Nema toga ozbiljnog u košarkaškom svijetu tko posljednjih dana nije imao informaciju kako Lovro Gnjidić, velika Cibonina vrijednost na poziciji playmakera, ali i vrijednost hrvatske košarke, odlazi u Mornar iz Bara nakon ove sezone.

Jer, braća Pavićević, dvojac koji je od Mornara napravio instituciju regionalne košarke, bacili su oko na darovitog Lovru još u prosincu. Dakle, ova priča nije nova, ova priča je kad tad morala iscuriti, jer je, naprosto, u njoj bilo previše ljudi. Ova je priča morala iscuriti jer su pod Tornjem u situaciji kad su morali braniti svoje nerazumljive poteze, poput dovođenja Vlade Jovanovića, krenuli spinati s mantrom oko razvoja mladih igrača. I tu su upali u rupu koju su, nedosljednošću vlastite sportske politike, sami iskopali.

Postoje samo dva velika talenta u Ciboni, to su ljudi koji bi mogli dominirati našom košarkom u sljedećih deset, 15 godina godina i oni se zovu Roko Prkačin i Lovro Gnjidić.

Mornar već nešto platio

U vrijeme dok se čekalo da tek punoljetni Roko potpiše svoj prvi profesionalni ugovor u životu, zakomplicirao se slučaj s Gnjidićem. Naime, negdje tamo u prosincu, Lovro Gnjidić je zamrznut od strane Ivana Velića, tadašnjeg trenera, jer je propustio jedan trening. U isto to vrijeme, s obzirom da Gnjidić ima ugovor za još dvije sezone nakon ove, javio se Mornar iz Bara. Ono što, možda, nisu do kraja shvatili pod Tornjem, o tome kakav je Gnjidić potencijal, u Baru su prepoznali. I željeli su riskirati. Danas je logično za zaključiti - odnosi između Domagoja Čavlovića, direktora Cibone i braće Pavićević su jako dobri - kako je Mornar stupio u pregovore sa Cibonom.

Po jednoj priči taj je posao već zgotovljen, osim što formalno nije zaključen, jer na ugovorima nema (još) Gnjidićevog potpisa. Po istim tim pričama Mornar je već nešto platio za Gnjidića. I po istim tim pričama, Ciboni je bilo u interesu da se posao zgotovi što ranije iz najmanje dva razloga. Prvi je taj jer se gomilaju dugovi s obzirom da je dotok novaca iz Grada usporen i nitko tu ne vidi neka poboljšanja, a drugi je taj što se bliže gradski izbori te će nakon njih, kako sada stoje stvari u anketama, neka druga muzika s novim dirigentima svirati pod Tornjem.

Što se tiče Roka Prkačina, tu se stvari nisu promijenile, on će kad se zaključi sezona na put u SAD, tamo će pohoditi kampove uoči NBA drafta, a onda će se procijeniti odlazi je mladi kapetan na draft odmah ovo ljeto ili će se pričekati godinu dana. Naime, ukoliko budu postojala jasna jamstva da će Roko Prkačin biti u prvoj rundi drafta, on će u Ciboni igrati još samo mjesec dana. Kao i Lovro Gnjidić.

U tjednu kad je Cibona slavila 75. rođendan, a prije je toga stigla pobjeda nad Cedevita Olimpijom s kojom se kolo uoči kraja ABA lige izborio ostanak, kad su svima bila puna usta velike i perspektivne mladosti pod Tornjem, koju nosi baš tandem Prkačin - Gnjidić, iskočilo je iz ormara ono što su se pod Tornjem nadali da će procuriti tek nakon što se okonča sezona.

I sada sva ta šuplja priča o mladoj momčadi i treneru koji tu samo zbog njih pada u vodu. Nema više prodavanja magle, nema više maštarija, jer tko zna tko će uopće biti u Ciboni kad se sredinom kolovoza bude podbacila prva lopta na treningu uoči nove sezone. Kako sada stoje stvari, Roko Prkačin i Lovro Gnjidić neće.

‘Velika pobjeda Cibone’

Uostalom, Cibona je u najvećem PR debaklu, gorom od onoga kad je u prvoj utakmici sezone poražena u Zadru, a objavljen je tada naslov na klupskoj stranici “Velika pobjeda Cibone”, sada poslala priopćenje u kojemu se govori da Lovro Gnjidić nije prodan, demantira se sve i svakoga. Te se zaključuje; “Odlazaka igrača neće biti do kraja sezone!”

Da, s uskličnikom na kraju! Kraj sezone je za mjesec dana. Nitko nije niti pomislio da će Gnjidić otići sada kad su ionako svi rokovi za registraciju novih igrača protekli.

Cibona, dakle, nije ništa demantirala. Jer ne može. Cibona će ostati ogoljena poput prosjaka čim se okonča ova sezona.
No, Cibona će, ionako, u neki novi život - nadajmo se bolji nakon 15-tak godina poniženja - čim prođu gradski izbori.