Nema tu tajni, Aleksandar Aranitović i Zagreb, barem onaj njegov sitni dio koji još uvijek dolazi na Cibonine utakmice, vole se javno. Ovaj Beograđanin, po majci Splićanin, u posljednje dvije sezone najbolji je Cibonin igrač. U četvrtak, nakon pobjede nad Splitom u teškom tjednu pod Tornjem, još jednom u nizu, Sani, kako ga svi zovu, potegnuo je na svoj način. Prvo je povezao 13 poena s kojima je ulovio prednost Splita na početku, a onda je držao obranu Cibonu s kojom su Vukovi stigli do četvrte pobjede u ABA ligi.
Pri tome je Aleksandar Aranitović dva puta tijekom utakmice, prvi puta kad je odlazio na klupu koncem prvog poluvremena, a onda i u završnici utakmice nakon jedne reakcije u obrani, zaradio ovacije s tribina. Kad poslovično hladni Zagreb nekome skandira ime, a ta dva puta orilo se dvoranom, “Sani, Sani!”, onda je tu sve jasno.
Jutro nakon junak ove priče je sažimao dojmove prethodne večeri.
- Prvi puta sam čuo ovacije kad smo nedavno igrali u Dubravi. I sjajan je to osjećaj. Ne postoji igrač na svijetu koji to ne želi čuti, osjetiti. I hvala navijačima, priredili su mi nevjerojatan osjećaj i osjetio sam se baš onako ispunjenim. Hvala, zaista hvala...
Sani Aranitović odmah se dotaknuo Bariše Krasića, pomoćnog trenera koji je sada uskočio u funkciju glavnog, barem dok i službeno ne zagospodari novi trener Dino Repeša.
Koliko je kaotična situacija u Ciboni, najbolje će ilustrirati podatak da ovaj novinar, koji tri desetljeća prati klub, nikada nije u tri dana razgovarao s tri trenera Cibone. Jakšom Vulićem na odlasku, Barišom Krasićem za kojega se u jednom trenutku mislilo da će biti stalni trener i novim trenerom Dinom Repešom. Kako je sve to proživljavala svlačionica?
- Naravno da sve to utječe na psihu igrača, uvijek je tako kad se mijenja trener. Naš sad već bivši trener Jakša Vulić napravio je odličan posao i na tome mu samo možemo biti zahvalni i zaželjeti mu puno sreće u nastavku karijere. S Barišom Krasićem smo cijelo vrijeme zajedno, svi ga znamo, znamo i koliko on razumije košarku, koliko je dugo u klubu i što je sve to prošao, pa smo protiv Splita igrali i za njega. I ta naša pobjeda bila je baš onako timska. Što se, pak, tiče novog trenera, s njim nikada nisam radio, ali čuo sam o Dinu Repeši dosta dobrih stvari i očekujem da ćemo i tu imati dobru suradnju.
Koliko je preostalo povjerenja svlačionice prema klubu, Aranitović je tu drugu sezonu, naslušao se i on svega i svačega?
- Nastojimo se držati terena što je to više moguće. U neke pravne stvari s kojima se klub trenutačno bori mi ne možemo ulaziti. Nadamo se samo da će se uskoro sve riješiti, pa će tako i čelnicima kluba, ali i nama biti lakše. S druge strane, to da se mi držimo našeg posla, terena, to pokazuju i naši rezultati.
Sani Aranitović igra odlično, igrao je tako protekle sezone. Uz sve probleme Cibone, iako je imao drugih ponudu, Aranitović nije želio otići iz Zagreba, iz Cibone. Jer, tu se sjajno snašao. Što ako se pak pojavi ponuda koju ne može odbiti, što ako se stvari u klubu ne poprave?
- Lijepo je za svakog igrača kad ima ponuda, ali ja jednostavno ne razmišljam tako. Ja sam sto posto glavom u Ciboni i ne želim razmišljati tako da postoje neke druge opcije.
Domagoj Vuković, jedan od one petorice seniora koji igraju paralelno i ABA ligu i FAVBET Premijer ligu, nekidan je kazao kako je od svih njih, Saniju Aranitoviću najteže, jer on igra punu minutažu cijelo vrijeme. Može li to izdržati?
- Stvarno to nije lako podnijeti, jer poklope se tri utakmice u četiri, pet dana. Evo, sad nas u nedjelju čeka Zadar u hrvatskom prvenstvu, a to će biti teška i fizički zahtjevna utakmica. Opet ću je morati igrati u velikoj minutaži, a to znači a mora tijelo dobro pripremiti za sve te napore. Imao sam u karijeri iskustva s teškim ozljedama i stoga na svoje tijelo moram dodatno paziti.
Sada slijedi odlazak u Zadar, s kojim Cibona nije mogla ove sezone u oba natjecanja.
Lani je Zadar bio prvak, ali Cibona je otvorila lanjsku sezonu s tri vezane pobjede nad Zadrom, prilikom kojih je Sani Aranitović bio zadužen za Luku Božića, uz pomoć ostataka momčadi i radio je taj obrambeni posao jako dobro. Uhvati li se nekada u razmišljanju da je Cibona, da je ostala kompletna nakon osvojenog Kupa, mogla i do naslova u protekloj sezoni?
- Prije svega nas je onda poremetio odlazak Marka Bakovića, jer ona je dosta toga donosio, posebno u obrani protiv Zadra. Zadar igra na poseban, specifičan način i predvodi ih Luka Božić kojemu svaka čast na načinu na koji igra. Sad, tko zna što bi bilo da smo ostali svi na okupu lani, jer mi smo nakon Bakovića ostali i bez Bundovića. Možda bi bilo drugačije u završnici, tko će to znati. Imali bi svakako više šanse, svakako. Zadar je nakon toga zasluženo postao prvak, dobio je glatko u finalu Split.
Za kraj, kao Beograđaninu, kako mu je vidjeti slike krcate Štark Arene na utakmicama Zvezde i Partizana i igrati u Zagrebu pred jedva tisuću ljudi derbi protiv Splita?
- Zagreb je svakako mirniji grad od Beograda, pa je možda i ponašanje publike mirnije ovdje nego u Beogradu. Međutim, nama je potpora naših navijača jako važna, mi smo osjetili i te kako podršku navijača i u utakmici sa Splitom, to nas je poguralo. A što se tiče Beograda, to vidite i sami, kad se okupio 20.000 ljudi na tribinama, onda to pogura i do velikih rezultata. To je doslovno šesti igrač, znači to dosta.
Pa ako se jednom sredi situacija s Cibonom, tko zna. Sani Aranitović, nema sumnje, to bi odmah potpisao. I ostao bi u Zagrebu dugo, jer on i Zagreb postali su savršen spoj.