U subotu je, na zagrebačkom groblju Mirogoj, pokopan Mirko Novosel. Najtrofejnijeg hrvatskog košarkaškog trenera i velikana nacionalnog sporta, koji je za života personificirao "radost loptanja pod obručima", na posljednji su počinak ispratili brojni sportski djelatnici i bivši košarkaši. Posebnu ulogu imali su Novoselovi bivši igrači i učenici, koji su, u vidu počasne straže, svoga mentora prepratili, figurativno rečeno, iz ovozemaljske Kuće slavnih - prema onoj nebeskoj.
U straži su, među ostalima, stajali Aco Petrović, Franjo Arapović, Mihovil Nakić, Veljko Mršić i Zoran Slavnić, a upravo je potonji održao vrlo emotivan govor.
- Što reći o ovakvoj gromadi… Očekivao sam pola Zagreba ovdje. Drago mi je što je moj Beograd dao puni publicitet Mirkovom odlasku, iako za mene nije otišao niti će ikada otići. Tko je on, zapravo, iznutra, bio? Na dan utakmice bi me pitao "Moka, što će večeras biti?", a ja bih mu odgovorio "vesela večer, kao i uvijek". Bio je čovjek koji voli život, suprug, otac i djed. Mogu samo reći da se takav više ne rađa. On je uništio Ruse… I prije njega je bilo velikih - ali on je bio najveći. Mirko, ja se ne rastajem s tobom…dokle god si u mom srcu, ja ću te čuvati - kroz suze je izgovorio Slavnić, kojeg je upravo Novosel priključio jugoslavenskoj reprezentaciji neposredno nakon što je 1972. preuzeo izborničko kormilo.
Pored svih trofeja koje je za života osvojio, Novosel će, kao što je i Slavnić istaknuo, ostati zapamćen kao stručnjak koji je slomio sovjetsku dominaciju na košarkaškim parketima sedamdesetih godina. Svoj diplomski rad o tome kako se pobjeđuje "zborna komanda" napisao je još u finalu Europskog prvenstva 1973., a u narednim okršajima ekspertizu je digao na razinu doktorske disertacije.
- Način na koji je pobijedio Ruse, od kojih je reprezentacija bivše države kontinuirano gubila, ostat će mi u pamćenju za sva vremena. Generaciji iz Zadra, koja je bila juniorski prvak bivše države, pridodao je igrača s "vicem" kakav je bio Slavnić, a Ćosića je izveo iz reketa jer se Rusima nije moglo odgovoriti snagom i atleticizmom, bili su dominantni u tom pogledu. Nakon toga, ta je selekcija pobijedila Ruse 11 puta zaredom, što je zaista impresivno - rekao nam je Jasmin Repeša pa dodao:
- Za mene osobno, najvažnija stvar u našem odnosu bila su njegova iskustva koja je prenosio na mene. On nije bio samo vrhunski trener koji je osvojio sve što se osvojiti moglo, bio je, također, i vizionar. Kako se zna reći da je, primjerice, Ćosić bio 20 godina ispred svog vremena, Sabonis ili Jokić, tako je i Mirko u svom poslu bio 20 godina ispred. Jedan od prvih ljudi koji je uspio povezati menadžersku i trenersku crtu, sa svojim organizacijskim sposobnostima uspio je dovesti Univerzijadu, ciglicama izgraditi Cibonu, a istovremeno biti prvak Europe… Za to su potrebni nenormalna energija, vizija, kapacitet i znanje. Sve nas je zadužio, bio je doista najveći od svih velikih, vječna mu slava i hvala na svemu što nam je dao.
