'Posljednji ples' Michaela Jordana kojeg je emitirao Netflix apsolutni je hit ovog proljeća.
Serija od deset dokumentaraca pružila je uvid u lik i djelo vjerojatno najboljeg košarkaša svih vremena s naglaskom na sezonu 1997/98, posljednju šampionsku čikaških Bikova.
Iako je serijal ispričao mnoge anegdote i izazvao brojne kontroverze, neke od zanimljivih anegdota nisu emitirane. Serijal završava Jordanovim pobjedničkim košem protiv Utahh Jazza u šestoj utakmici velikog finala 1998. godine.
Ali u serijalu primjerice nisu uopće spomenuti Jordanovi srednjoškolski dani, kasnija karijera u Washington Wizardsima. A nije spomenut ni njegov govor kod primanja u Kuću slavnih kada je 'pomeo' stare neprijatelje.
"U kampusu su između ostalih bili Patrick Ewing, i Len Bias, a Michael ih je sve pobijedio. Molili su ga da ostane i drugi tjedan, jer ga treneri žele vidjeti na djelu, ali njegovi roditelji su rekli ne jer si to nisu mogli priuštiti. Kansije su mu rekli da može ostati u kampusu ako će raditi kao konobar i posluživati druge dečke. Michael je bio MVP drugog tjedna kampusa, konobario je, posluživao im voće i sir, a onda ih pobjeđivao na terenu", otkriva zanimljivu srednjoškolsku Jordanovu anegdotu Jason Hehir, direktor dokumentarca koji kaže da je morao neke detalje izbaciti jer sve nije stalo.
A u dokumentarcu se nije našla priča o pokušaju New York Knicksa da dovedu Jordana u svoje redove 1996. godine. Na stolu je 'Gospodin Zrak' tada imao ponudu od 25 milijuna dolara godišnje zarade, što je predstavljalu povišicu od 653% u odnosu na njegovu tadašnju plaću u Chicagu. Jordan je ponudu odbio, a sljedeće godine u Chicagu su mu dali godišnju plaću od 33.14 milijuna dolara.
Zanimljiva anegdota koja nije prikazana je i ona o Patu Rileyju, tadašnjem treneru New York Knicksa koji se odmarao u luksuznom hotelu na Havajima kada mu je osoblje reklo da ima problem i da mora napustiti predsjednički apartman.
"Gospodine Riley, moramo vas premjestiti", rekli su Rileyju, kako tvrdi Hehir.
Riley je odluku prihvatio, a kada se kasnije spustio na bazen pogledao je na balkon svog sada već bivšeg apartmana i ugledao Jordana koji mu pobjednički maše. Jordan taj detalj nije zaboravio i spomenuo ga je u svom govoru pri primanju u Kuću slavnih.
A spomenuti govor pri uvrštenju u Kuću slavnih posebna je priča.
Na početku je Jordan brisao suze, a onda se kritički u natjecateljskom duhu dotaknuo srednjoškolskog trenera koji ga nije izabrao i čak je zahvalio 'vječitom neprijatelju' Isiahu Thomasu. Nije se zaboravio dotaknuti ni 'omraženog mu' Jerryja Krausea, generalnog menadžera Bullsa u njegovo doba koji nije došao na ceremoniju.
"Jerry Krause nije ovdje, ne znam tko ga je pozvao, ali ja nisam. Kažu da organizacije osvajaju naslove, ali ja ih nisam vidio da su igrali protiv Utaha kada im nije bilo dobro, ili sa bolnim gležnjem", rekao je tada, između ostaloga, Jordan.