svih pozitivnih efekata bavljenja sportom, od najnižih uzrasta do profesionalne razine. Time bi se i svim sportskim djelatnicima, pa tako i ljudima koji vode klubove omogućilo da sve svoje planove i razvojne potencijale realiziraju u maksimalnom mogućem obimu.