Ovdje je minus deset zimi? Pa to je toplo ha, ha. U mom kraju već pada snijeg. Zimi sunce nikad ne izlazi, dva mjeseca je mrak, a tijekom ljeta sunce nikada ne zalazi, ali bez brige, već sam se navikao na hrvatski stil života, i znam koliko su vam kave bitne ha, ha - nadovezuje se na našu zafrkanciju "dijete Aljaske", dok sjedimo podno koša u Draženovom domu na Ciboninom druženju s medijima, na kojemu je naš sugovornik, zapravo, bio jedan od predvodnika kvalitetne "vibre" uoči početka sezone.
Rođen u najsjevernijoj i najhladnijoj američkoj saveznoj državi, Kamaka Hepa, pak, svojedobno se preselio i u drugu krajnost, na Havaje, a Zagreb će biti njegova nova natuknica u životopisu. "Vukovi" su na ljetnoj tržnici rekonstruirali svlačionicu, i s novim rosterom zakoračit će prema lovu na povratak u europsko natjecanje, u Fibin Eurokup, a 25-godišnjak s Aljaske karika je koja se (po)najviše ističe.
- Koja je glavna razlika između Aljaske i Zagreba? Zapravo, postoji puno sličnosti. Mi imamo puno plemena, bitna nam je naša kultura, to je vrlo slično kao i ovdje. Također, ovdje sam upoznao sjajne ljude, svi su jako topli i otvoreni, to je slično - odgovara nam 208 centimetara visoki igrač, koji živi u Maksimiru.
Snijeg i led nas, ipak, ne asociraju na loptanje pod obručima. Nije li vam primjerenije u rodnom kraju trenirati, recimo, hokej?
- Vjerujem vam. Počeo sam igrati kada sam imao pet godina, a s Aljaske nema puno igrača koji su dosegnuli baš onu, vrhunsku razinu, možda je bilo pet ili šest igrača koji su igrali u NBA. Recimo, Mario Chalmers, on je u Miamiju osvojio dva naslova s LeBronom i Wadeom.
Nakon staža na koledžima u Teksasu i na Havajima, putešestvije je nastavio na europskom kontinentu, taložeći iskustvo u Poljskoj, Latviji i Njemačkoj, iz koje je i sletio u Zagreb, a u odluci su mu pomogli i savjeti našeg reprezentativca...
- Igrao sam u NBA ljetnoj ligi s Karlom Matkovićem, on mi je puno govorio o Zagrebu. Velika je čast kada znate kakve su sve generacije igrale u ovoj dvorani. Klub možda nije sada u poziciji u kakvoj je bio u Draženovo vrijeme, ali i dalje je to isti klub.
Nakon što smo ga upitali o njegovim vrlinama, istaknuo je da je "dobar komunikator na parketu" te kako se "osjeća kao trenerova produžena ruka", a njegove smo riječi, onako, novinarski, ubrzo provjerili i s trenerom Ivanom Rudežom, koji je to potvrdio. A koje su još Hepine jače strane?
- Šutiram dobro, a mogu osloboditi suigračima prostor za ulaze i lake poene. Još uvijek gradimo kemiju, i bit će još bolje.
Matković, doduše, nije jedina NBA karika s kojom je dijelio svlačionicu. Prije sedam godina osvojio je zlatnu medalju s američkom reprezentacijom na prvenstvu Sjeverne, Srednje i Južne Amerike, a suigrač mu je bio Tyrese Maxey, današnja zvijezda Philadelphia 76ersa i All-Star iz 2024.
- Karlo je fenomenalan. Kada netko iz Hrvatske dođe u NBA, to je veliko. Za Maxeyja smo svi znali da će biti uspješan jer ima nevjerojatnu radnu etiku, on je tip kojeg ćete u pet ujutro naći u dvorani ili teretani.
Nakon košarkaških terena, tematsku loptu vratit ćemo na terene s natpisom "razno". Jeste li okusili lokalnu hranu i "ubrali" koju riječ našeg jezika?
- Prvo sam probao ćevape. Sjajno je, oduševljen sam. Jeo sam i burek, a na prijateljskoj utakmici u Banjoj Luci jeli smo mesnu platu i ono, kako to zovete? Male loptice, poput kruha?
Uštipci, ubacujemo se.
- Tako je! To je dobro. A kad je o jeziku riječ, naučio sam "bok, kako si". Da, znam i one "loše" riječi, ali neću vam ih reći ha, ha. Naučio me Markus Lončar, loše utječe na mene ha, ha…
A kada bi suigrače morao počastiti specijalitetom s Aljaske, to bi bio...
- Kit. Da, kit. To je dio naše kulture već generacijama. Imamo i festival nakon što završi "sezona kitova". Mama će mi često dolaziti, a volio bih da mi može donijeti našu hranu s Aljaske.
Za najboljeg hrvatskog igrača svih vremena odabrao je Dražena, a od današnjih je istaknuo jedno ime, ali iznenadio se na ono što smo mu rekli.
- Volim gledati Zupca. On je apsolutna zvijer. Igrao je u Ciboni? Zaista? To nisam znao. Bojan Bogdanović? I on? Oh, wow. Kako se Zubac borio s Jokićem u posljednjem doigravanju, to je bilo sjajno gledati.
Konkretan odgovor na pitanje o ciljevima je izbjegao, ali dao je hrabru najavu.
- Jedan od naših ciljeva je pokazati Zagrepčanima da Cibona igra s duhom i srcem, želimo da oni to osjete i da to vide, ostavit ćemo sve na parketu - zaključio je Hepa.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....