Znate već cijelu priču. Cibona praktički do konca kolovoza nije znala hoće li uopće zaigrati ovu sezonu. Kad su se skupili, već debelo u rujnu, samo nekoliko dana uoči početka sezone, Blaž Mesiček slomio je ruku i pod Toranj je stigao, dan-dva uoči prve utakmice sezone u Splitu, Aleksandar Aranitović.
Taj momak rođen u Beogradu napunio je u siječnju 25. godine, a sve su prognoze govorile kako će to biti standardni srpski reprezentativac, jer talent je u njemu bio velik. I fizička moć. No, kad je, ponikavši u Zvezdi, krenuo na kaljenje u Megu, nakon samo pola sezone u kojoj je odigrao sjajno, stradalo je koljeno. Propustio je jednu sezonu, onda je koljeno još jednom otkazalo, pa je slijedila stanka od još jedne sezone. Vraćao se kroz dvije sezone u Partizanu, jednu u francuskoj drugoj ligi, nešto igrao za Zemun i litavsku Džukiju i uoči nove sezone nije imao klub. A Cibona je trebala igrača...
- Stigao mi je poziv od Josipa Sesara i Marina Rozića, a meni se ideja odmah dopala. Brzo smo se dogovorili. I evo, za sada ide sve kako treba, kao momčad smo sva očekivanja čak i premašili, u borbi smo za doigravanje u ABA ligi, osvojili smo Kup - priča momak koji je odmah kupio sve u svlačionici i stručnom stožeru, ali i na tribinama Draženove dvorane.
Sani, kako ga svi zovu, trenutačno je na 11,2 poena, 4,8 skokova, 1,3 asista i 1,2 osvojene lopte u prosjeku u ABA ligi, ali ta gola statistika neće do kraj otkriti koliko je Aranitović važan za igru momčadi Josipa Sesara. On pod svoje uzima najbolje napadače protivnika, on je prisutan na svakom skoku, a i onaj je koji će smiriti Ciboninu igru, pa ponekad, iako je samo 25 godina, izgleda kao prekaljeni rutiner na parketu.
Ozljeda koljena
Ukupno, njegov brak s Cibonom ispao je pun pogodak, tim više što Aleksandar Aranitović igra za Vukove kao domaći igrač. Naime, on posjeduje hrvatsku putovnicu.
- Moja je majka rođena i odrasla je u Splitu.
I sve ono što trenutačno radi na parketu, negdje je bilo projicirano dok je još bio klinac...
- Ponikao sam u Zvezdi i da, bio sam ozbiljan projekt i sve se odvijalo kako je trebalo. Upao sam u prvu momčad Zvezde. Tada je Zvezda bila silno jaka, bili su u svlačionici Marcus Williams, Bobi Marjanović i kako bih se razvijao postignut je dogovor s Megom, gdje sam otišao na posudbu. Bila je to možda i najbolja Megina momčad uopće, tada su tamo bili Zagorac, Jaramaz, Ivanović, Nikolić, Luwawu i Kaba, ali meni je Dejan Milojević otvarao dosta prostora i igrao sam dobro. Dok nije u veljači stigla utakmica s Cedevitom i tu se dogodila prva ozljeda koljena. Nakon toga, isto sam koljeno sredio još jednom i na kraju je ispalo da sam morao pauzirati dvije godine. Sasvim je jasno da me je to usporilo u razvoju, ali, evo vratio sam se i sada idem prema onome što i predviđalo.
Kad si veliki talent, a Aranitović je to svakako bio, pa se dogode, ne jedna, nego dvije ozljede, pa kreneš nekim drugim stazama graditi karijeri od onih koje su bile predviđene, sve to mora i očvrsnuti igrača.
- Kad sam se ozlijedio, kako je moj brat Petar bio u Partizanu, spojio me s Draganom Milosavljevićem, a kako je Gagi sve to prošao u karijeri silno su mi pomogli njegovi savjeti. Kao i savjeti Lea Westermanna. Meni je bilo jasno da ću se fizički vratiti na ono što sam bio, ali je bilo važno da ostanem jak u glavi. Ako si u glavi spreman možeš se vratiti onakav kakav si bio.
Sa Srbima ne mogu promašiti
I to je upravo ono što je dostigao u Ciboni, a kako mu je tek 25 godina, cijela je karijera još ispred...
- O, pa imam ja još dosta za igrati. Stoga je dolazak u Cibonu za mene ispao pravi potez. I stigao sam u odličnu svlačionicu.
Kad mu je toliko dobro u Ciboni, logično je bilo zapitati, postoji li šansa da ostane i sljedeće sezone pod Tornjem?
- Naravno da postoji šansa. Kad završi sezona, sjest ću s Josipom, s Marinom, s ljudima iz kluba. Želja postoji, to je definitivno.
Želja postoji s obje strane, to je sasvim jasno. Nego, kakav mu je uopće dojam o hrvatskoj košarci. Gledao je sa strane, sada je dio Cibone?
