U neko doba, valjda se još igralo prvo poluvrijeme ogleda Cibone i Budućnosti, Aco Petrović uhvatio se telefona i tweetnuo je. Ne, nije otkrio koga je predložio za novog izbornika, iako će neki u njegovoj objavi pronaći dublji smisao. "Ova Cibona prepuna je sitnih taktičkih minijatura koje su im u prvom poluvremenu protiv Budućnosti donijele deset laganih poena".
U to vrijeme je Cibona sa 44:42 odlazila na veliki odmor, imala je kasnije i 54:44, ali do kraja nije pronašla put do nove senzacije. U samo šest dana je Cibona - ona koja je više puta unazad deset mjeseci bila pred potpunim raspadom, nikada jeftinija u svojoj povijesti, s već osvojenim Kupom - imala za dobiti Zvezdu i Budućnost, dva posljednja prvaka ABA lige.
Znate li tko je to na toj vječnoj listi treći posljednji prvak? Upravo Cibona. I dok su trupe Josipa Sesara sredile Zvezdu, pa onda još vodile Budućnost do 45 sekundi do posljednje sirene, pa su doista mogle postići malo čudo, za klub će još uvijek najteža bitka biti pobijediti samu sebe. Tog trećeg posljednjeg prvaka.
Tribine ne možeš prevariti
Tribine Draženovog doma teško je prevariti, pa ona buka koja je krenula protiv Zvezde, a nastavila se i u subotu kontra Budućnosti, možda je najbolja slika svega toga što je u ovom trenutku Cibona. Nitko, naime, tko je pohodio dva posljednja meča Cibone nije zažalio, pa će svatko tko je stigao do Draženove dvorane pronaći u rasporedu do kraja sezone mjesto za Cibonu.
Žilava je ta Cibona. Trude ju se godinama uništiti sitni hohštapleri, politički moćnici iz nižih liga i tko sve već nije bio tu u službi osobnih promocija, ali i financijskih pogodnosti. Ali, eto, ne ide.
Uzmite samo slučaj od ove sezone. Uzmite samo konac kolovoza, vrijeme kad je, je, recimo, Zadar već mjesec dana trenirao, a pod Tornjem se zakazivao prvi trening s onim igračima koji su imali petlje čekati da se dogodi čudo, da se plati tko zna koje osiguranje kako bi započela sezona. Uzmite samo podatak da klub i dalje ovisi o angažmanu Tomislava Šerića, koji osim članstva u upravi nema drugu funkciju, ali je spona s investitorima. I traži izlaz. Uzmite samo slučaj kako su sati dijelili igrače od štrajka, a to bi značilo, samo pred deset dana i kraj sezone, vrlo vjerojatno. Jer, Josip Sesar je svlačionici kazao kako ih podržava, kako je sto posto iza njih, ali ako se momčad odluči na obustavu rada, on tu više ne može biti trener.
Naravno, druga je priča što je praktički cijela momčad znala da im je Josip Sesar, što kroz Goricu nekima, ali svima kroz ovu sezonu, ispisao neke nove košarkaške biografije. I tu postoji veza, puno jača od terena. Ali, svaka veza zna otići u krivom smjeru kad na bankomatu nemate ništa za podići.
Čisti adrenalin
Cibona je trenutačno najvruća roba u gradu. Njezine utakmice su čisti adrenalin, jer tu možete vidjeti asiste Borne Kapuste koji bi završili na bilo kojem highlightsu, tu možete vidjeti nemoguće šuteve koje pogađaju Ivan Majcunić, Krešimir Radovčić i Sven Smajlagić, tu možete uhvatiti kakva je moć Sanija Aranitovića u svakoj obrani, kako je to kad Lovro Mazalin potegne kontru preko cijelog parketa ili kako se Marko Baković nosi s fizičkim moćnijim centrima, a Krešimir Ljubičić gura u reket svoje protivnike. Konačno, tu ćete ugledati i dio čarolije Filipa Bundovića, i ako mu je dan, onda je to pakao od igrača, što je na svojoj koži osjetila Budućnost. Tu je i mali Peras, Ivan Perasović, koji se školuje iz dana u dana u jednoj posve zdravoj svlačionici i to će mu i te kako koristiti.
Tih deset ljudi, svakog na svoj način, Josip Sesar znao je iskoristiti, i svaki mu je od njih dao ruku. I od prvog kandidata za ispadanje, postali su momčad koja je natjerala baš sve u ligi na poštovanje.
A to nije malo. U ovom trenutku nitko ne zna što će biti u novoj Ciboninoj sezoni, hoće li tu biti, kako se šuška, nešto više novaca i veći ciljevi.
Ako bude tako, onda će to biti nova stepenica u razvoju neke nove Cibone. Cibona je, ovakva kakva je sada, svima simpatična. Kad je, međutim, takva simpatična postala kadra srediti u šest dana Zvezdu i Budućnost, ukazale su se neke druge sile. Pa je Budućnost slavila. Jer, ne treba njima jaka Cibona, Split ili Zadar. Njima trebaju Hrvati zato da su tu. I da ne smetaju pri vrhu.
POGLEDAJTE NOVU ‘VAR SOBU‘
"Oni ne igraju nogomet, potrošili su veliki novac i 2-3 godine radili uzaludan posao." Tim je riječima Ilija Lončarević u podcastu ‘VAR soba‘ komentirao situaciju u kojoj se Osijek trenutno nalazi. Hoće li slavonski klub zadržati mjesto koje vodi u Europu? Hoće li odnos između Darija Šimića i Ante Čačića narušiti odnose u svlačionici? Je li Hajduk izašao iz krize? Kako će se rasplesti borba za opstanak? Odgovore na ta i druga pitanja potražite u novom izdanju podcasta ‘VAR soba‘: