Negdje lani u ovo vrijeme, koji dan prije, koji dan kasnije, čekao se na hrvatskim košarkaškim parketima rasplet u borbi za prvi trofej u sezoni. Velike ambicije, proračuni kojima su gradske vlasti u Ciboni, Zadru ili Splitu pumpale imidž uoči skorašnjih lokalnih izbora stvorio je dodatni pritisak.
Nije bilo tome davno, samo godinu dana unazad kad se logično moglo pretpostaviti da onaj trener koji ne osvoji Kup Krešimira Ćosića sredinom veljače više neće sjediti u svojoj stolici. Dva od tri bit će bivši.
Cibona je tada požurila i sve ono što je mogla napraviti samo koji tjedan kasnije, ukoliko bi krenulo po rezultatskom zlu, učinila je posve nerazumljivo početkom veljače i smijenila Ivana Velića, koji baš tada osigurao ostanak u ABA ligi. Kasnije je Cibona pometena u polufinalu Kupa od Zadra, pa je ova smjena rezultirala velikim ništa. Kako je uostalom bilo i do konca protekle sezone, jer se Cibona nije plasirala niti u finale doigravanja.
U omiškom finalu Kupa, Zadar je, pod vodstvom tadašnjeg izbornika Veljka Mršića, uhvatio prvi trofej sezone, ali smjena je stigla na Gripama, gdje trener više nije bio Ivica Skelin, nego je na njegovo mjesto postavljen Mile Karakaš. Koji je, pak, dospio do finala doigravanja, opet preko tužne Cibone koju je pomeo, ali Zadar se u tom finalu pokazao jačim i osvojio treći uzastopni trofej u Hrvatskoj.
I tako, uoči ovogodišnjeg raspleta u Kupu, koji će se sada igrati u Final Four formatu u Rijeci za dva tjedna, Zadar ima pod kontrolom tri posljednja trofeja u Hrvata, dva Kupa i jedno prvenstvo, s time da se naslov 2020. nije dijelio jer se ta sezona nije završila radi korone, iako bi i tada Zadar bio u prednosti.
Kao i prije godinu dana
Međutim, barem ako je suditi po onome što se odigralo u petak u Krešinoj dvorani, gdje je Cibona pokazala da je živa i konkurentnija nego je to bila u posljednje tri sezone, sada se nudi novi zaplet. Opet, sada iz nešto drugačijih pobuda, no ne s manje ambicije, tu smo negdje gdje smo bili i prije godinu dana. Opet su u prvom planu Zadar, Cibona i Split. I pitate li danas bilo koga u ta tri kluba, vjerujte bit će to odgovor u koji svatko duboko vjeruje. Trofej je naš. Iako, trofej je realno - u zraku.
Nakon što je sredila Zadar, Cibona će već danas u okviru ABA lige odigrati meč u Zagrebu protiv Splita, protiv momčadi koja joj ne odgovara. Uostalom, isti taj Split, koji je još uvijek na dnu ABA lige, baš je u petak preuzeo čelnu poziciju u HT Premijer ligi. Isti taj Split ima argumente za tvrditi kako je bolji od svojih direktnih suparnika, jer ima čvrstinu, jer ima širinu i jer će uskoro, kad zaigra ozlijeđeni Shawn James, a do kraja prizdrave Roko Ukić i Toni Perković, imati na raspolaganju možda i najviše oružja.
I ovo treba cijeniti
OK, da bi stigli do Final Foura, Split i Zadar moraju se još pomučiti s Goricom, odnosno Zabokom, ali ne treba do kraja otpisati niti posljednjeg u kvartetu onih koji će tražiti šansu, a to je Cedevita Junior. Momčad koju je Damir Mulaomerović, novi izbornik doveo do vrha naše košarke, momčad koja je već na Final Fouru i koja je trenutačno na diobi drugog i trećeg mjesta u prvenstvu, samo korak daleko od vodećeg Splita i korak ispred četvrte Cibone.
Iako ukupno percepcija nije takva, iako se o hrvatskoj košarci, posebno o onoj klupskoj, rijetko kad govori s pozitivnim predznakom, činjenice govore kako su okršaji na hrvatskim parketima otkako je hrvatske države nudili najviše neizvjesnosti u usporedbi s bilo kojim drugim sportom u Hrvata. Da, iako je HNL super, iako sve pršti pričama o tome kako je u toj ligi sve neizvjesno, iako se napokon probudio Hajduk, a Osijek je postao ozbiljan, nije to na kraju dana slučaj kao u košarci. Evo, Dinamo neće do dvostruke krune, jer ga više nema u Kupu, no ako Dinamo ne osvoji prvenstvo, ruku na srce, bit će njihov kiks. Kao što je to bilo ispadanje iz Kupa.
U košarci, pak, stoje stvari tako da će do trofeja stići najbolji, ali pri tome onaj tko ga izgubi, ili onaj tko čak ne uđe u finale ne mora nužno napraviti kiks da bi izgubio.
Kakva god da nam je klupska košarka, ona je još uvijek prepuna emocija. I igrat će se, barem u ogledima Zadra, Cibone i Splita sve na jednu loptu. I to treba cijeniti. Dati kredita. Jer nije baš sve tako loše...