Nakon što je Dubrovnik izgubio uvodna dva kola nove sezone, nakon što je u Gospinu polju pobjedu odnio Dinamo, a zatim i na Gripama Split, Dubrovnik je bio kod mnogih već otpisan i guran u ladicu prvog kandidata za ispadanje. Onda je momčad s juga nanizala čudesnih četiri vezane pobjede, uključujući posljednju nad Cibonom u Dubrovniku i trenutačno je na diobi trećeg mjesta s omjerom 4-2.
Takav rasplet uvodnog dijela sezone, od konca rujna do početka studenog natjerao je trenere naših klubova, kao i sportskog direktora HKS-a Krunu Simona da za najboljeg igrača uvodnog mjeseca sezone izabere igrača Dubrovnika. A tu je izbor pao na Petra Dubelja, 28-godišnjeg beka, koji je odigrao sjajan uvodni dio sezone i jako zaslužan za uspjehe svog kluba. Kao što je lani bio jako značajan za ostanak Dubrovnika u elitnom razredu. Dubelj je već godinama klasa u našoj elitnoj diviziji. Uostalom, Dubelj je skupio deset od mogućih 13 glasova, po jedan su tek prikupili Marijan Čakarun, Lovro Mazalin i Teyvon Myers, pa je jasno da je Dubelj baš izdominirao...
- Hvala svima koji su glasali za mene. A naš start u sezonu je svakako iznad svih očekivanja, možemo reći da smo nekako i sami sebe iznenadili. Govorilo se da smo na papiru najlošija momčad, a mi nismo željeli vjerovati u to. Pokazali smo i kroz pripreme da se možemo nositi s puno jačim momčadima. Ušli smo u sezonu s 0-2, ali nastavili smo vjerovati, a sad kad smo vezali četiri pobjede, sve smo iznenadili. Kliknuli smo kao momčad, međusobno kao igrači i s trenerima, a ta kemija nas je dovela do ovog skora.
Dubrovnik se lani jedva spasio, a kako je Dubelj i lani io dio momčadi, što se to promijenilo uoči ove sezone?
- Mislim da su odnosi puno bolji. Čak ne bih rekao da je tu neka velika razlika u kvaliteti, čak će netko reći damo lošiji nego lani. Recimo, za Marka Loncovića je malo ljudi znalo, jer on je proveo dobar dio svoje karijere u Portugalu, pa je igrom slučaja završio kod nas. Wheeler je posve drugačiji tip Amerikanca od Workua, koji je više bio skorer, dok je Wheeler siguran na lopti i očito nam više odgovara. Onda tu je Lukša Andrić, koji je već i lani donio dimenziju više. S obzirom na to kako igra, a uskoro će napuniti 41 godinu, to je doista nevjerojatno. I strašno nam je važan, ne dao na terenu, nego i van njega. Njegov odnos prema suigračima, trenerima, s kolikim žarom igra i pristupa svakom treningu, to je sve zaista nevjerojatno.
A kako je Dubelj bek, a bekovima je puno lakše igrati kad znaku da mogu bezbrižno spustiti loptu Andriću ili Loncoviću...
- Unutarnja igra je jako važna, a lijepo je igrati kad znaš da možeš spustiti loptu i da ti momčad može biti opasna na niskom postu. Tada nisu jednomjeran, tada je više prostora i za vanjske igrače. A posebno je to tako kad imaš Andrića i Loncovića u paru.
Petar Dubelj je Dubrovčanin, ali cijelu svoju karijeru nije bio u matičnom klubu.
- U četvrtom srednje sam otišao u Kaštela, pa sam nakon toga bio u Škrljevu, jednu sezonu u Studentu iz Mostara, pa dvije sezone u Dubrovniku, da bi pomogao Cedeviti Junior pri ulasku u Premijer ligi. I sada sam već petu sezonu u Dubrovniku.
Kad malo prebire po memoriji, je li ta karijera mogla biti drugačija do sada?
- Nešto sam pokušavao, malo mi je i žao da nije sve otišlo u nekom drugom smjeru, da se nisam dokopao nekih jačih liga, ali nikada nije kasno. Moj je cilj da pomognem svojem klubu što više mogu, a ne bih imao ništa protiv niti da ostanem ovdje, da klub ode na neku višu razinu. Ali, kažem daleko sam ja još od kraja...
To je sigurno, tek sada dolaze najbolje igrače godine. A Dubelj pri tome završava drugi fakultet.
- Završio sam ekonomiju, svih pet godina, a sada sam na KIF-u u Zagrebu, na trećoj godini, školujem se za trenera.
Što znači - ostati u košarci i nakon igračke karijere...
- Volio bih to, jer mi je trenerski posao zanimljiv, ali svjestan sam i koliko je težak. Košarka je moja ljubav i planiran u njoj ostati na bilo koji način.
A do tada će Dubrovnik pokušati ostvariti svoje ciljeve, možda se dokopati i Europe...
- Cilj je ostati u ligi i po mogućnosti taj cilj treba dohvatiti što je prije moguće, jer znamo što smo sve lani proživjeli. Svaka nam je utakmica bila kvalifikacijska u trećem krugu. Bilo bi lijepo stići i do doigravanja, produžiti sezonu, odigrati četvrtfinalnu seriju protiv nekog jačeg protivnika. Vidjet ćemo gdje će nas sezona odvesti, ali mis e nećemo predavati. Na koncu, kad dođe ljeto, treba vidjeti i koja će biti odluka kluba. Dosta se klubova odlučilo na europski put i meni se čini da je to jako lijep put.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....