- Generalno gledajući niti Cibona, niti Zadar, a niti Split ne zaslužuju da budu u ovakvim financijskim problemima. To su klubovi s velikom poviješću, a kao takvi zaslužuju i veće proračune. I doista se nadam da će se situacija promijeniti, da će ti klubovi doći do razine koju zaslužuju.
I ispalo je tako da Cibona ne može promašiti kad dovede igrača iz Srbije. Ovdje su trag i dobar dojam prije Aranitovića ostavili Marko Jagodić Kuridža, Marko Ljubičić, Bane Ratkovica, a baš je potonji u jednom podcastu, iako je u Cibonu stigao u poznijim godinama, pričao koliko mu je lijepo bilo u toj sezoni u Zagrebu. Je li Sani razgovarao s nekima od njih kad je dolazio?
- Iskreno, nikoga od njih ne poznajem jako dobro. Ratkovicu i Kuridžu znam onako, ali bio mi je poznat njihov put, znam kako su igrali za Cibonu...
U nedjelju je za sav napor u sezoni stigla pobjeda nad Zvezdom. Mora da je i Aranitovića ona puno značila?
- Ne samo meni, nego i svim mojim suigračima. Baš nam je puno značila. Svi znamo kakvu Zvezda ima momčad, kakav je to proračun, kakvi su to igrači. Kod nas ima nekih igrača koji do ove sezone nikada nisu igrali ABA ligu i nije baš lako izaći na teren i igrati protiv takvih igrača. No, skupili smo hrabrost, pokazali da se možemo nositi s njima i na kraju stigli do pobjede u koju je baš svaki na igrač i nešto ugradio.
Skoro zaigrao protiv brata
I s tom pobjedom Cibona je stigla nadomak doigravanja. Postoji li šansa da se Vukovi na kraju uguraju u najboljih osam?
- Imamo osam pobjeda, kao i Split, ali do konca je još šest kola. Nakon pobjede nad Zvezdom pokazali smo da možemo igrati sa svima, posebno u svojoj dvorani. A to je važna spoznaja uoči subote kad nam u goste stiže Budućnost. Opet smo u teškom rasporedu, jer ono kolo iza idemo u Ljubljanu, ali mi ćemo tražiti svoju šansu i pokušati ostvariti što bolji rezultat. Mislim da smo za cijelu ligu ugodno iznenađenje, jer nitko ovako visoko nije vidio Cibonu uoči sezone.
Tu je i rasplet u hrvatskom prvenstvu, u čiju završnicu Cibona, Zadar, Split i Cedevita Junior ulaze s istim brojem pobjeda.
- Samim time što smo osvojili Kup, mi tu imamo svoju ambiciju. Međutim, neće biti lako, jer Split trenutačno igra u možda i najboljoj formi, Zadar je tu, svi znamo o kakvoj se fizičkoj momčadi radi, ali tu smo i mi...
I malo je falilo da do konca sezone zaigra protiv brata Petra, kojega je želio Danijel Jusup u Zadru nakon odlaska Antonija Jordana, ali za njegovo dovođenje nije dobio zeleno svjetlo u nejasnim klupskim borbama u Zadru?
- Bilo bi lijepo da smo zaigrali jedan protiv drugoga, ali nije moje komentirati zašto se to nije dogodilo.
Kako se uopće snašao u Zagrebu?
- Zagreb je predivan, a svi su me ovdje prihvatili kao da smo godinama zajedno. Odgovaraju mi i grad i ljudi.
Nije prvi koji spominje ugođaj Cibonine svlačionice. Pomaže li tu i činjenica da je riječ o generacijski sličnim igračima, ali i situacija u kojoj su se momci dodatno povezali u problemu s neisplatama plaća...
- Baš se kao momčad držimo zajedno, a i dosta vremena provodimo zajedno. Sve je pozitivno, a u financijski dio priče neću ulaziti, jedino se nadam da će sve biti kako treba. Nema potrebe za pričati o tome - završio je Sani Aranitović.
Nakon Zvezde mu se ukočio vrat, propustio je poneki trening, ali u subotu će biti na terenu.
- Ma, bit ću za Budućnost OK.
A to je uvijek dobra vijest za Cibonu.
POGLEDAJTE NOVU ‘VAR SOBU‘:
"Sram me je ovoga što se događa u Dinamu! Bit će posljedica, ali za te ljude ovo je očito samo igra". Tim je riječima Ilija Lončarević komentirao sva događanja na Skupštini Dinama u podcastu ‘VAR soba‘. Sve ostalo o komešanjima u Dinamu, o tome što bi Dario Šimić mogao promijeniti u Maksimiru i koji mu je klub uzor, kao i najavu cijelog 25. kola SuperSport HNL pogledajte u novom izdanju podcasta posvećenog hrvatskom nogometu: