Michael Jordan (58) sletio je u Split i odmah izazvao euforiju. Nema puno ljudi u svijetu koji to mogu. Jordan može gdje god dođe, u bilo koji kutak svijet, iako se košarke ostavio prije gotovo 20 godina. Čarolija "Bika koji leti" nikada neće izblijediti. Svi koji smo ga imali prilike gledati dobro znamo da je to tako. Najbolji svih vremena! I točka...
Jordan nije čovjek koji puno putuje. I koji puno priča o sebi, a posebno o svom djetinjstvu. Ovo je jedna malena priča o tome kako je odrastao, priča koja će možda otkriti komadić onoga što Jordan nosi u sebi.
U Wilmington, gradić u Sjevernoj Karolini u kojem je odrastao, odlazi rijetko. Katkad ipak navrati. Jednom je prigodom uz sebe imao i nekoliko prijatelja, htio im je pokazati gdje je odrastao. Kuća je i danas tamo, kažu srednje klase, nalazi se u ulici Gordon Road 4647, u blizini američke autoceste 117. To je adresa na koju je Dean Smith poslao pismo kad je dovodio Jordana na sveučilište u Sjevernoj Karolini. Stojeći ispred Jordan se - pričaju prijatelji - doimao iznimno sentimentalnim. Jedan od prijatelja s njim kasnije je rekao da mu nije bilo lako pričati, da su ga preplavile emocije. "I MJ je čovjek", objasnio je prijatelj. Htjeli su čak i pozvoniti na vrata ukućanima, ali Jordan ih nije želio uznemiravati.
"Vrlo rano sam imao podjelu svoje osobnosti", rekao im je Jordan: "Jedan sam bio kao javna osoba i sasvim drugi privatno."
Al Edgerton jedan je od onih koji su Jordanom puno toga dijelili u djetinjstvu. Dugogodišnji inženjer na Odjelu za prijevoz u Sjevernoj Karolini išao je s Jordanom u osnovnu školu. Al je upoznao Mikea u trećem razredu te su odrastali kao suigrači u tri sporta. Natjecali su se jedno s drugim u bejzbolu Babe Ruth tijekom brutalno vrućih ljeta u Sjevernoj Karolini. Kažu da je teško opisati kakve su to vrućine ako ih ne osjetite na licu mjesta.
"Mike je i kao dijete mrzio gubiti. Puno smo puta kartali u autobusu na putu do škole. Kad bi Mike gubio nitko nije smio izaći iz autobusa dok to ne promijeni."
Al kaže da je Michaela Jordana nakon školskih dana vidio samo jednom, prije možda i 30 godina, kada se tadašnja zvijezda Bullsa vratila u rodni grad kako bi otvorila košarkašku akademiju. Nakon otvaranja naletjeli su jedno na drugo, nasmijali se i pričali priče dobrih pola sata. Poznavali su iste ljude. Njihovi su očevi zajedno sjedili na njihovim utakmicama. Vozili su se istim cestama do škole.
"Ne poznajem Michaela", kazao je Al. "Uvijek sam ga poznavao kao Mikea."
Mikea odavno nema, a Michael Jordan će živjeti zauvijek. Nakon sezone 1997./98. Phil Jackson je pogledao u budućnost: "Znam da ću biti zaboravljen čim ovo završi. Svi! Osim Michaela. Michael će se pamtiti zauvijek. " Jackson je bio u pravu. Michael Jordan ima takvu moć da je "Posljednji ples" emitiran prošle godine izazvao nezapamćeni interes te imao nevjerojatnu gledanost. To je Michael Jordan...
Trener Sjeverne Karoline Roy Williams gledao je "Posljednji ples" i sjeća se kada je regrutirao Mikea Jordana. "Michaelovi roditelji James i Deloris bili su tako dobri prema meni. Roditeljima ne možete odati svu zaslugu, ali oni su ga vodili svojim primjerom. Naučili su ga teškom radu. James bi u punoj koncentraciji isplazio jezik, 'pokupio' je to od svog oca, a Michael od obojice."
Jordan uvijek putuje na stražnjem sjedalu automobila. Osim u Sjevernoj Karolini, kažu njegovi prijatelji. U Sjevernoj Karolini uvijek sjedi za volanom. I danas napamet zna sve ulice. Mnogi ljudi znaju da je Michael slomio nogu nakon tri odigrane utakmice u svojoj drugoj NBA sezoni, 1985. godine. Malo tko međutim zna da su njegovi roditelji prodali kuću u kojoj je odrastao, u kojoj su James i Deloris podigli svoju obitelj, samo 10 dana nakon što se dogodila ta ozljeda. Charlotte je za njih bila početak novog poglavlja života, baš kao što je to Chicago bio za Michaela.
