U subotu je bila trideseta obljetnica otkako se podbacila prva lopta u domaćem košarkaškom prvenstvu. Na Gripama su igrali Slobodna Dalmacija, kako se tada zvao Split i Zagreb Montaža, kako se tada zvala Šibenka, a završilo je pobjedom domaćina, tada još uvijek aktualnog europskog prvaka, od 106:90.
U ligi je sudjelovalo šest momčadi (Cibona, Zadar, Split, Zagreb, Šibenka i Osijek), a igralo se i doigravanje, i to s klubovima iz nižih razreda, od osmine finala nadalje. Konačno, te je prve brzopotezne sezone Cibona prigrabila svoj prvi od 19 naslova prvaka, nakon što je Zadar svladala u majstorici finala (87:80).
Trideset godina kasnije znamo kako je, eto, Cibona 19 puta bila prvak, znamo i da je Cedevita prvakom postala pet puta prije nego je sa svojom udarnom momčadi napustila Zagreb i nastanila se u Ljubljani, znamo i da je Zadar tri puta bio prvak (još su uvijek aktualni prvaci), kao i da su po jednom slavili Split i Zagreb.
U tih trideset godina uguralo se mnogo toga, a jedina je konstanta bila činjenica da se sustav natjecanja toliko mijenjao da niti jedan nije zaživio kao zadano mjesto.
Ništa nismo naučili
Imali smo i nekakve dvije početne lige, onda je stigla regionalna ideja, pa se omogućilo klubovima koji su igrali u njoj da se priključuju tek u Ligi za prvaka, onda smo imali i razne zabrane, administrativne odluke poput one o igranju igrača zaštićenog godišta ili broja stranaca na terenu, a od svih tih akrobacija na kraju dana smo dobili malo ili nimalo.
Evo nas danas, u sustavu u kojemu je intencija Saveza bila vratiti dignitet domaćoj ligi. Moraju i ABA ligaši igrati od starta, a posljednjih sezona to je uvijek značilo puno problema, jer su termine vikendom pikirali i u HKS-u, ali i u ABA ligi. Pa smo došli do toga da se preko tjedna ne igra ništa, a onda vikendom i dva puta.
Jer, u međuvremenu se dogodilo i ono najgore, pa je država koja je na kraju osamdesetih i početku devedesetih imala dva kluba, Cibonu i Jugoplastiku, koji su kombinirano bili pet puta prvaci Europe, došla do toga da niti jedan klub ne igra europska klupska natjecanja.
Dogodila nam se potpuna blasfemija u kojoj je polako, ali sigurno košarka bivala sve lošijom. Na što su se, jasno, nadovezali, kao posljedica svih tih lutanja i rezultati reprezentacije.
I ako mislite da smo nešto u svim tim godinama naučili, na krivom ste tragu. Argumenti su čvrsti s obje strane, jedni, a Savez je tu predvodnik, tvrde da ih ABA ne zanima i da je ona donijela samo loše našim klubovima, čak tu ABA ligu taj isti Savez ne priznaje, jer ABA ligu ne priznaje niti FIBA, a s druge strane tu su klubovi koji žele igrati ABA jer je to, po njima, najjače natjecanje koje uopće mogu igrati u skromnim financijskim uvjetima.
I jako se bune na raspored natjecanja.
Ima onih koji bi odmah vratili stari sustav, da naši ABA ligaši opet igraju Ligu prvaka tek od konca ožujka, a do tada budu samo nazočni u ABA ligi (preko vikenda) i eventualno u povratku u Europu (preko tjedna). Taj model se zove “slovenski”, jer takav se igra u susjedstvu, pa je Cedevita Olimpija tek od sada uključena u domaće prvenstvo. No, niti tu nije neka sreća. Jer, uzmite kako Ljubljančani trenutačno love što bolju poziciju u ABA ligi, razrješavaju stvari u Eurokupu, a sada im je stigla u raspored i treća utakmica tjedno, domaće prvenstvo. Baš u nevrijeme, baš u dio sezone kad bi trebali najbolji...
Bit će samo sve lošije
Nadam se samo kako nitko ne misli da bismo trebali preuzeti “srpski model”. Tamo se, naime, pred koji dan donijela odluka da će se finalisti ABA lige uključiti u srpsko prvenstvo tek od - polufinala. Zvezda i Partizan, ako budu u finalu ABA lige, igrat će za naslov domaćeg prvaka tek od polufinala doigravanja.
Model je, zapravo, vrlo jasan. ABA se ne može igrati deset mjeseci, nego najviše pet. Trebalo bi sve započeti s domaćim prvenstvom, pa do Nove godine izolirati klubove koji će igrati ABA, koja se završava do travnja, kad se ponovno kreće doigravati za domaće naslove. U međuvremenu se igra Europa. I cijele se sezone igraju dvije utakmice tjedno. Ovako, nema smisla. I bit će sve lošije i lošije...