Jasmin Repeša, odnedavno sportski direktor Hrvatskog košarkaškog saveza, bio je cijelo vrijeme uz reprezentaciju u Istanbulu, ali, zapravo, još od početka opatijskih pri prema. Bio je tu, nenametljiv, uvijek spreman za dati savjet, ali daleko od toga da se miješao u bilo kakve odluke stručnog stožera. Bio je i na treninzima, uz teren na svakoj utakmici, zdušno je navijao, pa i proslavio veliku pobjedu u nedjelju.
Ovo su dojmovi iskusnog trenera, nekadašnjeg izbornika, nakon osvajanja turnira u Istanbulu...
- Dojam nakon svega je za čistu peticu! I to govorim od toga kako smo izgledali u svakom aspektu od pristupa treninzima, fokusa na posao, priprema za utakmice. Izbornik, njegov stručni stožer, medicinski tim i igrači su od prvog dana disali kao jedan. Uvijek kad je tako, iskustvo me to uči, stigne i kemija uz naglasak na odgovornost, individualnu odgovornost svakoga u tom krugu.
Imali smo ispred sebe dva ciklusa kvalifikacija, različitih kvaliteta, ali i jedne i druge kvalifikacije odrađene su na identičan način. Fascinantno i niti malo lako jest način na koji su se u momčad uklopili nositelji, jer iz iskustva znam koliko je to težak zadatak. Uvijek možeš uklopiti u sustav jednog radnog igrača, ali nositelje nije lako dodati, jer raspodjela lopti nije ista, ali svi su to prihvatili na perfektan način.
Koliko je ovaj uspjeh važan za trenutačno stanje naše košarke?
- Već sam govorio kad sam preuzimao ovu funkciju kako je situacija devastirana, od klubova nadalje. Ovo je impuls za ukupnu košarku, putokaz za konsolidaciju, da rad u klubovima bude bolji. Uostalom, nisam želio niti pomisliti što bi se dogodilo da se nismo kvalificirali, pa da iduće ljeto ne znamo što da radimo, da osmišljavamo neke programe. Ovako ćemo imati olimpijski program. Ljeto nije dobro krenulo s ispadanjem U-20 reprezentacije iz Divizije A, kasnije su stvar popravili kadeti, sada je stigao šlag na tortu. Ovaj rezultat je i puno važnije nego što smo u ovom trenutku svi zajedno toga svjesni.
Ostavimo po strani naše vedete, ali koliko je ovo ljeto napravilo bolje igrače od onih koji su započeli pripreme još tamo 5. srpnja?
- Narasli su, ali sada je važno da oni svi idu u jake klupske programe, jer više nema toliko vremena za rad u reprezentacijama. Nekada su Komazec ili Danilović odlazili na pripreme juniorske reprezentacije kao osmi, deveti igrači svojih klubova, pa su se nakon juniorske reprezentacije vraćali u klubove kao članovi petorke. Sada je to nezamislivo. Zato su važni ozbiljni klupski programi. I tu moramo biti bolji, jer Mario Mandir, naš kondicijski trener i sjajan stručnjak, ponudio mi je analizu i neka tijela naših igrača morala bi biti bolja. To je ono na čemu treba raditi u klubovima. Znam da sada nije vrijeme za kritike, ali...
S Josipom Sesarom je Jasmin Repeša surađivao i dok je bio igrač, pa koliko ga je Sesar svojim vođenjem reprezentacije iznenadio?
- Evidentno je da ima veliku posvećenost svom poslu, moram to reći, puno veću nego je to imao kao igrač. On je uvijek bio zaljubljenik u sport, bilo da je riječ o košarci, nogometu, stolnom tenisu ili odbojci, on je natjecatelj i volio se natjecati. Međutim, sada je posve posvećen, sasvim je to drugi pristup, on dosta razmišlja o svemu što radi, puno radi, puno radi na sebi, a bez obzira na životno i sportsko igračko iskustvo koje ima, iskustvo glavnog trenera tek je ispred njega. Na pravom je putu i treba tako nastaviti, treba puno pričati, slušati, ali imati i svoj pravac razvoja.
Reprezentativno je ljeto iza nas, koji će biti prvi zadaci Jasmina Repeše u sljedećem razdoblju?
- Želim da struka dobije kredibilitet, jer sve kreće od struke. Ako ona bude organizirana kako treba biti, postojat će i programi kakvi trebaju biti. Malo me nervira puno struja u struci, malo sam time i razočaran, nemam namjere nikoga štopati, ali moja je ideja da cijela struka ide naprijed zajedno i da bude pod jednim krovom. Da vjeruje u programe, eto, to je moja ideja. Tu je i rad s mlađim kategorijama, koji će se organizirati na nešto drugačiji način i u češćim razdobljima. Još uvijek je teško prodrijeti do klubova kako bi podignuli razinu rada, ali moja su ideja češća, specijalistička okupljanja. Na njima bi se radilo na podizanju vještina. Tu su i pregledi terena, od svih klubova i škola košarke, jer svatko zaslužuje priliku, dok nas povijest uči kako je s ovih prostora puno igrača dolazilo iz manjih sredina i klubova. Naravno, trebamo podići i razinu komunikacije sa svim našim igračima, kako onima u inozemstvu, tako i onima u Hrvatskoj. Moramo kao Savez biti na dispoziciji svima njima za bilo kakvu pomoć, jer samo ih tako možemo zadržati i moramo tu raditi programe koji bi se radili i u klubovima. Recimo, treneru Gonzage, gdje ide mali Luka Krajnović, treba objasniti da će taj dečko sljedeće ljeto biti u programu koji će biti opsežan, koji će se baviti i vještinama i njegovim tijelom. Ako budemo prezentirali takav program, njegov će trener jedva dočekati da ga pošalje ovdje. I ta komunikacija treba biti otvorena prema svima, to nam je do sada najviše nedostajalo - završio je Jasmin Repeša.