Čim su završile Igre u Parizu i nakon što su se Amerikanci dokopali novog zlata, krenuo je završni čin usporedbi. Koje su uvijek nezahvalne, jer svako vrijeme nosi svoje.
Tako je pred koji dan najmlađi u američkoj vrsti, onaj koji bi trebao jednog dana, vjerojatno već u Los Angelesu, biti prvi među jednakima u predstavljanju zemlje koja je izmislila košarku, dakle Anthony Edwards, otišao je u zlatnoj euforiji malo predalako. Pa je tako, između ostalog, veličajući sadašnji naraštaj igrača uspio kazati kako je razina talenta njegovih suigrača puno veća nego je to bila nekada. Edwards je zaključio kako je nakon Michaela Jordana svojom vještinom iskočio tek Kobe Bryant, a danas je takvih koliko želiš u recentnoj selekciji SAD-a.
Nije trebao dugo čekati da mu odgovori jedan od onih koji nikada nije znao šutjeti i čiji je autoritet u svijetu košarke ogroman. Uglavnom, Kevin Garnett, a o njemu je riječ, na te je Edwardsove riječi kazao kako niti jedan od igrača sadašnje selekcije SAD-a prije dvadeset godina ne bi mogao igrati s njima. Osim LeBrona Jamesa. Koji je bio tu i prije dvadeset godina.
Kao i uvijek, istina o ovoj priči nikada neće biti ispričana, jer se vremena ne mogu uspoređivati, a ovisno o sklonostima možete se namjestiti na jednu ili drugu stranu.
U nekoj idealnoj selekciji svih vremena, možda ne bi bilo mjesta za jednog Larryja Birda, a teško mi je zamisliti da danas jedan Anthony Edwards odluči neku NBA utakmicu u nastupajućoj sezoni igrati samo s lijevom rukom i pri tome zabiti protivniku trideset poena. Što je radio Bird.
Dar s neba
No, niti Birda - čije je rivalstvo s Magicom Johnsonom napravilo od NBA lige ono što je ona danas, a na sve je to kao šlag na tortu i dar s neba stigao Michael Jordan - ne bi bilo da prije njega nisu igrali nekakvi velikani, recimo, nedavno preminuli Jerry West.
Amerikanci su majstori u čuvanju ostavštine velikih igrača iz povijesti i o tome od njih treba učiti. Jer sve je to vezana štednja.
Ovoga tjedna Zagreb će biti središte košarkaškog svijeta, jer će se u četvrtak, 5. rujna, uoči 60. rođendana Dražena Petrovića, kojega bi proslavio koncem listopada, odigrati u Areni memorijalna utakmica za Dražena.
Ostavština Dražena Petrovića je velika, ogromna, ne samo u nas, a na tome uvijek treba zahvaliti neumornoj majci Biserki Petrović, koja je unijela silnu energiju u posljednja tri desetljeća otkako Dražen više nije među nama smrtnicima.
Ono što će se događati moglo bi, pak, biti završno poglavlje pozicioniranja Dražena Petrovića i svega što je on značio za generacije koje dolaze. Pomoći će utakmica u četvrtak, pomoći će i igrani film koji će ugledati svijetlo dana baš na Draženov okrugli 60. rođendan.
Aco Petrović je odradio košarkaški dio logistike, Zdenka Zrilić uhvatila se svih detalja organizacije, a prema dostupnim podacima u Areni će se u četvrtak moći vidjeti neka tehnološka čuda, premijerna za ovaj dio svijeta. I pri tome se ne radi samo o digitalnoj podlozi, na kojoj će se igrati utakmica...
Zapisano u kamenu
Na terenu će se zbivati okršaj između Teama Dražena sastavljenog od renomiranih aktualnih igrača iz europskih klubova i reprezentacije Hrvatske, a uz sam teren bit će čitava galerija spektakularnih gostiju, vezanih za impresivnu karijeru Dražena Petrovića.
Između njih bit će i neke od današnjih najvećih zvijezda ovoga sporta. Poput Luke Dončića, a možda se pojavi i Nikola Jokić.
Dražen Petrović u svoje vrijeme nije mogao biti razina na kojoj danas svijet tretira Jokića ili Dončića. Ali, da nije bilo Dražena Petrovića, da nije bilo onoga koji prije trideset i kusur godina pomicao granice i natjeravao iz večeri u večer Amerikance da shvate kako se ovaj sport igra i negdje drugdje, danas najbolji na svijetu ne bi bili Jokić ili Dončić.
Jer, bez obzira na svoj talent, koji je ponekad doista neshvatljiv, taj isti talent, ta njihova vještina ne bi bila oslobođena svih okova i postala dostupna za široki auditorij. Da nije bilo nekoga prije njih.
Svatko od nas, posebno od nas koji smo imali privilegiju svjedočiti vremenu u kojemu je igrao Dražen, zauvijek nosi neku svoju intimnu memoriju. Utjecaj Dražena Petrovića na košarku kao sport i mogućnost da najbolji danas budu i neki drugi osim Amerikanaca, ostat će vječna ostavština koja bi ovoga tjedna trebala postati “zapisana u kamenu”...