Već nekoliko sezona Alkar ne može bez stresa dočekati kraj sezone. Recept koji je prije nekoliko godina donosio uspjehe, s dobro pogođenim Amerikancima (Echols, Wembi, Neal), više nije na snazi, jer Sinjani već dvije sezone stalno rotiraju strance koji najčešće budu dopuna i prolaznici, ne pojačanja i nositelji ekipe.
Ove zime Alkar je mnoge iznenadio kada je dan nakon Božića objavio dolazak novog pojačanja. Ovaj put se nije radilo o Amerikancu, već o negdašnjem reprezentativcu Hrvatske te jedinom igraču koji je nosio dres svih pet hrvatskih trofejnih klubova (Cedevita Junior je svojevrsni nasljednik petorosrukog prvaka koji je preselio u Sloveniju), Pavlu Marčinkoviću.
Marčinković (34) je sezonu započeo u košarkaški atipičnoj sredini, u redovima aktualnog prvaka Azerbajdžana, Sabaha koji - za razliku od hrvatskih klubova - igra europska natjecanja. Kada je Sabah ispao iz FIBA Eurokupa, Marčinković je otišao jer u domaćem prvenstvu nije imao veliku minutažu zbog ograničenog broja stranaca u ekipi.
Bilo bi sjano uhvatiti playoff
Novopridošli alkar, Pavle Marčinković, o boravku i odlasku iz Azerbajdžana...
- Iznenadila me ponuda iz Azerbajdžana. Radi se o egzotičnoj košarkaškoj destinaciji, ali i atraktivnoj ligi punoj Amerikanaca. Ponajviše me privuklo igranje Eurokupa, nakon kojeg je većina nas stranaca otišla jer je u njihovom Prvenstvu ograničen broj stranaca na sedam u rosteru, pa nas dosta nije participiralo u Prvenstvu Azerbajdžana.
I onda Sinj, za mnoge iznenađujući transfer.
- U klubu imam nekoliko prijatelja među kojima se Petar Kliškinić najviše potrudio da se ova priča ostvari. Stalno smo bili u kontaktu i postojala je opcija da potpišem još ljetos.
Kakva mu se čini ekipa Alkara i koliko daleko možete?
- Ekipa je zanimljiva, ima dosta mladih momaka, ali i nas starijih. Stranci su se dobro uklopili i mislim da imamo prostora za još bolje igre koje će, siguran sam, doći. Naravno da bi bilo sjajno za ekipu, klub i grad da uhvatimo playoff, ali cilj je biti pravi u svakoj sljedećoj utakmici.
Kako Pavle gleda na igre svog Zadra i atipičnu košarku koja se igra pod palicom trenera Danijela Jusupa, koji ga je vodio u Zadru i Zagrebu?
- Zadar je ekipa na kojoj se baš ističe potpis trenera. Prošao sam Jusupov sustav i djelovao u njemu skoro pet godina, tako da na svakom koraku vidim njegove principe. Trenutno su najkvalitetnija ekipa u Hrvatskoj.
S njim i Jusupom je u Zagrebu bio čovjek koji ruši sve rekorde u ABA ligi, Luka Božić koji definitivno ima poseban odnos s trenerom.
- Drago mi je vidjeti da postoje slučajevi gdje trener zove “svoje” igrače i inzistira na njima, gdje god da radio. U Zagrebu se već vidjelo da će Luka imati dobru karijeru. Njegova kvaliteta je odmah bila vidljiva i ljudi se možda ne sjećaju kakve je on partije pružao dvije, tri godine za redom, dok je igrao kao igrač “zaštićenog godišta” (jedno vrijeme je u PH uvijek na parketu mora biti jedan mladi igrač).
Osim Zadra i naravno Alkara, čije igre još prati u Favbet Premijer ligi i ima li neka ekipa da ga je posebno iznenadila?
- Pratim najviše Split, Cedevitu Junior i Cibonu koja je za mene najveće iznenađenje s obzirom na stanje s financijama i registracijom igrača, unatoč tome drže korak i u PH i u ABA ligi. Split je učinio potrebne korekcije u rosteru i odmah se to očitalo na terenu i mentalitetu ekipe.
Volio bih ostati u Dalmaciji
Pavle Marčinković je danas jedan od najiskusnijih igrača lige. Gdje je najveća razlika u odnosu na vrijeme kad je još kao junior, prije više od 16 godina ušao u prvu ekipu Zadra?
- Najveća razlika je u novcu, dok to povlači sve ostalo. Mladi igrači nisu imali toliko prilika kao danas jer su se kupovali gotovi igrači, stranci. Bilo je lijepo iskustvo igrati i gledati te igrače, ali mi je žao što nisam imao ovakvu priliku kakvu danas imaju momci od 18, 19 godina. Mi mladi u Zadru smo tada jedva čekali proljeće da krene Liga za prvaka, da bismo dobili koju minutu protiv slabijih ekipa na plus 30.
Jedini igrač koji je igrao u Zadru, Ciboni, Zagrebu, Splitu i Cedeviti, u svih pet trofejnih momčadi u Hrvatskoj. Gdje je bilo najbolje?
- Sigurno bi bio puno veći doseg da sam za te klubove igrao u nekim drugim vremenima, ha-ha, ali najljepše i najbolje uspomene vučem iz splitskih dana. Tamo se sve poklopilo, ekipa, navijači, klub i najbolja košarka moje karijere.
Koji su planovi nakon završetka ove sezone?
- Nemam još konkretnih planova, ali volio bih ostati doma, negdje u Dalmaciji - zaključio je Pavle Marčinković.