Odlaze jedan za drugim velikani sporta, nažalost pridružio im se i Damir Šolman (rođen 1948. u Zagrebu), jedan iz galerije velikana, jedinstvenih košarkaša, u biti sportaša džentlmena, čovjeka koji je za života postao jedan od simbola nenadoknadivih igrača, po svojem ponašanju zaista uzor za sve generacije.
Šolman je odavno upamćen, ubilježen u kolektivnu memoriju košarkaškog kluba Split, alias Jugoplastika, jer je zajedno s Ratom Tvrdićem i nedavno pokojnim Petrom Skansijem predstavljao udarni tercet, koji je priuštio neopisivu radost splitskim ljubiteljima košarke kad su 1971. pobjedom nad Lokomotivom u Zagrebu, "žuti" prvi put trijumfirali u prvenstvu bivše države. U svojoj karijeri Šolman je bio izuzetni strijelac, ali njegov presudni, dragocjeni, pobjedonosni koš, kojim je "žutima", u "majstorici" za prvaka države 20. travnja 1977., u Beogradu protiv Bosne, odlučio o tituli,dogodio se doslovno u zadnjim trenutcima utakmice, na isteku vremena.
Beogradski fotoreporter Slobodan Đurović ovjekovječio je taj povijesni koš, po riječima Šolmana, njemu najdražeg u karijeri:
- Bosna je vodila, mi smo nekako dogurali do izjednačenja na 96:96, imali smo vremena za jedan napad, dvije sekunde prije kraja dobio sam loptu, skočio, čuvao me Žarko Varajić, poslao sam je prema košu. Na semaforu najprije 0:02 sekunde, lopta je letjela u velikom luku – 0:01, uletjela u koš, na semaforu 0:00, čula se sirena, naša pobjeda.
Šolman je kao 19-godišnjak iz zagrebačke Mladosti došao na Gripe uoči Mediteranskih igara 1967, odmah je postao glavni igrač Jugoplastike, srodio se sa Splitom, poslije Vukasa postao je pravi Splićanin ("to mi je bila najbolja privatna odluka u životu"), sudjelovao je u velikim podvizima splitskog kluba (dva prvenstva i tri kupa Jugoslavije, te europski Kup Radivoja Koraća), s reprezentacijom Jugoslavije (226 utakmica, 1785 koševa) osvojio je dvije srebrne olimpijske medalje (1968. u Meksiku i 1976. u Montrealu), zlatnu i srebrnu medalju na svjetskim prvenstvima (1970. Ljubljana, odnosno 1974. Puerto Rico), zatim dva zlatna i jedno srebrno odličje na europskim prvenstvima…
Iznad svega, svih tih igračkih dometa Šolman je stekao ugled sportaša gospodina. Kako je Olga Đoković, sarajevska košarkašica i novinarka Oslobođenja, zapisala za knjigu "Legende o splitskoj košarci":
-D rugi se u igri prepiru, suce napadaju, svašta pričaju, a Damir smiruje, suce brani, staloženo bez euforije govori, dakle pravi gospodin na parketu i u privatnom životu, uz to puni protivničke koševe…
Šolman je doživio i uživao u svojoj oproštajnoj utakmici, pravoj fešti na Gripama, kada su mu se došli pokloniti suigrači, bivši reprezentativci pojačani slavnim internacionalcima Marzoratijem, Meneghinom, Brabenderom…
Dugo je Šolman bolovao, pet, šest godina stoički je podnio svoje muke, dolazio je na Gripe, pratio "žute" i na Firule, gdje je volio igrati tenis, odigrati partiju remija ili preferansa, u tamošnjem kafiću ćakulati, čak je prije dvadesetak dana na štakama došao na rastanak s prijateljima.
Kako god okrenuli Šolman je bio veoma omiljena osoba, za njim Split tuguje, posebno košarkaška obitelj "žutih".