Igor Miličić obranio je naslov prvaka Poljske. Nakon što ga je lani osvojio s Anwila, sada je to ponovio s momčadi iz Wloclaweka u jednoj ludoj seriji, u kojoj je naslov prvaka odlučen u majstorici protiv Toruna, i to gostujućom pobjedom Anwila.
Igor Miličić je s četvrtog mjesta krenuo u doigravanje, no usprkos nizu ozljeda, posebno u visokoj liniji, uz ludu pomoć svojih navijača kreirao je veliku priču.
- Mi smo imali veći proračun nego što je to slučaj bio lani, kad smo osvojili naslov, ali ove su se sezone i druge momčadi financijski podigle, a lani je tu bila samo mega momčad Zielona Góra. Ove sezone je Zielona Góra ostala jaka, ali su još barem tri momčadi bile blizu. S druge strane, mi smo ove sezone igrali i Ligu prvaka, bilo je to kroz sezonu mučenje, imali smo puno ozljeda, pa smo ritam, pravi ritam uhvatili tek krajem sezone, kad smo uhvatili i više priprema za utakmice.
Produkt stare škole
Već je Miličić spomenuo probleme s ozljedama, pa je tako doigravanje morao igrati bez Josipa Sobina.
- Sobin se ozlijedio uoči doigravanja, a do tada mi je bio glavni igrač, barem što se tiče obrane. Držao ju je, a mi obranu igramo na dosta specifičan način. Usput su mi se tijekom doigravanja ozlijedila još dva centra, oba veterana od 39 i 36 godina, pa smo tražili neka druga rješenja. Morali smo igrati puno small-balla, dosta preuzimati, uglavnom, s trenerske strane bilo je to zanimljivo...
On će sam o sebi govoriti kao o treneru koji više preferira obranu.
- Pa, ja bih se tako opisao jer u obrani dosta toga koristim, od zone 1-3-1, pa match-up zone, preuzimanja, onda i agresivne igre na picku s iskakanjima do centra. Da, rekao bih, moj je forte obrana, a opet, ispalo je da u posljednje tri sezone imamo najbolji napad u ligi. No, igramo neke netipične obrambene varijante...
Kad smo već kod trenerskih opcija, tko su uopće treneri od kojih Miličić uči?
- Ima nekoliko trenera koje volim pogledati. Recimo, dok je Andrea Trinchieri vodio Bamberga, neka njegova rješenja su mi zapala za oko, neke njegove akcije, specijali koje je radio, zatim tu je i Pedro Martínez, čiju košarku cijenim. Ali, opet, tu je ona stara škola, ipak sam ja produkt tog vremena, a kako sam jednu sezonu igrao pod Zmagom Sagadinom, on je na mene ostavio velik utjecaj.
No, morali su velik utjecaj na Miličića ostaviti i navijači Anwila. Bilo je to kompletno ludilo. I na domaćem parketu, ali i u gostima...
- I nije to bilo samo tako u finalnoj seriji, bilo je to tako i lani, pa cijele ove sezone. Mi imamo ludilo u našoj dvorani u Wloclaweku i kad igramo protiv posljednjeg na ljestvici. Uzmite samo to da se u 15 dana proda 3500 godišnjih karata, ovdje doista vlada anwilomanija. Hajmo reći, kao Zadar u najboljim danima, iako mi se čini da je ovdje na tribinama i luđe nego u Zadru.
Nakon dvostrukog naslova prvaka, ostaje li Miličić u Anwilu ili je vrijeme za dalje?
- Imam ugovor i za sljedeću sezonu, ali vidjet ćemo još.
Iskorištena prilika
Na koncu, je li se plasmanom Poljske na SP-u promijenio status košarke u toj državi?
- Promijenio se ovdje predsjednik Saveza prije nekog vremena i rade se velike stvari, dovedeni su sponzori i svi računaju da će pravi boom nastati tek nakon SP-a u Kini. Poljska je iskoristila svoju priliku i kroz kvalifikacije u kojima je mogla igrati sa svim raspoloživim snagama, za razliku od Hrvatske, a na ruku joj je išao i sam ždrijeb SP-a. U skupini su s Venezuelom, Obalom Bjelokosti i domaćinom Kinom, pa tu postoji šansa za iskorak.
Igor Miličić se vraća u Hrvatsku, ljeto će provesti u Istri. Hrvatska u njemu dobiva vrlo ozbiljnog trenera. Dva naslova prvaka u Poljskoj to će najbolje objasniti.