Nije prvi puta da je zabljesnuo, traje to zapravo od početka sezone. Lovro Gnjidić će sredinom mjeseca napuniti okruglih 20 godina i za nekog tko je iznimno talentiran, a Gnjdić to jest, ovo su godine kad se računa da će to pokazivati iz utakmice u utakmicu. Međutim, opet, ovo je prva sezona u kojoj on igra, u kojoj je važan dio u rotaciji, ovo je sezona u kojoj se u toj ulozi snalazi možda i bolje nego se bilo tko nadao.
U srijedu je, tako, bio najbolji Cibonin igrač u pobjedi u derbiju nad Goricom (91:84). Lovro je na terenu proveo 23 minute, a za to je vrijeme ubacio 14 poena, uz šut 5-7, dodao je tome pet skokova i šest asista, oduzeo je jednu, a izgubio je, što je za playa važno, samo jednu loptu. Opet je tu bilo domišljatih asista, jedan šut iz okreta, probijanje prve linije, koje kod njega izgleda toliko lako, lijepo, da se ponekad čini kao da mu je lopta zalijepljena za ruku, statura od 197 cm koja izaziva respekt svakog čuvara, sve je to sad već jedan ozbiljan paket. Kako mu je bilo kad se probudio nakon utakmice, prve u mladoj karijeri, u kojoj je bio najbolji u derbiju kola?
- Pa je, dobar je osjećaj. I pomaže mi to jako puno zbog samopouzdanja, zbog činjenice da sam vidio da mogu.
Uz teren oko toga može li Gnjidić ili ne nikada nije bilo spora, uostalom, kroz sve te mlade kategorije Cibone upravo je Gnjidić bio onaj koji je uz Roka Prkačina najviše obećavao. Uvijek je tu sve prštalo talentom.
- Pa, ja se s tim ne bih složio. Nisam se baš doživljavao nešto talentiranim kad sam imao 15 ili 16 godina. Sada o tome možemo govoriti, onda ne, imao sam nešto, ali bilo je to još daleko...
Pomaže mi što smo mladi
Lovro Gnjidić je i dalje s dvije noge na zemlji, iako mu je košarka ponekad u sferi koja se ne da naštrebati, čista intuicija. On je i dalje vrlo tih.
- Sada sam puno profesionalniji nego sam to bio ranije. Kroz treninge tražim kontinuitet, kroz dobar rad. To se promijenilo.
Za svakog mladog igrača govore da je prelazak iz juniorske u seniorsku košarku najteži. Kako je Gnjidić sada u tom periodu, kako on to doživljava iz prve ruke?
- U seniorskoj košarci se traži veća odgovornost, traži se sigurnost na lopti, smirenost, posebno kod mene kao playmakera. Naravno, fizički je to drugi svijet jer su suparnici protiv kojih igram mnogo snažniji.
I koje je sve spoznaje dobio kroz ovu prvu seniorsku sezonu, na čemu mora raditi, što bi volio popraviti u svojoj igri?
- Svakako bih htio biti opasniji na šutu iz driblinga, tu je svakako i ta sigurnost na lopti, na prijenosu. I čitanje pick and rolla.
Dobro, to sve dolazi s godinama. Uostalom, Roko Ukić je kazao kako je pick and roll usavršio kad je stigao u Panathinaikos s trideset godina i gledao kako to radi Dimitris Diamantidis na svakom treningu.
- Je, za to treba vremena, slažem se.
Koliko Roku pomaže što je momčad mlada, što je tu u sastavu s Rokom Prkačinom, s Dankom Brankovićem, Lukšom Buljevićem, s kojim je godinama igrao za mlađe Cibonine uzraste.
- Sigurno je da mi to pomaže, evo, s Rokom igram od mlađih kadeta, to je pet-šest godina zajedničkog igranja.
Ta mlada momčad ima ispred sebe i veliki pritisak jer u posljednjim kolima mora do izbjegavanja 13. pozicije i neugodnih kvalifikacija za ostanak u ABA ligi. Pritom ih raspored ne mazi. Vukovi moraju odigrati dva puta sa Zadrom, čekaju Cedevitu Olimpiju, idu u goste Borcu i sad za vikend Igokei.
Tate se sjećam, mame ne
Je li uopće računao koliko pobjeda treba, iako je pravo pitanje jesu li Vukovi u bilo kojoj od tih utakmica uopće favoriti?
- Jest, to je malo opterećenje. Ozlijedio se Scottie Reynolds i to nas je poremetilo, ali ne sumnjam da ćemo ostati u ABA ligi i da ćemo se boriti za naslov prvaka Hrvatske. Koliko nam pobjeda treba nisam gledao, ali mislim da ćemo biti u šansi slaviti u dvije do tri utakmice do kraja.
Lovro Gnjidić je iz košarkaške obitelji. Tata Boris danas je direktor u Furniru, a bio je odličan košarkaš, dugogodišnji kapetan onog Pepsijevog Zagreba, legenda Dubrave. Mama Lidija je bila reprezentativka, ozbiljna igračica, španerica...
- Čuo sam sve, tate se još malo sjećam, mame kao igračice ne. Neke sam video snimke gledao. Ne pričam puno o košarci s njima, s tatom malo, oko neke naše tekme ili o Dubravi.
Kad se okonča sezona, onda će se okupiti reprezentacija, Lovro Gnjidić bit će u onoj U-20 selekciji koju čeka Eurobasket za igrače rođene 2001. i mlađe. Kakva su očekivanja?
- Ukoliko budemo u punom sastavu i damo svoj maksimum, u što ne sumnjam, mislim da možemo biti među najbolja četiri.
Bio je to Lovro Gnjidić. Svaki bek koji se pojavi u hrvatskoj košarci, a radi razliku, velika je vrijednost. Stoga je svaka dobra utakmica Lovre Gnjidića i odlična stvar za našu ukupnu košarku.