Dario Šarić cijele noći nije stigao skinuti donji dio dresa u kojemu je večer ranije postao MVP finala ABA lige. Ozbiljno se slavilo te noći u Beogradu, jer imalo se i što. Cibona je jedini put u svojoj povijesti osvojila te 2014. godine ABA ligu u beogradskom finalu protiv Cedevite. Cibona je osigurala povratak u Euroligu u kojoj je nije bilo četiri godine, a Dario Šarić, iako je samo dva mjeseca kasnije išao na draft NBA lige, vrlo je jasno rekao:
- Želim ostati u Ciboni! Želim da se ova momčad zadrži, pojača ako se može i da igramo Euroligu koju smo izborili.
Lovrić vedrio i oblačio
Samo koji dan kasnije stigla je obavijest da Cibona odustaje od Eurolige. Samo koji dan kasnije je Dario Šarić potpisao ugovor za Efes, a kako je to učinio prije nego li je krenuo NBA draft, taj će ga paraf stajati sigurno pet, šest, ako ne i više mjesta na draftu.
Nije više bilo Šarića, nije više bilo Eurolige. Zašto se sve to dogodilo i do danas nije jasno. Čelnici Cibone, vedrio je i oblačio tada Ivica Lovrić, Bandićev pročelnik za sve i svašta, tvrdio je da Cibona nema novaca za zaigrati najbolje natjecanje izvan NBA lige. I Cibona je predala svoje mjesto Zvezdi, istoj onoj Zvezdi koju je svladala u beogradskom polufinalu. Predala je svoje mjesto pod nikada razjašnjenim okolnostima. Partizan, eto, koji je dobio pozivnicu za Euroligu sljedeće jeseni platit će tu pozivnicu 500.000 eura. Je li Zvezda ikada platila Ciboni da odustane od Eurolige? U papirima koji su nakon toga češljani po klubu - precizno ili ne - taj se podatak nije mogao naći. Pa je jedino logično zaključiti da je netko tu grubo oštetio Cibonu, jer je Cibona (klub, da bude jasno) ustupanje euroligaškog mjesta morala naplatiti...
Od tada do danas traje agonija, srozavanje do najnižih grana, dok je u isto vrijeme onaj klub koji je preko Cibonine dobre volje stigao u Euroligu svoje igranje u tom natjecanju višekratno iskoristio. Zvezda je uskrsnula, Cibona se gasi. Tako nekako.
Naravno, nije se zadržala na okupu niti momčad, ne samo Darija Šarića, nakon te 2014. godine. Jerrell Blassingame je čak započeo iduću sezonu, nadao se i on da može ostati, ali love nije bilo. Otišao je i Darko Planinić, Davor Kus i Marin Rozić su bili godinu dana stariji, dok su Slaven Rimac i Jurica Golemac u neimaštini kojoj su svjedočili počeli opet stvarati nešto novo, gurnuli su u vatru Filipa Krušlina, Dominika Mavru, na pragu prve momčadi bili su Ivica Zubac i Nik Slavica, pokušalo se krpati s Andrijom Žižićem i Damirom Markotom, bolji je bio Marko Jagodić-Kuridža, no to je već postala momčad daleko mutnija od onoga Šarićevog sjaja sezonu prije...
Cibona se tada, realno, raspala do te mjere da ju je godinama kasnije bilo teško sastaviti. Kao što se raspala nakon odlaska one momčadi koju je dvije godine gradio Velimir Perasović od ljeta 2008. do ljeta 2010. godine. U proljeće te 2010. godine Cibona je posljednji put u svojoj povijesti igrala Top 16 fazu Eurolige, štoviše imala je posljednju utakmicu u Vitoriji za proći u osam najboljih. To je bilo one godine kad je jedini puta do sada košarka do vrha napunila zagrebačku Arenu jer je igrano finale ABA lige protiv Partizana, pa se dogodio, znate već, Kecman...
Bogdanović ostao sam
Nakon toga je Velimir Perasović otišao u Efes, klub je napustio i prvi igrač Marko Tomas, njegova desna ruka Jamont Gordon, nije tu više bilo Lukše Andrića ili Vedrana Vukušića. Klub je između dvije sezone bio u previranjima, pa je Ivo Jelušić prepustio mjesto predsjednika Vlatku Previšiću, dok je love bilo puno manje nego ranije.
Za trenera je stigao Zdravko Radulović, a onaj koji se školavao u prethodnoj sezoni, Bojan Bogdanović, dobio je sve uzde momčadi, ali bez ozbiljnih leđa sa strane. Ta ista momčad, iako puno jeftinija od one prethodne, nije opet bila plaćena. Grad je namjeravo posve zagospodariti klubom (i preostalom imovinom, ispostavit će se kasnije), pa jedno vrijeme nije bilo niti struje, niti tople vode u dvorani, a na utakmici protiv Barcelone, euroligaškoj utakmici, cijela je dvorana šutjela u znak protesta što se to s klubom zbiva. Stigli su oko Nove godine spasitelji iz Grada, obećanja su bila velika, ali brzo se ispostavilo kako su to tek tlapnje.
