Ne znam jeste li uspjeli gledati. Ako volite košarku, ma čak i ukoliko je ne volite, a štujete sport, šteta je ako niste. OK, možda sam dosadan, znam da svoje u redakciji maltretiram već godinama, ali opet je riječ o - Luki Dončiću.
I načinu na koji je odigrao utakmicu protiv Španjolske, utakmicu u kojoj mu baš ništa nije išlo na ruku, utakmicu u kojoj je pokazao zašto je velik. Neću ovdje ulaziti u procjene jesmo li ikada gledali boljeg košarkaša koji se rodio u Europi, na koncu dana to je sve subjektivni osjećaj, pomiješan s razdobljem života koji ste živjeli i u kojemu se realizirao neki od najvećih koji ulaze u ovu priču. Luka Dončić definitivno je među njima. Luka Dončić ono je zbog čega danas košarka, doduše, teško to možete vidjeti ukoliko ste pretplatnik isključivo HRT-a, odlazi u neku novu sferu.
Sergio Scariolo najveći je taktičar na olimpijskom turniru. Španjolski izbornik talijanski je mudro složio "catenaccio" za Luku Dončića. Nešto ranije je Sergio Hernandez na klupi Argentine pokušao zatvoriti ostale, pa se tu Dončić malo nasmijao, onda je krenuo zatvarati njega, ali tada su se već razgoropadili ostali Slovenci. I jedan Amer, Mike Tobey.
Scariolo je odredio Victora Clavera i Alberta Abaldea kao ljude koji će biti u prsima Luke Dončića. Nakon picka kojega bi pozvao Dončić, uslijedilo je agresivno udvajanje na Slovencu, a ukoliko bi ovaj čarobnjak pronašao izlaz iz te gužve, netko je već rotirao u obrani Španjolaca, najčešće Ricky Rubio i namjestio se na faul u napadu.
Luka Dončić tako je skupio tri penala do konca prve četvrtine. Reket, njegovo omiljeno igralište, bio je pun kao šipak, na šutu su bila dvojica uz njega. Luka Dončić imao je prvi veliki problem na Igrama.
U jednom trenutku činilo se da tu neće biti kruha za Slovence, jer je Rudy Fernandez povezao dvije trice i svjetski je prvak imao 12 poena viška nad europskim. Luka Dončić nije ulazio u reket, ostao je šutu za dva na 0-2, ali je skupljao je koliko treba toga na skoku i tražio je ljude koji mogu dati ruku. Vlatko Čančar živi čudesne Igre i opet nije zakazao, a kad je Mike Tobey povezao neke napadačke skokove, kad je trčao u kontre, ali i primao asiste od Dončića, Slovenija se u posljednjoj četvrtini opet vodila. Onda se za kraj ukazao i Klemen Prepelič.
Luka Dončić posve se prilagodio, sam, poput najvećeg rutinera, pročitao je utakmicu kako je čitaju samo oni najveći i najposebniji. I ostao kratak samo asist od triple doublea. Što je za FIBA košarku, za strane pomoći koje vrebaju na svakom driblingu već samo po sebi malo čudo.
Da, Luka Dončić je ostao i dalje neporažen. Na devet pobjeda s Eurosbasketa 2017., uz četiri pobjede na kvalifikacijama za Igre u Kaunasu, sada je dodao i uvodne tri na Igrama. Čistih 16-0 u dresu Slovenije. I broji se i dalje.
Ovoga puta se bunio, pričao je sa sucima, ali na koncu i opet se smijao. Luka Dončić kao inspiracija klincima iz cijelog svijeta, dečko za kojega nema rješenja, nema obrane, nema taktike koja ga može slomiti. Preživio je namazane Španjolce, tu legiju staraca, preživio je i dvije trice Pau Gasola, ako baš želite, u zadnjih deset minuta.
Bila je to čarolija. Na 12 poena, 14 skokova i devet asista u 34 minute igre. I da ne zaboravim, ona tri penala iz prve četvrtine stajala su mu uz ime do konca utakmice. Čuvao se do kraja, kao da je njemu 41 na leđima, a ne Pau Gasolu.
Slovenci su u četvrtfinalu, i prije nego li su počele Igre vidio sam ih na postolju. Ne znam hoće li uspjeti, ali znam da bi Luku Dončića mogao gledati svakog dana, po tri puta dnevno. Možda je njegova košarka nerazumljiva za široke mase ako ostane na 12 poena, kao protiv Španjolske. Ali, u svakom potezu krije se mala genijalnost.
Kad cijela Španjolska, kad se svjetski prvak na terenu bori samo kako da spriječi naume jednog čovjeka, onda je to nešto posebno.
Vrijeme dočeka je u nas. U Puntu, na Krku, mogao bi biti i još jedan. Kad se vrati Luka Dončić u svoje omiljeno ljetovalište. Da mu se oda počast. Zato jer to što radi mijenja ovaj sport.
A do konca Igara, tko će to znati, možda uspijete i štogod od tog savršenstva i pogledati.