Dva "šoka" priredio je Dario Gjergja (50), zadarski i hrvatski trener s belgijskim "habitusom", u košarkaškim krugovima unazad nekih šest mjeseci. Prvo je ljetos nakon 17 godina u Belgiji i 14 uzastopnih naslova prvaka koje je osvojio njegov Oostende, preselio u Francusku, gdje je preuzeo Limoges, posrnulog velikana, ali i još uvijek jedini klub iz te zemlje koji je osvojio naslov prvaka Europe, da bi prošli tjedan krenula priča koja je zaključena u ponedjeljak njegovim službenim imenovanjem za izbornika reprezentacije BiH nakon što je sedam godina sjedio - uvjetno rečeno jer taj nikad ne sjedi - na klupi Belgije...
I tako će najtrofejniji trener u povijesti belgijske košarke ovu 2025. godinu zaključiti kao trener Limogesa i izbornik BiH, uz neizbježne komentare "što mu to treba kad je u Belgiji imao status kakav je imao".
Međutim, dva poteza koja je povukao Dario Gjergja, usprkos svemu što jedna takva promjena donosi, itekako imaju smisla jer trenerski poziv temelji se, valjda, na tome da ideš naprijed, tražiš nove izazove, što Limoges i BiH svakako jesu. I pritom trebaju baš ono što ovaj zadarski stručnjak radi najbolje - izgraditi nešto novo za bolju budućnost.
Zadržimo se u ovom slučaju na reprezentaciji BiH koja je ljetos tek drugi put u svojoj povijest i prvi nakon debija davne 1993. godine, pronašla put do nokaut faze Eurobasketa, preko jedne Španjolske se plasirala u osminu finala, i to bez svog najboljeg igrača, ozlijeđenog Džanana Muse. Taj uspjeh potpisao je Adis Bećiragić koji se potom povukao s izborničke pozicije zbog zdravstvenih problema, u međuvremenu su istaknuti reprezentativci ušli u otvoreni rat s čelništvom Saveza, kapetan Miralem Halilović objavio je da se povlači iz nacionalne momčadi, dok uskoro kreću kvalifikacije za SP koje BiH otvara protiv europskog viceprvaka Turske te svjetskog i olimpijskog viceprvaka Srbije...
Situacija, dakle, ne izgleda nimalo bajno za Darija Gjergju koji uskoro treba objaviti svoj prvi popis reprezentativaca, ali ako je ovaj Zadranin na nešto navikao, onda je to - graditi iznova. Jer, recimo, posljednje desetljeće i pol je skoro pa svako ljeto morao iznova graditi svoj Oostende koji je iz sezone u sezonu pod njegovim vodstvom redovito promovirao igrače za jače i bogatije klubove. U tih 14 godina su kroz Gjergjine ruke - što u klubu, što u reprezentaciji - prošli Matt Lojeski, Pierre-Antoine Gillet, Sam Van Rossom, Quentin Serron, Mateusz Ponitka, Retin Obasohan, Ismaël Bako, Mikael Jantunen... I svaki je kasnije bio bolji igrač, nego što je to bio prije no što je došao kod njega.
Rekonstrukcije momčadi koje je pak Gjergja radio iz godine u godinu nikad pak nisu mijenjale na stvari, baš u svakoj od njegovih 14 sezona na klupi je Oostende na kraju bio prvak Belgije, uzeo je usput i osam kupova, četiri belgijska i tri BNXT (Belgija i Nizozemska) superkupa. Ukupno 29 trofeja plus još jedan Superkup koji je Gjergja osvojio dok je vodio Liege, svoj prvi klub kao samostalni trener. Dakle, 30 "kanti" u 16 godina.
Prije toga je pak jednako uspješan bio i kao pomoćni trener Draženu Anzuloviću, prvo u Zagrebu, onda i četiri godine u euroligaškoj Ciboni s kojom je triput bio prvak Hrvatske, pa s Charleroiem jednom prvak Belgije na početku svog puta u toj zemlji.
Sve to je pak prolazilo prilično nezamjetno u Hrvatskoj, ponekad čak i uz dosta podcjenjivačkih tonova, ali znate onu još iz Novog zavjeta kako je "najteže biti prorok u svom selu". Dario Gjergja je definicija te izreke u kontekstu hrvatske košarke s kojom je u posljednja gotovo dva desetljeća - otkad je 2007. s Anzulovićem otišao u inozemstvo, dok ga u Ciboni nisu prepoznali, odnosno nisu mu htjeli dati momčad u ruke unatoč nekim obećanjima tadašnjih klupskih čelnika - jedini ozbiljan "susret" imao kao pomoćnik Velimiru Perasoviću na Eurobasketu 2015.
Bilo je kasnije nekakvih kontakata, interesa tada euroligaške Cedevite ili posljednjeg, najrazvikanijeg, kad ga je Aco Petrović, tadašnji sportski direktor Hrvatskog košarkaškog saveza, navodno s preporukom, uz Josipa Sesara, 2023. predložio Upravnom odboru za novog izbornika. Međutim, taj UO je izabrao Sesara, da bi Petrović nakon toga podnio ostavku na svoju funkciju, makar će vjerojatno zauvijek ostati nejasno zašto - ako je već smatrao da je Zadranin najbolje rješenje - nije jednostavno predložio samo njega.
Kako bilo, i taj je "brod otplovio", Dario Gjergja se ni tada nije vratio u hrvatsku košarku. I neće - kako stvari stoje - još jako dugo. Što je u konačnici za njega možda i bolje...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....