U rano jutro srijede zaputio sam se u Cibonu. Uz još dva novinara pozvan sam kako bi nam klupski čelnici predočili, transparentno, jer se ta riječ često spominjala, u kojemu je stanju klub.
Na kraju hodnika
Primili su nas u uredu direktora kluba, u kojoj sada sjedi Ivan Matasić. Nikad me nitko u trideset i kusur godina u Ciboni do sada nije naručio na razgovor u devet ujutro, a bilo je ovo treći put ukupno da sam u direktorskom uredu na prvom katu. Taj prvi kat, onaj na kojemu se odlučuje pod Tornjem, izgleda prilično loše. Na zidovima se preslike novinskih tekstova o osvojenim trofejima iz devedesetih, pa sam tako pronašao i jedan svoj, onaj iz finala protiv Zrinjevca, tekst u kojemu je jasno stajalo kako je Cibona imala sudački poguranac za pobjede. I dan danas mislim da je taj tekst Božo Miličević, ondašnji direktor, ostavio na zidu kako bi se rugao...
Cibona je nekada gospodarila svim uredima na katu, a danas je klub sveden u dvije prostorije na kraju hodnika. Ostale je kancelarije zauzeo Grad Zagreb, odnosno kroz njih se upravlja dvoranom.
Da, bilo je ovo treći put da sam u direktorskom uredu, koji nikada nije bio, sjećam se dobro, oaza luksuza. Jednom mi je Božo Miličević najavljivao, valjda pola godine nego će se ona i dogoditi, ideju o ABA ligi, drugi put me Zdenko Antunović uvjeravao kako je spašena Cibona.
Britanac iz Italije
Prvo se doista i zbilo, drugo nije.
Sada su me, uz dvojicu kolega, direktor Ivan Matasić i član Skupštine kluba, Britanac iz Italije, rođen u Nigeriji, a indijskog porijekla, Hari Iyengar, pokušali upoznati s trenutkom u kojemu se nalazi klub. Bio je tu i sportski direktor Marin Rozić.
Iyengar, jedan od famoznih investitora u klub, ali ne i jedan od najvećih, doista postoji, upoznao sam se s njim, razgovarali smo i ostavio je dobar dojam. Želio je predstaviti cijeli plan, razumjevši trenutak u kojemu se nalazi košarka, posebno u Europi, ali i razumjevši da je imati pod kontrolom klub tako čvrstog brenda kakav je Cibona, nešto što se može tržišno iskoristiti u godinama koje dolaze.
Spojiti sportski klub s novim tehnologijama, približiti ga široj zajednici od 3,5 milijuna Hrvata, europskoj prije svega, ali i otvoriti neka tržišta, poput indijskog ili kineskog, koje će sigurno košarkaški rasti, odvesti jednog dana tamo Cibonu na neke utakmice, zavezati to kroz cijelu priču o razvoju klinaca - to bi bio nekakav plan investitora koji su svjesni da tu nema brzog povrata uloženog, nego je ovo utakmica na dugi rok.
- Možda je to mazohizam, ali mi u to vjerujemo, i sigurni smo da klub možemo postaviti na zdrave noge - otprilike bi bio rezime onoga što je član Skupštine kluba, predstavnik investitora - koji su upoznati sa svim detaljima - želio reći.
Uostalom, najveći od tih investitora, i to smo saznali, riječ je o Amerikancu, bio je dvaput na sastanku kod Tomislava Tomaševića i tu sada postoji dobra volja s obje strane, pa su sve priče o nekim sukobima na relaciji klub vs. Grad - prošlost. Iako je Cibonin upravljački dio u manje ureda na tom prvom katu nego što ih koristi Grad za upravljanje dvoranom.
Ivan Matasić je, pak, kazao kako je stranim investitorima trebalo prvo objasniti zašto nitko od hrvatskih investitora u Ciboni ne vidi šansu. I kad su shvatili ovdašnja vremena i običaje, ali i situaciju u kojoj je Cibona, slijedilo je vrijeme čekanja. Da, zaletjeli su se s onom presicom, koja se nalijepila na probleme s Gradom, pa i na rat u Ukrajini i cijela je priča zastala. Da bi se posljednjih mjeseci tražio izlaz, s nešto manje investitora, očito je, nego ih imamo danas. Moglo je sve otići u stečaj, možda za tako što postoje još nešto šanse, ali one su minimalne...
S 31. prosincem ukupni dug Cibone glasio je 5.9 milijuna eura. Od toga je 80 posto vjerovnika ili oprostilo Ciboni dug ili s njom sklopilo sporazum po kojemu će Cibona kroz dvije, tri, najviše četiri godine, sve te novce vratiti. Najveći problem je blokada na FINA-i koja iznosi 2,3 milijuna, ne eura, nego kuna. Klub, odnosno investitori ne mogu staviti na račun bilo koji novac jer će taj novac isti čas pojesti vjerovnici, pa onda isti neće moći biti upotrebljen za poslovanje kluba.
S dobrim dijelom vjerovnika na blokadi je već napravljen sporazum prema kojemu bi dio novaca dobili odmah, a dio će dobiti kroz rate, nešto će i oprostiti. No, ima još nekih prepreka, nekih vjerovnika koji se ne javljaju, i kako cijela stvar ne bi propala, jer sezona je pred vratima, traže se modeli rješavanja. I taj bi dio, nadaju se u klubu, mogao biti riješen za deset dana, do konca idućeg tjedna, tvrdi Matasić, najduže.
Onda bi Cibona mogla i službeno prodisati. Da, Josip Sesar, to je potvrđeno, bit će trener u sljedeće tri sezone, a omladinski pogon preuzima Marko Trninić. I Marin Rozić u suradnji s Josipom Sesarom sada sklapa momčad. Imaju na čekanju polovicu momčadi, s drugima se pregovara.
Mogla je Cibona, i to smo čuli, na pogon investitora imati pet milijuna eura za potrošiti u sljedeće dvije sezone, ali tada to ne bi kontinuirani, čvrsti rast, nego bi vrlo brzo klub došao u isto stanje u kojemu je danas. A sada se zidaju temelji za dugi život, uvjeravaju nas.
Izgladiti odnose s Gradom
Stoga je prvi zadatak skinuti blokadu na FINA-i, koja iznosi 2,3 milijuna kuna, onda sklopiti momčad koja neće biti skuplja od tri, tri i pol milijuna kuna. I ta će se momčad, kad već bude toliko jeftina, morati servisirati iz mjeseca u mjesec. To je nešto o čemu će ovisiti sljedeća, ali i svaka sezone iza ove.
Jer, to jedino ima smisla. A onda, planovi su veliki, Cibona želi postati ponovno klub koji igra Europu, a tek nakon toga možemo govoriti o planovima za neka treća tržišta.
Vraćati stare i ne raditi nove dugove, trebao bi biti put. I izgladiti do kraja odnose s Gradom, ne zbog dvorane, jer će u njoj ionako igrati Cibona, nego zbog toga da Cibona opet dođe u red onih klubova koji dobivaju financijska sredstva iz Grada, prema jasnim kriterijima. Svote o kojima govorimo, recimo, svote za proračun momčadi za sljedeću sezonu manje su od onoga što dobivaju danas neki drugi. I u gradu Zagrebu. I ne samo u gradu Zagrebu iz javnih kanala. Barem dok je klub udruga građana...
I dok se klub, kroz ideju investitora, ne bude mogao sam financirati.