Cibona je ušla u razdoblje hibernacije, koje se malo uzburkalo na početku sezone 2013./’14. kada je za trenera stigao Neven Spahija i kada je složena jaka i skupa momčad, no kako je krenulo rezultatski čupavo, Spahija je odstupio, stigao je Slaven Rimac, a Milan Bandić je želio momčad bez stranaca pa su otpušteni neki igrači, dok su Rimac i njegov pomoćnik Golemac uspjeli su tek spasiti Jerrella Blassingamea, ali i zadržati Darka Planinića te iste sezone mimo svih prognoza osvojiti ABA ligu.
Igrice oko Brankovića
Cibona je protekle sezone osvojila oba domaća trofeja, što joj nije pošlo za rukom od 2013. godine. Neki su mladi igrači dobili krila, a kad je Vlada Jovanović zamijenjen Gašperom Okornom, momčad je prodisala i odigrala neke zanimljive utakmice do kraja sezone. Međutim, obećanja o investitorima koji spašavaju klub još se nisu dogodila, a uništavanje svega što je imalo smisla od strane one bivše uprave, dovelo je Cibonu do razine gašenja.
Nešto se sada pokušava spasiti, Aco Petrović ima svoju inicijativu, klub radi s druge strane, a kako to ide trebali bismo doznati vrlo skoro, jer se mora početi sklapati momčad za sljedeću sezonu. I tu se već jako kasni.
Cibona je imala, osim Danka Brankovića, koji je u igricama bivšeg direktora i svojeg agenta nije produžio ugovor s klubom kad je trebalo, imala sve igrače pod ugovorom za sljedeće razdoblje. I mogla je na temelju istih ugovora - da su igrači bili redovno plaćeni - zaraditi odštete, možda i cijeli milijun eura prihoda. Međutim, bez odštete je prvo Nathan Reuvers potpisao za Reggio Emiliju, onda je Toni Nakić ovaj tjedan pristupio Breoganu, da bi Cedevita Olimpija objavila u četvrtak kako je dovela Lovru Gnjidića.
Isti taj Gnjidić, podsjetimo, lani je trebao završiti u Mornaru, čak je sklopljen dogovor o tome, a posljednja svota koja je trebala stići u klub od strane momčadi iz Bara za Gnjidića bila je 200.000 eura! Nije malo, zar ne?
Puno je to više od ogromne nule za koju je sada Gnjidić otišao put Ljubljane. Tih 200.000 eura, da i to bude jasno, ljetos su odbili Mladen Bušić, tadašnji predsjednik i Domagoj Čavlavić, tadašnji direktor...
Čim pronađu nešto konkretno iz kluba će i službeno otići Amar Gegić i Jose Vildoza, što se tiče potonjeg to i nije loša vijest, a za sada još osluškuju razvoj situacije Roko Prkačin i Mateo Drežnjak. Nema ugovora niti Krešimir Radovčić, ali on se načelno dogovorio još na kraju sezone oko ostanka, s tim da i Radovčić čeka rasplet priče oko egzistencije kluba.
Otišao je i Gašper Okorn u Krku, pa Cibona trenutačno nema niti trenera. Kako se može čuti niti omladinski pogon, koji je na svim natjecanjima mlađih kategorija briljirao u protekloj sezoni. Koliko tu ima potencijalnih igrača za prvu momčad, drugo je pitanje, ali Cibona je prvak u kategorijama U-13, U-15, U-17, dok je u U-19 izgubila je tijesno finale od Cedevite Junior. Navodno se cjeli pogon prebacuje u Akademiju Cibona, što god to bilo, valjda ćemo uskoro doznati...
Kako pričati o sportu?
Kao što bi trebalo doznati i u kojemu će smjeru klub. Indicije govore da će se nešto igrati. Koliko će to što će se igrati biti dobro, vrijedno, tek treba vidjeti. Iako je činjenica da je i to što će se igrati, ipak bolja vijest od one koja je prijetila a govorila je da se više uopće neće igrati...
Kako bilo, Cibona - uzeli smo ove tri momčadi u posljednjih 12 godina - je tri puta propustila priliku da bude nešto više. Kontinuitet je u sportu jedna od najvažnijih stvari. Ali, o kakvom mi sportu pričamo, kad se njime bave oni koji sa sportom imaju malo ili niti malo veze. A drmaju svime, vedre i oblače dok su u foteljama, a kad se iz njih maknu, klub ih zanima isto onoliko koliko ih je zanimao prije nego li ih je netko rukopoložio na te pozicije. Prevedeno, ne zanima ih uopće...