Golema tuga nakon odlaska Ratomira Tvrdića: ‘Bio je kapetan svih kapetana, najveći! Veliki čovjek i igrač‘

Željko Jerkov je posebna ličnost kroz povijest Gripa, košarkaša "žutih", poseban i kao igrač i funkcioner kluba, osjetio je i te kako izbliza svu veličinu Ratomira Tvrdića na svim funkcijama:

- Rato je kapetan svih kapetana, najveći! Veliki čovjek i igrač. Eto, otišao nam je i treći mušketir one prve generacije, Skansi, pa Šolman, sad i Rato. Otišao je najpopularniji - priča Jerkov za Slobodnu Dalmaciju.

Jerkov se osvrnuo na svoj dolazak s početka sedamdesetih:

- Kad sam dolazio iz Pule u Split, Rato nije na to utjecao, još je bio igrač, ali me fantastično primio i to se nikad ne zaboravlja. Štitio me pogotovo u reprezentaciji, kao kapetan držao me kao svoga, bio sam zaštićen kao lički medvjed. Bio je pravi pravcati kapetan. Tuga je pregolema. Imao je šarm beskonačan... - pričao je Jerkov.

S druge strane centar slavne generacije "žutih" sedamdesetih, Branko Macura, također se biranim riječima prisjeća Rate Tvrdića:

- Bio je već za života legenda, bio mi je osam godina kapetan...

Nismo odoljeli, a da ga ne prekinemo, upitamo, kako su vas to, Macko, pustili olako u Šibenku, nije Rato intervenirao?

- Ja sam pitao, gotovo molio da idem, pustite me da nešto zaradim sa 29 godina...

Ratomir Tvrdić

RONALD GORSIC/CROPIX Cropix

Znači da je više novca bilo u Šibenci?! Bili su bogatiji u bujanju iz druge u prvu ligu, nego u ligaškom starosjediocu Jugoplastici, točnije "drugoplastici"...

- Jedva su me pustili, jer su tu bili Žele (Jerkov, op. a.), Duje (Krstulović, op.a.), pa dva mlada asa Željko Poljak i Mladen Bratić. Šibenka me zove, ja vam ne trebam, kažem ja, pitao sam i oni su me na kraju pustili, popustili pod mojim pritiskom. Kasnije su, istina, zažalili, jer niti dva mjeseca nakon mog odlaska u Šibenik ispalo je da Žele i Duje moraju u vojsku.

I još jedan pogled Macka na preminulog srednjeg brata Tvrdića:

- Ma, uhvatit će me tuga kad ugledam onu slavnu sliku sad u dvorani na Gripama, na zidu je, njih trojica u žutom dresu ispred dvorane. Onom posebnom, američkom žutom dresu, u ta doba jedinstvenom u našim dvoranama. Skansi, Šolman i Rato. Sad ode i Rato, sva trojica su nam otišli, slika koja budi uspomene i para srce.

I još:

- Ma samo da napomenem, a to su sigurno rekli i svi ostali, Rato je bio vrhunski vođa i sjajan šuter. Pun duha i uvijek spreman za razonodu. Uvijek, ako nije bila u pitanju ozbiljnost posla - pričao nam je Branko Macura.