Za razliku od, recimo, Ace Nikolića koji je odgojio plejadu srpskih trenera na čelu sa Željkom Obradovićem, ili još ranije s Božom Maljkovićem, u baštini Mirka Novosela ostalo je samo ime Ace Petrovića.

Bio je stariji Petrović jedno od ključnih igračkih imena velike Cibone. I kako se podizao u svojoj igračkoj klasi, a bio je u svojem picku i među najboljim playmakerima Europe, tako je rasla i Cibona. Gubio je Novosel utakmice odgajajući Acu Petrovića do one razine kad mu je počeo donositi u kontinuitetu. Bio je on tu važan i za dovođenje Dražena Petrovića s kojim je krenuo showtime u Zagrebu s dva vezana naslova prvaka Europe.

Otišao je u inozemstvo s onih famoznih 28 godina, pa je svakako bio jedan od onih koji su zakinuti s tim pravilom u kojemu je ondašnji Savez čuvao igračku klasu zarobljenu unutar avnojevskih granica. Međutim, u Scavoliniju je bio tek godinu dana, pri tome je trpao i asistirao koliko je trebalo, ali nije išlo duže. Novosel je morao iz Zagreba, skrasio se u Napulju, a Petrović je na koncu karijere zaigrao za Pepsijev Novi Zagreb. Dok se Mirko nije vratio u Zagreb na poziv Franje Tuđmana, a Aco Petrović se samo 32 godine igrački umirovio, pa najprije postao Novoselov asistent, a onda i samostalno preuzeo klupu Cibone.

Posljednja hrvatska medalja

Kao igrač bio je prznica, a kao trener je sve to otišlo na jednu stepenicu više. Bio je mlad, neukrotiv i talentiran. Cibona je bila jaka, dovoljno jaka da pronađe plasman u najboljih osam u Europi, ali ne za više od toga. I dok je naučio osvajati domaće trofeje na Ciboninoj klupi, preuzeo je i klupu reprezentacije, kad mu je bilo samo 36 godina, osvojio i uopće posljednju medalju za Hrvatsku, broncu s Eurobasketa 1995. Za vrijeme tog Eurobasketa Božo Miličević je već odlučio kako će na klupi Cibone nastaviti Jasmin Repeša, a Petrović je to, kao prevareni muž, posljednji saznao. I ljutit otišao u Sevillu, tada Caja San Fernando, današnji Betis.

I tu je briljirao, tu je ostvario najbolji rezultat u inozemnoj karijeri, jer je klub iz Andaluzije već u prvoj sezoni doveo do sedmog mjesta, a onda u četvrtfinalu s čistih 2-0 izbacio Real Madrid, kojega je tada vodio - Željko Obradović. Stigao je i do finala, gdje nije mogao preko Barcelone. Uveo je momčad iz Seville Petrović i u Euroligu. Pa se vratio u Cibonu. I time si, zapravo, pucao u nogu, jer mogao je imati impresivniju inozemnu klupsku karijeru.

Ante Čizmić/Cropix

Sa Cibonom, kasnije i sa Zadrom, ali i sa Cedevitom (stigao na Final Four Eurokupa 2011. i bio trenera godine tog natjecanja), opet je osvajao domaće trofeje, ali više tu nije bilo pravog kluba u Europi, jer to nisu bili niti Lleida, Anwil, Scafati, Rytas, pa i Pesaro na koncu klupske karijere.

Međutim, reprezentacije su bile u tom drugom dijelu trenerskog opusa ono što je Petrovića držalo debelo u sedlu. Imao je dvije velike šanse ponoviti medalje s Hrvatskom. Ispao je u četvrtfinalu Eurobasketa 2001. od Turske nakon produžetka, u utakmici u kojoj smo vodili i 18 poena viška i nakon koje se mogao dogoditi kompletni prevrat u hrvatskoj košarci, jer Petrović je tada bio u velikom ratu s gospodarom košarke u Hrvata, Dankom Radićem. Onda je 2016. godine senzacionalno vodio Hrvatsku na predolimpijskom turniru u Torinu, plasirao se u Rio, a tamo smo izgubili na jednu loptu od Srbije u četvrtfinalu...

S Brazilom na SP, ne i OI

Vodio je Aco još i BiH na Eurobasketu 2013., vodio je i Brazil, nakon što je 2017. s Hrvatskom ispao u osmini finala Eurobasketa. Brazil je odveo i na SP, tamo sredio Grke i Giannisa Antetokounmpa, ali nije pronašao put do četvrtfinala. Kao niti do Igara u Tokiju kroz splitske kvalifikacije.

Nakon Eurobasketa u Berlinu prihvatio je ponudu da bude sportski direktor posrnule Hrvatske, a u zadatak je dobio pronalaženje izbornika. No kako ga nije našao, Petrović je sam vodio posljednje četiri utakmice, ova u Splitu bila mu je, sa 64 godine, kako kaže, posljednja uopće na klupi. I u ožujku će predložiti izbornika na četiri do šest godina.

Bio je vulkan ispred klupe, a jedino što se može sa sigurnošću predvidjeti jest da će sada biti i vulkan u fotelji.

Uostalom, bez Ace Petrovića bi ovaj sport u Hrvata bio još dosadniji..

POGLEDAJTE NOVU ‘VAR SOBU‘

‘Ne pamtim da se ovo ikada dogodilo Hajduku u derbiju. Dva su velika problema bila jasno vidljiva‘. Tim riječima je Ilija Lončarević počeo analizu onoga što se događalo u nedjelju na Maksimiru u dvoboju između Dinama i Hajduka. Ostatak analize te utakmice, ali i svega onoga što se događalo u 23. kolu SuperSport HNL pogledajte u cijelom podcastu ‘VAR soba‘: