Ako je suditi po opatijskom tunriru, kojega je Cibona osvojila, demoliravši Pesaro u finalu (80:51), a prije toga skinuvši u polufinalu skalp Partizanu i Željku Obradoviću, onda je najveće pojačanje Vukova uoči nove sezone - Danko Branković.
Ovaj 22-godišnji Zagrepčanin u kojemu je 217 cm, između dviju sezona napredovao je za 30, 40 posto i danas je to ozbiljan centar. Na koncu prošle sezone, a ima od tada samo tri mjeseca, Branković je još uvijek bio upitnik.
Naime, u vremenu kakvo danas vlada u košarci, ovakvi visoki igrači, nisu više strateška prednost, znaju oni biti i mana, ciljano mjesto na kojemu onaj protiv kojega igrate radi prednost. Ukoliko se u takvom kršnom momku ne krije prava vrijednost. Danko Branković je popravio svoje tijelo između dvije sezone, sada je čvršći, stabilniji, a samim time on je postao i ozbiljno oružje Cibone.
Usput, valja i to reći, uz ogradu kako je do početka sezone dva tjedna i da je prerano za bilo kakve zaključke, možemo ustvrditi da Cibona ima bazu. Ona je uvijek ogledalo trenera, a tu Vlado Jovanović, u ovih mjesec dana priprema napravio velik posao i na tome mu treba čestitati. Cibona, naime, igra momčadsku obranu, agresivna je, svih pet igrača vjeruju u ideju obrane, a kad je tako, onda temelj postavljen. I sve što kasnije bude dolazilo tijekom sezone bit će nadogradnja. Uz ovakvu obranu, napad može biti samo bolji. Bit će dana, poput finala protiv Pesara kad će šut služiti, pa će protivnik biti u nokautu poput Pesara u petak, bit će dana, kad šuta neće biti, jer ovo nije momčad visokog šuterskog ranga, ali uvijek bi tu trebala postojati obrana.
Za dodatak napadačkog arsenala Vukovima će trebati napadački agresivniji Roko Prkačin i nešto razigraniji Jose Vildoza, pa i Toni Nakić. Tada će to biti pun paket.
No, vratimo se Brankoviću. I prije nego ponešto čujete od njegovim razmišljanja, riječ, dvije Vlade Jovanovića.
- Na njemu je da samo ovako nastavi. Neću ga previše hvaliti, ali ono što je pokazao u ove dvije utakmice jasno govori o njegovoj kvaliteti. No, kao i cijela momčad, tako i on, moramo rasti iz utakmice u utakmicu, iz treninga u trening. I svemu tome biti na sto posto, jer samo tako ova mlada momčad može igrati.
A sad Danko Branković, ili Brankec, kako mu tepaju suigrači.
- Osjećam svoj napredak i iza toga stoji rad kroz cijelo ljeto. Za ovo sam sve radio. Snašao sam se, prihvatio sam svoju ulogu u ovoj momčadi i čini mi se da smo u stanju napraviti velike stvari. Bolji smo nego lanjske sezone, puno smo mlađi, puno više trčimo, lopta nam je puno protočnija. Nema tu više soliranja, nitko nije sebičan i sve to skupa jako dobro izgleda. Mislim da nas čeka stvarno dobra sezona.
Danko Branković je vrlo pristojan momak. S njim će biti lako raditi intervjue.
- Za to što su mi noge stabilnije, što sam u stanju bolje koristiti svoje tijelo zaslužna su dva kondicijska trenera. To je zasluga Ivana Antunovića i Krševana Sorića. Uoči priprema i tijekom priprema, to je bio rad na nogama, teretana, trčanje, kako u dvorani, tako i vani. Samo rad i rad...
Kad se krenu igrati ozbiljne utakmice, onda će se ciljano raditi skautinzi. Lani je, dok je Branković bio na parketu, ideja protivnika bila napadati Cibonu baš preko picka na kojemu bi bio Branković. Toga je ovaj momak i te kako svjestan, stoga su mu lateralne kretnje bile u fokusu rada preko ljeta. Kako ne bi bio hendikep, nego veliki plus Vukova, čovjek spreman gospodariti reketom, mijenjati šuteve protivnika, biti Cibonin - Rudy Gobert...
- Puno sam bolji u lateralnim kretnjama, jer je došlo do eksplozije u radu. Samo rad, rad i tako cijelo ljeto. Lateralne kretnje su bile fokus, spustio sam se stavu, sigurno sam danas u odnosu na kraj sezone 30 posto niži u stavu, ali i 30 posto eksplozivniji na nogama nego sam to bio na koncu sezone. Cilj je kod visokih igrača da budu što je moguće spušteniji u obrani. Ukoliko smo na ravnim nogama, od toga nema ništa, čim te netko napadne, u problemu si, na petama...
Što može ova Cibona ove sezone, čemu se navijači mogu nadati nakon što je iza ostala sezona ne bez trofeja, nego bez finala?
- Prvobitni cilj je ostanak u ABA ligi. Drugi cilj je osvojiti domaće prvenstvo. Što će biti dalje, vidjet ćemo. Po meni, to je moje mišljenje, mi smo u stanju biti u najbolja četiri kluba u ABA ligi. Ali, za sada ne znam kako će se to razvijati, hoćemo li ostati na okupu. No, ukoliko nastavimo, mi stvarno možemo biti u najbolja četiri, najboljih pet u ABA ligi.
To bi bilo lijepo, uz navijače iza sebe.
- Da, tome se nadam.
Dok su mu prozivali ime u Opatiji, dok su ga proglašavali najboljim igračem turnira, Danku Brankoviću je, vidjelo se to dobro, bilo pomalo neugodno. Suigrači su mu davali podršku, galamili su "MVP, MVP..."
- Nisam navikao na sve to. Ovo mi je prvi puta da dobivam nekakvu nagradu, tako da sam ostao malo zatečen. Ali, znate kako se kaže, za sve postoji prvi put.
Danko Branković je u Opatiji izgledao kao da to neće biti i posljednji put. Cibona je, štoviše, izgledala kao da joj podizanje pehara u Opatiji, neće biti jedini put ove sezone...