Prošla su više od tri desetljeća otkad je Neven Spahija (54) kao pomoćnik u stožeru šibenskog Elemesa, kluba koji se tada penjao u vrh ženske košarke bivše države, ušao u trenerske vode. Iz rodnog Šibenika ga je put preko Zrinjevca i ljubljanske Olimpije doveo do Cibone gdje je na prijelazu tisućljeća krenuo u samostalnu karijeru koja ga je nakon sedam naslova prvaka u šest različitih europskih zemalja (Hrvatska, Slovenija, Litva, Izrael, Španjolska i Turska) dovela do NBA lige gdje je od 2014. pomoćnik Mikeu Budenholzeru u Atlanti.
Noćni skauting Wizardsa u avionu
I tako se ovih dana Spahija priprema za svoje treće NBA doigravanje u tri godine, na drugoj strani će biti Washington, u kojem je važan kotačić Bojan Bogdanović kojeg je baš šibenski stručnjak svojedobno iz Cibone doveo u Fenerbahče...
Bojan Bogdanović i Rodney Hood
- Kasno u noći smo se vratili iz Indianapolisa, kroz dan sam pripremao skauting Wizardsa, makar smo na tome radili i proteklih dana kad je zapravo bilo vrlo realno da ćemo se baš s njima ogledati u prvom krugu doigravanja, a iza 17 sati smo sa svim tim upoznali igrače.
Tako u NBA ligi izgledaju prva 24 sata nakon što je odrađen osnovni dio sezone.
- Da, odmah je objavljen raspored doigravanja i nema tu vremena za bilo što. Nije to lako, odigrati 82 utakmice u sezoni je iznimno naporno.
Približavamo se tome i u Hrvatskoj...
- Cirkus. Eto, tako bih ja nazvao ono što se ove sezone događa na klupskoj sceni u Hrvatskoj. Igra se čisti NBA, barem po zahtjevima, dok je organizacijski to uopće smiješno uspoređivati. Klubovima definitivno nije lako i zato ih ja ne bih krivio ni za što jer je teško pratiti sve što se događa, kamoli sudjelovati u tome.
Serija bi trebala biti jako zanimljiva
Neven Spahija upućen je u sve, teško je u hrvatskoj košarci naći takvog sugovornika, čovjeka koji ni na jednu temu neće “povući ručnu”. Uostalom, zašto i bi, rijetki su naši treneri s životopisom kakav ima ovaj Šibenčanin. Ali kako je njemu biti pomoćnik u NBA ligi nakon toliko godina kao prvi trener najvećih europskih klubova?
- Meni je prva godina u NBA ligi bila vrlo teška jer sam se prilagođavao na novi način rada. Srećom, tu u Atlanti su svi imali jako puno strpljenja i danas je to jedna potpuno drukčija priča. Obujam posla je, recimo, daleko veći od onog koji sam imao kao glavni trener u Europi.
Njegov motiv za odlazak “preko bare” je od prvog dana bio jasan.
- Meni je NBA uvijek bila želja, a da bi tu postao trener moraš imati NBA “backround”. Amerikanci imaju svoj način regrutiranja i slučaj Davida Blatta će se teško ponoviti, iako je tu važno naglasiti da je i on Amerikanac. Trenutačno na isti način svoju priliku čekamo Ettore Messina (pomoćni trener San Antonija) i ja.
Ono do sada naučeno primjenjuje u svom današnjem poslu, a u njemu mu je trenutačno fokus na Washingtonu, s kojim će Atlanta igrati u prvom krugu doigravanja. Spahija protiv Bojana Bogdanovića.
- Način na koji igramo posljednje vrijeme, a tu isključujem posljednju utakmicu kod Pacersa, čini nas optimistima. Nema tu velike filozofije. Idemo korak po korak, a na početku nas čekaju Wizardsi, momčad s fantastičnom petorkom koja je pojačala klupu s Bojanom i Brandonom Jenningsom. Očekuje nas vrlo zanimljiva serija.
Sumnjamo da je Bogdanović sretan što će igrati protiv Hawksa s obzirom na to da na njihovoj klupi sjedi trener koji ga poznaje u dušu i koji na najbolji način može ocijeniti ono što je odigrao ove sezone u Brooklynu i Washingtonu.
- Prvo mu čestitam na drugom plasmanu u play-off i drugom okršaju s nama. Najviše bih volio da on igra puno i dobro jer na ljeto treba potpisati novi ugovor, ali isto tako da mi prođemo dalje. S Bojanom dosta komuniciram, često se vidim zbog međusobnih utakmica. Nije bilo sporno da mora ići iz Brooklyna jer kao slobodan igrač nije dobro zaključiti sezonu u momčadi koja nije izborila doigravanje. Trade u Washington je bio sjajna stvar za njega, odigrao je bitne uloge u nekim velikim pobjedama, ukupno imao vrlo uspješnu sezonu.
