Za nešto više od dva tjedna, 25. studenog u Draženovoj dvorani krenuti će za Hrvatsku vrlo zahtjevna igra. Veljko Mršić, izbornik reprezentacije koji je preživio ljetošnji neuspjeh na kvalifkacijama za Igre i dobio na temelju ranijeg plasmana na Eurobakest mandat i za kvalifikacije za SP koje upravo kreću (ali i za Euroabsket koji je nagodinu) ima zadaću dovesti reprezentaciju na svjetsku smotru koja će se 2023. igrati u Japanu, Indoneziji i Filipinima.
Koliko su te kvalifikacije teška muka, koliko su drugačije i opasnije od onih za Eurobasket svjedoči i prozaična činjenica da je za kvalificirati se na Eurobasket trebalo biti među 24 najbolje europske selekcije, a za probiti se do SP-a mora se biti unutar uskog kruga od 12 najboljih europskih vrsta. Koliko je to težak zadatak znamo i po tome jer se Hrvatska nije uspjela plasirati na protekli SP, onaj u Kini.
Niti onda, a niti će to tako biti sada u prva prozora, Mršić na dispoziciji neće imati sve najbolje ljude koje može pozvati u nacionalni dres. Nema onih iz NBA lige, nema onih iz Eurolige. Prevedeno, Hrvatska će biti lišena usluga Bojana Bogdanovića, Ivice Zubca, Luke Šamanića, Krune Simona, Ante Žižića, Marija Hezonje, a ozlijeđeni su Dario Šarić i Dragan Bender, dok Filip Krušlin još uvijek nema klub, ali bi njegovo ime ipak trebalo očekivati na popisu kandidata.
Čeka se Mršićevih 14
Kako je bazen iz kojih Mršić crpi reprezentativce uzak, onda je ući u kvalifikacije bez osam najboljih ljudi prilično veliki hendikep. Nije niti malo bolja vijest kad znaš da ćeš iste te kvalifikacije otvoriti sudarom protiv aktualnog europskog prvaka i aktualnog polufinalista Olimpijskih igrama. Jest, igrat ćemo 25. studenog u Zagrebu, možda i pred gledateljima, odnosno dosta njih pod maskama i s cjepivom u sebi, ali Slovenija na startu, pa onda i Finska u gostima tri dana kasnije iz sadašnje perspektive ne djeluje kao sigurne oklade za Hrvate.
A valjalo bi nam od te dvije utakmice dobiti barem jednu. Kad bi bile obje bilo bi to malo čudo i napunilo bi nas velikim nadama, kao što bi nas dva poraza gurnula još dublje u očaj.
Veljko Mršić će oko 15. studenog objaviti popis od 14 ljudi koji će kandidirati za 12 dresova za te uvodne utakmice i koji će upravo za dva tjedna krenuti s pripremama u Zagrebu. Hrvati ne igraju čarobnu novu sezonu, puno je to oscilacija, a neki starosjedioci znali su imati i kud i kamo bolja otvaranja sezona. Mršićev posao nije lagan, jer kad pošalje svoj izbor ljudi na Sloveniju zna i on da će svi očekivati da se ta utakmica dobije.
Slovenija, doduše, neće biti puna kao u Tokiju. I tamo ima pregršt problema, a nije Slovenija, kao niti Hrvatska nakrcana širokim kadrom, pa će izostanak Luke Dončića, Vlatka Čančara, Zorana Dragića, Žana Marka Šiška i Mikea Tobeyja koji je ozlijeđen, prilično razvodniti klasu koja je susjede dovela do europskog trona (tada je još igrao i Goran Dragić), ali i do polufinala OI.
Vraća li se Stipčević?
Ipak, očekivana petorka koja bi se mogla suprotstaviti Hrvatima, Luka Rupnik, Klemen Perpelič, Jaka Blažić, Edo Murić i Žiga Dimec je na papiru bolja od svake one koju će biti u stanju postaviti nasuprot njih Mršić.
Ili neće?
Mršić još ne otkriva adute, ali je nekako za vjerovati da bi se Sloveniji mogla suprostaviti petorka Roko Rogić, Mateo Drežnjak, Pavle Marčinković (Filip Krušlin), Roko Prkačin i Darko Planinić. Tko će tu još biti na popisu, za sada se ne zna, hoće li Mršić dodavati iskustvo Dominika Mavre ili Roka Stipčevića, hoće li se tu naći Miro Bilan i Željko Šakić, hoće li napokon, barem za drugu utakmicu protiv Finaca, moći uskočiti i netko od euroligaških igrača, poput Marija Hezonje, Ante Žižića ili Krune Simona...
Treba na koncu dodati i zbog čega su ove kvalifikacije značajne. Postavimo to ovako. Ukoliko Hrvatske ne pronađe put do svjetske smotre 2023. ona neće sudjelovati na Olimpijskim igrama 2024. Prvo sljedeće veliko natjecanje za Hrvatsku (nakon što odigramo sljedeće godine Eurobasket) bila bi prva sljedeća europska smotra 2025. godine. Bojan Bogdanović bi tada imao 36 godina. Prevedeno, ako se ne plasiramo na SP, moglo bi sljedeće ljeto biti i zadnje Bojanovo za Hrvatsku.