Jordanovo iznenadno bogatstvo promijenilo je povijest njegove obitelji. Nijedan Jordan nikad nije doista napustio mali dio Sjeverne Karoline, smješten blizu autoceste 117 prije Michaela. James i Deloris preselili su se u New York samo na kratko, Michael je tamo rođen, ali su se vratili njegovi vratili u ruralnu Sjevernu Karolinu prije nego što je ostao bez pelena.
Prijatelji koji su se vratili s njim vidjeti tu staru kuću pričali su kako se sentimentalno parkirao ispred nje. Svatko tko je gledao "Posljednji ples" mogao ga je čuti kad se zagrcne pričajući o svom ocu. Možda je u tom intervjuu plakao jer je bio umoran, ili čak malo pijan što su neki sugerirali, ali možda plakao i zato što je osjećao mu je dokumentarac posljednja prilika da ljudima predstavi pravog sebe.
Michael je vlastito prezime pretvorio u sinonim za veličinu kroz sportsku marku "Jordan". Jordan Brand prodaje više od tri milijarde dolara godišnje odjeće i obuće, uglavnom ljudima koji ga nikada nisu vidjeli kako igra. Njegov logo na odjeći i obući nije identificiran u fokusnim grupama kao silueta stvarne osobe, iako se stvarno ime te osobe često ispisuje neposredno iznad ili ispod nje. Logo je postao simbol izvrsnosti, posebnosti, pomjeranja granica...
Jordan sa svojom obitelji živi u vili na Floridi. Uglavnom igra golf, u ozbiljnom poslu ga malo ima. Vlasnik je Hornetsa, ali tamo poslao uglavnom vode njegova braća. Michael im vjeruje.
"Moja najveća lekcija o ljudima došla je od mog oca. Mogao je razgovarati sa svakim. Mogao se slagati s bilo kim. Ali nikada nije puštao ljude u svoj život. Nikada nije dopuštao ljudima da osjete njegove misli. Njegove tajne. Ja imam te osobine. Mogu sjediti i razgovarati sa svim mogućim sponzorima, ili partnerima, a oni znaju samo onoliko koliko ja želim da znaju. Uvijek sam u stanju zadržati tu mističnost. Mogao si s mojim ocem razgovarati dva ili tri sata i ne doznati ništa. Ali u isto vrijeme reći ćete da je fin gospodin. Nikada nije odao nikakve obiteljske tajne. Imam tu osobinu. Držim je se čvrsto. "
Prvi slobodni muškarac loze Michaela Jordana bio je Richard James Jordan, rođen kao rob 1862., a tri godine kasnije oslobođen. Kad se približio 60. godini, nakon što je vidio i građanski rat i puč 1898., Richard se doselio u Wilmington. Obitelj Jordan preživjela je šest generacija u ovim okruzima s plimom i osekom, krećući se gore - dolje po autoputu 117, a dok je Mike Jordan bio dječak, živio je gotovo točno na mjestu gdje je živio i posljednji rob u obitelji.
Svaki dan prolazio je cestom 117, od kuće do srednje škole. Vožnja je trajala sedam minuta. Otprilike na pola puta nalazi se maleno groblje, okružuje ga ograda s lancima. Robovi su tu bili pokopavani prije rata. Mnogi su zapisi o groblju izgubljeni ili bačeni, ali u preostalim spisima taj je službenik pronašao papire koji pokazuju Richardovu udovicu i njegovog sina te snahu koji su tu pokopani. I Richard je gotovo sigurno tamo pokopan. Svih četvero u neoznačenim grobovima.
Možda i zato ne voli dolaziti kući, tamo gdje je sve počelo. Jednom je rekao da osjeti neke zlonamjerne snage koje čekaju da ga povuku natrag na ovo mjesto s kojeg je pobjegao. Ali i da dom ostaje izvor njegove moći. Jedne godine na Uskrs odveo je suprugu Yvette na Gordon Road, cestom kojom je kao Mike prolazio svaki dan, a sada ga je Michael opet prolazio s Yvette, pokazujući na svoj dom i na gimnaziju. Vozili su se gradom sat i pol. Yvette je postavljala mnogo pitanja. Znala je sve o Air Jordanu, o cipelama i prstenu, ali nije znala ništa o tome odakle to sve dolazi, gdje je Michael nastao i gdje je legenda započela.
Michael Jordan... Jedan od najpoznatijih ljudi na svijetu, košarkaš koji i nakon karijere ne silazi s apsolutnog vrhunca svojih moći, najluđi san rođenog roba Richarda Jordana.
Bik koji nikada neće prestati letjeti... I zato uživajmo što je nakratko sletio u Hrvatsku, u Split. U grad u kojem je odrastao njegov suigrač i veliki prijatelj Toni Kukoč. Koji ga ovaj put neće provozati podno Marjana i otkriti mu priče i legende grada u kojem je Toni odrastao i postao svjetski košarkaš. Mogli bi se voziti satima...