Prošlo je točno 51 godina od kada je Lokomotiva osvojila prvi europski košarkaški trofej nekog zagrebačkog kluba. Bilo je to u prvom izdanju Kupa Radivoja Koraća, a Lokomotiva je u finalu igrala protiv OKK Beograda. U prvoj utakmici, 29. veljače 1972., Beograđani su slavili rezultatom 83:71, a u drugoj je, 7. ožujka, Lokomotiva slavila s 94:73. Najbolji igrač zagrebačke momčadi bio je legendarni Nikola Plećaš koji je u prvoj utakmici postigao 29, a u drugoj 40 poena. Plećaša smo ugostili u novom izdanju Sportcasta, a povod je upravo obljetnica osvajanja ovog trofeja.
"To je prvi put da se igrao Kup Radivoja Koraća, košarkaškog genijalca i izuzetno kvalitetnog čovjeka koji je bio svim suigračima, pogotovo mlađima, na raspolaganju ako imamo bilo kakve probleme. Bio je uvijek spreman pomoći i savjetovati. Meni je taj kup izuzetno značajan baš zbog njegovog imena. Finale se igralo protiv OKK Beograd, kluba u kojem je igrao Radivoje Korać, a oni su bili jako zainteresirani za osvajanje tog kupa. S druge strane sam ja bio jako zainteresiran da ga osvojimo. Prva utakmica je, na našu sreću, bila u Beogradu i tu smo izgubili 12 poena. Druga utakmica se igrala u Kutiji šibici koja nije mogla primiti sve zainteresirane gledatelje. Nakon prvog poluvremena smo gubili 8 razlike, a u drugom smo uspjeli to nadoknaditi i pobijediti s 19 poena razlike. Imao sam 4 osobne pogreške u prvom poluvremenu, ali sam uspio izdržati i dovesti Lokomotivu do trofeja", rekao je Plećaš.
To je bio drugi trofej za Lokomotivu, tri godine prije toga su osvojili Kup Jugoslavije.
"To su izuzetni uspjesi kluba koji nije bio previše jaki po budžetu, koji je na neki način gajio amaterizam i u kojem su igrali uglavom košarkaši iz Zagreba. Lokomotiva se mogla podičiti s kolektivnošću."
Plećaš je, prije Lokomotive, igrao u Mladosti, a zanimljiva je priča o tome kako su izgledale kvalifikacije za ulazak u prvu ligu.
"U Mladosti smo imali sjajnu generaciju u kojoj smo dvije godine zaredom bili juniorski prvaci Hrvatske. To je bio akademski sportski klub koji se strogo držao pravila amaterizma, ali smo došli do toga da smo igrali kvalifikacije za ulazak u prvu ligu, a te kvalifikacije su se igrale u Vinkovcima. Odlučujuća utakmica je bila Mladost - Slavonski Brod koju su sudili suci koji su navijali za Slavonski Brod. Jedan sudac je dobio ogromnu maticu u leđa, a delegat to ništa nije vidio. Uz to, jedan od glavnih ljudi kluba iz Slavonskog Broda je šetao ispod koša i tukao se po džepu i govorio sucima ‘Pazite što radite, pištolj je u džepu‘. Mi smo na poluvremenu vodili 20 razlike, ali suci su odradili svoje toliko da smo u produžetku igrali samo Damir Šolman i ja. Svi su ostali bili isključeni. Kako da to dobijemo?"
Plećaš je bio i član legendarne reprezentacije Jugoslavije koja je osvojila Svjetsko prvenstvo 1970. godine, a o kojoj je snimljen film "Bit ćemo prvaci".
"To nije film o košarci nego je to film o četiri osobe koje su nas, u krajnjem slučaju, i izdale 1972. godine i to se u tom filmu ništa ne pokazuje. Sramotno je da se u tom filmu izuzetno malo priča s Rankom Žeravicom. To nije film o stvaranju reprezentacije i stvaranju košarkaških rezultata i uspjeha, nego je to film o četiri osobe koje su bile toliko egoistične da su prodale rezultat na Olimpijskim igrama u Münchenu za svoje potrebe. Ja taj film ne smatram kvalitetnim košarkaškim filmom."
Na OI u Münchenu je Jugoslavija osvojila peto mjesto iako se od nje očekivala medalja. Razlog je poraz od Portorika u skupini, a nakon utakmice su igrači dobili dokaz da je nekoliko protivničkih igrača bilo dopingirano. Dokaz su predali službenim osobama saveza, ali oni ga nikada nisu predali Međunarodnom olimpijskom odboru tako da Portoriko nije izbačen s turnira. Plećaš nije osvojio ni medalju u Montrealu jer je prije toga izbačen iz reprezentacije jer je snimio reklamu za čaj.
"Kad povežete sve što se događalo, mislim da je bilo namješteno da se snimi ta reklama, da bi imali posrednog razloga da me se izbaci iz reprezentacije. Osoba koja je vodila reprezentaciju nije imala petlju da dođe i da mi kaže da me ne treba u reprezentaciji što bih ja puno jednostavnije prihvatio nego kada me je tadašnji predsjednik Saveza uhvatio za jaknu i izvukao iz autobusa te mi rekao da ne idem na pripreme. Izuzetno ružno je da ta reklama uopće nije prikazana. Od tada potiče antagonizam, odnosno nemogućnost gospodina Novosela da trpi jednog kvalitetnog igrača i osobu kao što sam ja. Planirajući dovesti Dražena Petrovića on mene jednostavno izbacuje iz kluba."
Nikola Plećaš je definitivno jedan od najboljih igrača u povijesti Cibone koja je nasljednik Lokomotive, ali njegov dres nije umirovljen. Plećaš već godinama ne ide na utakmice zagrebačkog kluba.
"Ja nisam njihova legenda. To je sigurno i to se vidi iz njihovih postupaka. Ja nisam Cibonina legenda", rekao je Plećaš te otvorio još jednu temu:
"Meni je žao jer je Zagreb ostao bez kvalitete koju bi trebao imati, a da se loše vodi politika u košarci je dokaz Cedevita. Meni je nevjerojatno da se nije napravio napor da se gospodina Tedeschija uvjeri da Cedevita ne napušta grad Zagreb. To je jedan od dokaza da ne vodimo brigu o kvaliteti sporta u gradu."
U Sportcastu se Plećaš dotaknuo i sportskog sustava u državi.
"Sustav nam je postao loš. Dok sam radio u Gradskom uredu za prosvjetu, kulturu i sport imali smo godišnji budžet za sport 220 milijuna kuna. Ako se ne varam, danas je 135 milijuna. To je osjetni pad financiranja sporta u gradu, a vjerojatno je to tako i na razini države. Tu najviše stradaju kolektivni sportovi jer ih netko mora financirati, a to definitivno ne mogu roditelji. Tu je veliki problem stvaranja momčadi i održavanja kvalitete. Ako društvo ne prati i ne financira sport, onda ne možemo ni imati kvalitetu. Druga stvar je da mi u infrastrukturu ulažemo izuzetno malo, gotovo ništa. Upropastili smo jedan prekrasni stadion kao što je Dinamov s pokušajem nekakvog rada i nevjerojatno je da nitko nije odgovarao za uništenje jedine atletske staze u gradu. Gradu Zagrebu nedostaje dvorana, bazena, malih dvorana za borilačke sportove, svega. Prošlo je 50 godina od kada je napravljen Dom sportova, a u tih 50 godina u njega gotovo nije ništa uloženo za održavanje. Kad bi u njega ušla neka prava inspekcija, zabranila bi bavljenje sportom u njemu."