Bojan Bogdanović i Rodney Hood
Nije jedini jer nešto slično se može reći i za Darija Šarića u Philadelphiji. Inače, Spahija je za svog sugrađanina još prije sedam ili osam godina izjavio da “svi u hrvatskoj košarci trebaju dati ostavke ako taj mali ne postane velik igrač”...
- Sjećam se da sam to govorio. Oduvijek sam bio veliki Darijev navijač i od prvog dana sam ga vidio u NBA ligi. Tu se pak adaptirao daleko brže od onoga što sam očekivao, a kad su Sixersi mijenjali Ilyasovu koji je nama jako dobro došao, nije bilo sporno da će eksplodirati. Samo mi je žao što se ozlijedio na kraju sezone, što nije mogao sve zaključiti na način na koji je igrao drugi i treći mjesec.
Sve dok ima volju, ne bojim se za Hezonju
Sixersi su se pokazali kao idealna sredina na početku Šarićeva NBA puta.
- Bili su oni idealni i prije dvije godine kad je također mogao doći. Takvi klubovi daju priliku mladim igračima jer nemaju šansu za doigravanje, a isti ti igrači onda imaju priliku brzo napredovati. Šarića su okršaji s igračima kao što je naš Paul Millsap automatski učinili boljima. Zato sam ja uvijek govorio da treba doći prije jer u vrijeme kad je trebalo ostajati u Europi mladi igrači su tamo igrali protiv najboljih europskih igrača. Sad su pak baš svi najbolji europski igrači u NBA ligi pa je zato bolje doći ranije.
Primjer Marija Hezonje sugerira drukčije...
- Mario je prošle godine igrao slično kao Dario ove, napredovao je kako je sezona odmicala. Ljetos mu je u Orlando došao novi trener i to nije bilo ni izbliza tako dobro. Moram reći da sam Hezonju očekivao u nekoj razmjeni tijekom sezone, ne bih se iznenadio da do nje dođe sad na ljeto, ali ne sumnjam da Mario može pronaći izlaz iz svega toga. Pričao sam i s njim, i s Damjanom Rudežom, nisam osjetio da je potonuo, ušao u depresiju. Dok god on ima volje za radom, a sve sugerira da još ima jako puno, ne bojim se da će ispoljiti svoj talent.
Bender i Zubac idu u pravom smjeru
Što je s dvojicom još mlađih, Draganom Benderom u Phoenixu i Ivicom Zupcem u Los Angelesu?
- Omele su ih ozljede, Bendera malo više, ali obojica su zaslužila prolazne ocjene za pokazano u rookie sezoni. Ozljede, pak, nisu ništa čudno jer njihova tijela još uvijek nisu dovoljno čvrsta za napore kakve zahtijeva NBA, ali Bender i Zubac su došli tu, adaptirali se i razvijaju se u pravom smjeru.
Bojan Bogdanović i John Wall
Na taj smo način došli do svima nama najzanimljivije teme. Reprezentaciju Hrvatske ovo ljeto čeka nastup na Eurobasketu, a negdašnji izbornik je bio jedan od zagovornika ostanka Ace Petrovića na toj poziciji.
- Aco je prošle godine napravio jako dobar posao i nije bilo razloga da ga ne nastavi. Žao mi je samo što se to nije dogodilo automatski nakon Rija. Imamo izbornika koji zna što hoće, ima ideju i što je jako važno ne radi u klubu, cijelo vrijeme se može baviti isključivo reprezentacijom. Što se tiče igrača, tu još uvijek imamo problem playa jer nakon Zorana Planinića i Roka Ukića koji je srećom još uvijek tu, nismo odgojili nijednog. Ne bih volio podcijeniti ostale igrače na toj poziciji, ali na svim ostalima smo daleko bolje pokriveni. Naime, bilo bi prirodno da uz Roka imamo jednog mladog koji će jednog dana preuzeti njegovu ulogu, jednog na barem euroligaškoj razini. Na žalost, to nije slučaj...
Što onda možemo u Rumunjskoj i Turskoj sljedećeg rujna?
- Ne treba srljati, stavljati momcima nekakav pritisak. Svi su dovoljno mladi da još puno godina mogu igrati zajedno i najvažnije je stvarati “kemiju”, graditi momčad s kojom se u jednom duljem razdoblju može konkurirati za najveće stvari. Broj NBA igrača ne znači automatski rezultat jer i svi naši konkurenti tome mogu parirati.
Neven Spahija tome svjedoči iz prve ruke tome...
- Kratica još kaže “national”, ali odavno je ovo World basketball association. I znate što je najveća pobjeda? To što danas klubovi gledaju isključivo kvalitetu igrača, ne zanima ih tko je odakle. Potpuno razumljivo s obzirom na to da imamo šezdesetak Europljana i ukupno više od 100 igrača izvan SAD-a. Najzaslužniji za to su R.C. Buford i Donnie Nelson, koji su otvorili San Antonio i Dallas za Europljane, doveli Parkera i Ginobilija, odnosno draftirali Nowitzkog. Isplatilo im se, a obojica se mogu osjećati prilično dobro kad pogledaju što su ti igrači napravili u posljednjih nešto manje od 20 godina.