Bez obzira na ispadanje Hrvatske, gledali smo čaroliju - vikend kakav se u košarci nikad prije nije dogodio!

Bila su to čarobna dva dana i svi oni koji su gledali sve, imaju privilegiju za cijeli život. Ne znam hoće li se ikada ponoviti, sasvim sam siguran da nikada nije bilo tako.

Čak niti na Igrama nije bilo, ne u osmini finala, jer tamo se igra nokaut od četvrtfinala, svakako ne na Svjetskim prvenstvima. Nije do sada bilo niti na Eurobasketima. Sve do proteklog vikenda u kojemu je svatko, baš svako od 16 sudionika mogao proći dalje. Jer, jedino je Slovenija sredila Belgiju sa 88:72, dakle s preko deset poena viška, ali je ista ta Belgija u 31. minuti, samo devet minuta prije završne sirene vodila. I Dario Gjergja je nakon utakmice kazao pokoju i o tretmanu.

- FIBA nam govori mjesecima da ćemo svi biti u istom tretmanu, ali to doista nije tako. Jer nismo.

Suđenje je bilo najsporniji dio priče, i premda se možda nije vidjela tendencija, iako se Belgija ili Crna Gora neće složiti, svakako suđenje nije bilo na razini košarke koja se igrala.

Giannis Antetokounmpo

SOEREN STACHE Dpa Picture-alliance Via Afp

A ona je bila čarobna. Znali smo da je ovo natjecanje u kojemu će nastupiti čitav niz reprezentacija koje traži medalje, neke idu samo po zlato, znali smo i kako ovakvo sazviježđe nikada nije viđeno u Europi. Uostalom, od onih Galisovih vremena nitko nije strpao 40, ovdje do 40 broje Luka Dončić, Giannis Antetokounmpo, Lauri Markkanen, mogao je i Nikola Jokić da je igrao više kontra Italije. I pri tome njihove reprezentacije ne masakriraju protivnike, nije to slučaj iz 1957. godine kada je stanoviti Eddy Terrace u dresu Belgije strpao 63 Albancima. Ovdje se takve večeri događaju u utakmicama koje su na rubu.

Ova priča nije o pobjednicima, o onima koji će igrati u utorak i srijedu četvrtfinale. Ovo je priča o gubitnicima.

O nama ste sve pročitali, pa znate da smo, iako je Lauri Markkanen brojao do 43, a pri tome ga nismo pošteno udarili, imali šansu i mrtvi egal u zadnje četiri minute. Hrvatska je ispala. Hrvatska je na Eurobasket došla po medalju, najmanje po četvrtfinale.

Imao je Cedi Osman bacanja za pobjedu nad Francuskom, onda je još i Furkan Korkmaz izgubio loptu za Turke. Imala je Turska sve, a nije igrala sa Shaneom Larkinom. I Turska je ispala. Nakon produžetka. Turska je stigla na Eurobasket sigurno po medalju, a izbornik Ergin Ataman je pričao i o zlatu.

Imala je Litva spakirane Španjolce, morala je do pobjede jer je imala više klase, ali je nekako Sergio Scariolo dovukao Španjolce do produžetka u kojemu je eksplodirao Lorenzo Brown. Litva je, dakako, stigla na Eurobasket kao jedina od svih reprezentacija koja nije izgubila neku utakmicu u pripremama, i došla je najmanje po medalju. Ako ne po zlato.

Onda je Njemačka sredila Crnu Goru, i to nakon što je Crnogorcima u samoj završnici nije u kontri dosuđen nesportski faul, nego je puštena prednost, a toga nema u košarci. Crna Gora, nikada posloženija, nikada više momčad, ostala je zakinuta u ogledu s domaćinom.

Belgija je vodila Slovence u 31. minuti, a onda je Luka Dončić uzeo stvari u svoje ruke, a i suci su podlegli utjecaju momka za kojega neki tvrdi da će ovaj Eurobasket imati naziv “Luka Dončić 2022.” Koliko god to sada bedasto zvuči, Belgija je imala svoje adute.

Poljska je tek na koncu, u završnim minutama sredila Ukrajince, a bila je to utakmica u kojoj su i Ukrajinci mogla do pobjede. Da su mogli više koristiti visoku liniju, da je Mihaljuk odigrao bolje, da ga je Sokolowski slabije branio. Uglavnom, bila je to utakmica na klackalici.

Nikola Jokić

MICHAL CIZEK Afp

Česi su, pak, držali u šahu Grke do pred sam kraj. Satoransky je podijelio 18 asista, natjerali su Česi samo Giannisa na samo četiri poena u prvom dijelu i da Dimitris Itoudis nije na klupi pronašao osam poena Larentzakisa, uz svu Giannisovu genijalnost, Česi bi izbacili favorita, možda i prvog favorita za zlato. I to nakon što su Česi jedva prošli uvodnu skupinu u Pragu, jer je Satoransky zbog ozljede gležnja morao propustiti prve četiri utakmice.

I na kraju, Italija. I Gianmarco Pozzecco, koji je u svom ludilu nakon izbacivanja prvog favorita turnira, čak i po FIBA-i, Srbije, kazao kako je to “najveća pobjeda u povijesti talijanske košarke”. Talijani, koje je godinama pratio glas reprezentacije koju kad malo jače stisneš, kad primi batina, nestane s terena, sada je bila ta koja daje batine. I koja se bori. Srbija je ostala na Nikoli Jokiću, koji je često izgledao onako kako izgledala u Denveru kad ispada u play-offu. Tu je, sjajan je, ali nema ruku pomoći. A sam ne može. Ne može to niti Giannis, niti Dončić, i njima treba ruka pomoći. I Lauriju Markkanenu je, ako baš želite, trebao Sasu Salin.

Bila je to, da, baš čarolija. Utakmice na rubu, spektakularni potezi, hrpa emocija, navijački ogledi na tribinama, bio je to All Star vikend u Berlinu! Bez prenemaganja, akrobacija i žongliranja s inteligencijom. Samo s loptom.

Bio je ovo čisti sport. Kao nikada prije. Baš bombon.